Dr. MARIO NOBILO, AUTOR KNJIGE O TAJNAMA HRVATSKE DIPLOMACIJE 1991.-1997. GODINE

Tudjman pogrijesio u politici prema BiH

Moja knjiga se suocava s ucinjenim pogreskama, premda imam razumijevanja za teske okolnosti u kojima je predsjednik Tudjman donosio kljucne odluke. Ipak, za kolebljivost oko toga zaratiti ili ne s JNA, prihvatiti ili ne mirovne snage ... imao sam vise razumijevanja nego za kasniju dvostruku politiku prema BiH

Pise: Bruno LOPANDIC

Dr. Mario Nobilo, hrvatski veleposlanik pri OESS-u u Becu, prosloga je tjedna promovirao svoju knjigu pod nazivom "Hrvatska feniks-diplomacija iza zatvorenih vrata (1991.-1997.)". Napisao je vrlo opsezno i zanimljivo stivo o dogadajima u hrvatskoj vanjskoj politici, a posebice su zanimljivi dijelovi koji se ticu medunarodnog priznanja Hrvatske.

- Koji je bio osnovni motiv pisanja knjige?

Medjunarodni odnosi su moja struka. U diplomaciju sam usao zbog burnih politickih i povijesnih okolnosti, agresije na Hrvatsku, kada je netko puskom a netko perom ostvarivao poriv da pomogne. U diplomaciji sam jos uvijek, a svih tih godina sam uredno biljezio dogadaje koji su meni bili dostupni, sastanke na kojima sam i sam sudjelovao. Dosta prostora u knjizi zauzima UN-ova faza, gdje smo bili kreatori odredenih odluka i dinamike povijesti kada je rijec o mirovnim mandatima UN-a, sankcijama prema SRJ, washintonskom i daytonskom sporazumu. Materijale sam prikupljao s motivom da, kao sto je to uobicajeno, s jedne vremenske distancije pisem o tome vremenu. Sada se nekako zatvorio taj krug. Glavni akteri s politicke scene su otisli, bioloski ili politicki.

Otvorena pitanja

- Zelite li reci da je na neki nacin crta povucena?

Crta je povucena, ali su mnoga pitanja ostala otvorena, primjerice sukcesija, razrjesenje unutrasnje situacije u BiH, nova politika prema Jugoslaviji, regionalna odgovornost Hrvatske, Prevlaka, odnos prema Domovinskom ratu, ljudska prava, Haaski sud. Sve su to poglavlja o kojima knjiga govori, no pisana je problemski i kronoloski. Htio sam napraviti sistematski pregled odluka koje su se donosile iza zatvorenih vrata, jer danasnja vanjska politika Hrvatske nije dvotracna, nego transparentna i sve vise demokraticna. Zato sam se odlucio na pisanje knjige i, ako hocete, da ispunim svoj dug javnosti. Javnost objavljivanjem raznih stenograma zna puno o unutarpolitickim odnosima i nacinu odlucivanja, dok je vanjskopoliticka dimenzija slabo rasvijetljena.

- Knjiga govori o mnogim potezima, ali i pogreskama hrvatske vanjske politike tog razdoblja. Koje se pouke mogu izvuci iz tog vremena?

Knjiga se suocava s pogreskama koje su nacinjene, premda kao autor imam razumijevanja za teske okolnosti u kojima je predsjednik Tudjman s hrvatskim drzavnim vrhom donosio kljucne odluke. Za kolebljivost oko toga zaratiti ili ne zaratiti s JNA, proglasiti neovisnost, prihvatiti mirovne snage, uvijek sam imao vise razumijevanja nego za kasniju dvostruku politiku prema BiH. Manje je strateskih pogresaka u diplomaciji napravljeno prije Domovinskog rata, no Hrvatska nije iskoristila svoj status pobjednika, jer je nakon 1995. uslijedio pad medunarodnog ugleda i te godine su izgubljene. Hrvatska se nije mogla transformirati iz jednog ognjistarskog svjetonazora u modernu naciju na nacin da joj model civilnog drustva bude prioritet. Knjiga nema pretenziju davati savjete, nego jednostavno rasvjetljava jedno razdoblje zgusnutih politickih dogadaja i neponovljivih emocija.

- Hrvatska politicka scena jos uvijek je prepuna strasti. Koliko je to recidiv proslih vremena ili je to dio procesa koji se, jednostavno, tek mora zavrsiti?

Ja bih volio da je toga manje, da ima vise strucnih rasprava kako nam opet ne bi netko drugi tumacio sto nam se dogodilo. Strasti ima previse i mislim da su one dijelom manipulirane i politicki posredovane, a dio ljudi ulazi u to misleci da je doista potrebno braniti vrijednosti Domovinskog rata. On je neupitan, mi smo u tom ratu pobijedili, svijet nam je to priznao, kao sto nam je priznao i drzavu koju nam nitko ne moze oduzeti.

Povijesni uteg

- O cemu ce ovisiti daljnji razvojni put Hrvatske?

Koliko ce Hrvatska biti uspjesna, vise ne bi trebalo ovisiti o tome kakav povijesni uteg nosi Srbija. Mi imamo tu regionalnu odgovornost, ali se ona prije svega tice BiH i volio bih da se manje opterecujemo time hoce li nam Srbija "ukrasti" sredstva. Najvaznije je da se oslobodimo situacije u kojoj uopce moramo traziti medunarodnu pomoc za bilo sto, da budemo stabilno drustvo koje investira i koje je potpuno integrirano u svoje okruzenje. Sto je stabilnija regija, nasi domaci uvjeti za investiranje bit ce bolji i ne treba gledati stalno u nekim antagonizmima. Hrvatska ce biti uspjesna u mjeri u kojoj bude sama sposobna tu uspjesnost iznjedriti. Moja knjiga je i apel za mobiliziranje strucnih i dobronamjernih snaga okrenutih novim prioritetima. Bio bih sretan kada bi se citala iz znatizelje i da se oko nje strucno polemizira.

© by Prof. Hamdo Camo