Agresija na BiH
Početna - - Početna
MUHIDIN SARIC - LOGOR KERATERM



Muhidin Saric 10. april 2007.
"KERATERM" autor Muhidin Saric

SVJEDOCENJE O ZLU I BEZUMLJU NECOVJESTVA

Pise: Atif KUJUNDZIC'

Muhidin Saric

"KERATERM"
memoarska proza, izdavac:
Savez logorasa Bosne i Hercegovine
Centar za istrazivanje i dokumentaciju
Sarajevo, 2004.

Kozarac (Slika desno) Kozarac 24. maja 1992. godine

Savez logorasa Bosne i Hercegovine, imanentno strasnom ratnom, logoraskom i zivotnom iskustvu svoga prezivjelog clanstva, okrenuo se svjedocenju o krucijalnim cinjenicama pocinjenih zlodjela prema civilnom stanovnistvu, tokom Bosni i Hercegovini agresijom nametnutoga rata, 1992. 1995. godine.

Centar za istrazivanje i dokumentaciju (CID) u Savezu logorasa Bosne i Hercegovine, prikuplja i podastire dokaze o 200.000 zlostavljanih ljudi u zatvorima i logorima koje su na svojim teritorijama organizirale Herceg-Bosna i Republika srpska, kao institucionalizirani nivoi i kreatori vidova ataka na zivote ljudi i medjunarodno priznatu drzavu, koje li ironije: i njihovu Domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Velikodrzavni fasisticki koncepti u njihovome zaledju, davali su im osjecaj moci, cinili ih arogantnim, bezobzirnim, nasilnim i osionim, nezadrzivim u realizaciji morbidnih fasistickih zamisli, bezobzirnim u pojedinacnom i kolektivnom dozivljavanju i izivljavanju nacionalisticke velicine, umisljene i stvarne moci u zlostavljanju onih kojima su uskracena i bilo kakva sredstva za odbranu.

Logor Omarska Uistinu, cijela Bosna i Hercegovina bila je pretvorena u veliki koncentracioni logor u kojem je sistematski, dakle s genocidnim namjerama ubijan njezin najbrojniji, autohtoni bosnjacki narod i svi koji su se zvali Bosancima. Sarajevo je pretvoreno u stratiste bez presedana. Srebrenica, u najvece stratiste i grobnicu na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata. Mostar u egzemplar urbicida i kulturcida. Stolac. Capljina. Brcko. Bijeljina. Zvornik. Vlasenica. Doboj...

Tako i zato, nabrajanje najvecih koncetracionih logora: Manjaca, Omarska, Trnopolje, Luka Brcko, Batkovici, Dretelj, Heliodrom, Gabela, Drmeljevo, KPD Foca, Susica Vlasenica, Kula Sarajevo, Zepce... samo je uzaludan pokusaj da se iz cjeline izdvoje mjesta kojima je i sam agresor odredio posebnu i iskljucivu namjenu: da na ogoljen nacin budu iskljucivo masovna gubilista.

U logorima je ubijeno preko trideset hiljada (30.000) ljudi logorasa, ali tom broju bi trebalo pribrojiti sve gladne i zedne ljude koje su ubili snajperisti i dusmanske granate na ulicama bosanskih gradova i u njihovim domovima tokom rata. U logorima je zlostavljano preko dvadesetpet hiljada (25.000) zena, mahom Bosnjakinja, ali toj cifri bi trebalo pridodati sve one zlostavljane u njihovim kucama i stanovima, jer su ostale u od agresora posjednutim, oni kazu: oslobodjenim gradovima: Banja Luka, Doboj, Brcko, Bijeljina, Zvornik, Visegrad... i koje su bile prinudjene: u toku noci ostavljati otvorena vrata. Jer, ukoliko neka od nebeskih patrola pozeli uci, ne zeli kucati i cekati da joj se otvori.

Nikad se nece ni moci saznati i pojmiti stvarne razmjere pocinjenog zlocina, stravicnog i u planetarnim razmjerama. Utoliko stravicniji, jer su ga ljudi pocinili prema ljudima sa kojima su zajedno zivjeli, pohadjali iste skole, radili u istim preduzecima, radjali se u istim bolnicama, gledali iste pozorisne predstave, filmove, posjecivali iste koncerte, godinama bili prijatelji, kumovi, clanovi istih drustvenopolitickih organizacija...

Ta cinjenica, od prvorazrednog je znacaja i predstavlja krupan razlog da se zamislimo nad svakim pojedinacnim cinom svjedocenja o zlu. Ta cinjenica nas upozorava: da moramo cijeniti tu vrstu odlucnosti u ljudima koji su prezivjeli zlo, jer, oni su prezivjeli tamo gdje im je bila namijenjena smrt i sada o tome svjedoce. Oni svojim zivotom svjedoce o zlu nad drugim ljudima, nad sobom i ljudima kojih vise nema medju zivima.

Oni svjedocenjem dokazuju fakticitet precizno i promisljeno organizirane strasne i smrtonosne masine koja je istom nesmiljenoscu ili nacional-fasistickom strascu ubijala narod, ubijajuci njegove pojedinacne, podjednako u svemu prosjecne i najvidjenije ljude, kao i muskarce, zene, djecu. Zlocinci su raspustili psihijatrijsko ljeciliste u Jakesu kod Modrice i bolesni ljudi su se razisli kao rakova djeca dokle su mogli stici, a sistematski su silovali hendikepirane djevojcice u Visegradu... Organizirali silovanja supruga pred muzevima i clanovima obitelji, djevojaka pred roditeljima i bracom i sestrama... Pokazivali su nikad i nigdje vidjenu morbidnu zlocinacku mastovitost i invenciju zlostavljanja i provodjenja torture, radi ubijanja i ponizavanja Covjeka.

Nedopustivo je u tom strasnom iskustvu potcijeniti icije, i ikakvo iskustvo i svjedocenje. Ali, pokazuje se, kako svjedocenje obrazovanih, peru vicnijih, ima trajniju vrijednost jer nam kao narodu cuva pamcenje na jasniji, prihvatljiviji nacin. Po svemu, jedan broj ljudi koji ima izuzetno mnogo cinjenica na raspolaganju izbjegava svjedociti iz samo njima poznatih razloga. A knjiga Keraterm, Muhidina Sarica, pokazuje nam kako je vazno da se ljudi pokrenu, promisle i nadju modalitet u kojem ce saopciti svoje strasno iskustvo, makar kao zasticeni svjedoci Saveza logorasa Bosne i Hercegovine i nadleznih sudova.

Konkretno, povod ovoj rijeci je, sto se u nacinu svjedocenja knjizevnika Muhidina Sarica, moze ogledati i covjek koji nije prezivio zlostavljanja, zatvaranje u logor, zatvor... Rijec je o tome, da je Muhidin Saric pjesnik, prevashodno pjesnik za djecu, covjek cije su pjesme kao skolsku lektiru citali njegovi zlotvori i njihova djeca. Potom, oni i nece moci izbjeci da ih citaju i nadalje, jer, Saric je prezivio, zivi i pise. A, njegovim, kao i drugim knjigama je dato: da potraju do Sudnjega Dana.

Saric se nakon svoje duge inostrane proganicke odiseje vratio u svoj Kozarac i suocio sa svojim zivotom i svojim zlotvorima na licu mjesta. On im jedanput zauvijek svojom knjigom odredjuje mjesto i sliku u ogledalu koje ta knjiga za njih predstavlja. Muhidin Saric je hrabar na nacin darovitog, inteligentnog, istinoljubivog i pismenog covjeka.

Razumljivo je, sto ljudska i pjesnicka cestitost Muhidina Sarica u pisanje knjige krece od dogadjaja u sopstvenom zivotu i iskustva u koncetracionom logoru Keraterm. Na to je prinudjen osjecanjem potpune osobne neduznosti. Ta neprijeporna cinjenica cini jos strasnijim njegovo logorasko iskustvo, a u njegovom spisateljskom zahvatu postaje mjera, postaje meritum dogadjaja i dogadjanja drugim ljudima, ali istodobno i optika za jedno, po svemu strasno, necovjecno i zlocinacki ostrasceno postupanje dojucerasnjih prvih komsija.

Sjajna zivotna i kreativna snaga, inventivni impuls Muhidina Sarica nisu uzmakli pred istinom, sa njom su se suocili kao sa svojim iskustvom i posvjedocili bez nedoumica, sopstvenim stradanjem i stradanjem sa njim zajedno zatocenih, djelom i imenom, zivotom i smrcu.

Muhidin Saric je u koncentracionom logoru Keraterm proveo pedesetdva (52) dana. Taman dovoljno da iskusi sve sto je to muciliste i gubiliste namijenilo i predvidjalo za svoje bespomocne zatocenike. Saric malo govori o sebi, ali puno o ljudima sa kojima je zatocen, izgladnjavan, mucen, ubijan zedju, batinama, vatrenim oruzjem, neljudskoscu. Dirljivo je njegovo zapazanje ljepote prirode tako karakteristicno za ljude suocene s neposrednom i nedogodivom smrcu.

Knjiga na dvije stotine strana teksta koje se citaju bez daha, donosi nedvosmisleno svjedocenje o tom strasnom mjestu, na kojem je neprekidno smrt bila bliza od jake za vratom, a zivot zavisio od najproizvoljnijih zlocinackih strasti cuvara i posjetilaca logora. Saric je u Keratermu ostao do casa njegove likvidacije. Crveni kriz i druge medjunarodne organizacije, a uz njih i mediji vec su pustili informacije u eter i svijet. Unezvijereni zlocinci tokom stravicnog masakra u Trojci /jedan od hangara sa zatocenicima/, suludo i zlocinacki divljaju kao u horor filmu poslije kojega ne dolazi san na oci...

Zlocinci su prinudjeni raspustiti logor, a zatocenici su puni nevjerice do mjere, da ne nisu u stanju osjetiti radost zivota i dozivljene slobode.

Keraterm knjiga Muhidina Sarica, strasno je upozorenje cijelome svijetu i valjano svjedocenje pred Bogom i ljudima neporecivo do Sudnjega dana. Jer, zlocinacki impuls nije umro u Bosni i Hercegovini. Sirom cijeloga svijeta neduzni ljudi pate i stradaju gubeci nadu i vjeru u pravdu i ljudskost drugih ljudi.

Augusta, anno Domini, 2004.

Vezano za temu:

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE
LOGORI SMRTI
LOGOR KERATERM - MUHIDIN SARIC
KONCENTRACIONI LOGOR SMRTI KERATERM





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved