BOSNJACKE BALADE
LOKALNA OBILJEZJA BALADE
Literatura o bosnjackoj baladi zapocinje vec davne 1774. godine, Fortisovim tumacenjem sadrzaja Hasanaginice za talijanske citaoce (Argomento), uz prijevod koji je donio u poglavlju o obicajima Morlaka njegove knjige o Dalmaciji. Od tada pa do danas literatura o ovoj pjesmi - od kratkih zapisa do zasebnih knjiga - narasla je na vise hiljada stranica, pri cemu valja primjetiti da su o ovoj baladi nerijetko pisali najistaknutiji knjizevnici i uce njaci svoga doba sirom Evrope. Osim o pojedinim pjesmama, o bosnjackoj baladi kao pjesnickoj vrsti napisane su i obajvljene opsezne rasprave, pa i zasebne knjige, kao sto su Muslimanske narodne balade iz Bosne i Hercegovine i Muslimanska usmena balada.
Osim o Hasanaginici, objavljene su opsezne rasprave i zasebne knjige i o drugim pojedinacnim pjesmama, odnosno tematskim jedinicama, kao sto je slucaj sa baladom o Moricima, o kojoj je napisano nekoliko stotina stranica iz pera istaknutih slavista: Vita Morpurga, Hatidze Krnjevic, Wolfganga Eschkera, te Djenane Buturovic, koja je ovoj temi posvetila citavu knjigu.
U literaturi o bosnjackoj baladi javljalo se ranije, a u novije doba ponovno iskrslo pitanje termina. U skladu sa ustaljenom praksom od pocetka proslog stoljeca, Bosnjaci su svo-ju knjizevnost, pa i pojedine knjizevne vrste u njezinu okviru, kao sto je balada, oznacavali muslimanskim. No, bez obzira na ovako oznacavanje bosnjacke balade, koje je posljedica historijskih uvjeta u kojima je bosnjacki narod krajem 19. stoljeca, napustivsi svoje historijsko ime pred navalom nacionalisticke propagande, potrazio utociste u vjerskom imenu (musliman) kao etnickom ono na juznoslovenskom prostoru nije zapravo izazvalo zabunu.
Naime, nema Bosnjaka koji s obzirom na vjersku pripadnost nisu muslimani pa zato nema ni muslimanske balade na bosanskom jeziku koja istovremeno nije i bosnjacka. Drugim rijecima, od pripadnika srodnog slavenskog jezika bosnjacka balada se odvaja svojom muslimanskom obojenoscu, a od pripadnika iste vjere, a druge narodnosti, odvaja se jasnom branom jezickog uoblicenja (bosanski prema albanskom i turskom jeziku).
|