12.6.2007. 10:49

Marticu 35 godina zatvora, Srbija i JNA ratovale za "veliku Srbiju"

Raspravno vijece Haskog suda nepravomocno je osudilo bivseg predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine Milana Martica na 35 godina zatvora zbog ratnih zlocina pocinjenih na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

DEN HAAG - Raspravno vijece Haskog suda nepravomocno je osudilo bivseg predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine Milana Martica na 35 godina zatvora zbog ratnih zlocina pocinjenih na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ukljucivsi progon, ubojstva, razaranje, pljacku, zatocenje, mucenje i druga necovjecna djela.

Tuzitelji su u svojoj zavrsnoj rijeci u sijecnju ove godine zatrazili kaznu dozivotnog zatvora za Martica objasnjavajuci da su njegova zlodjela bila posebno teska i pocinjena tijekom dugog vremenskog razdoblja i stoga opravdavaju izricanje najteze kazne predvidjene Statutom Haskog suda. Obrana je trazila njegovo pustanje na slobodu.

Martica, bivseg ministra unutarnjih poslova i predsjednika tzv. RSK tuziteljstvo je teretilo za zlocine protiv covjecnosti i krsenja zakona i obicaja ratovanja pocinjene od avgusta 1991. do avgusta 1995. progonom, istrebljenjem, ubojstvima, zatvaranjima, mucenjima, deportacijom, bezobzirnim razaranjem i pljackom na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Sudionik zlocinackog pothvata

Martic je osudjen kao sudionik udruzenog zlocinackog pothvata koji je vodio bivsi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milosevic te je sudjelovao u etnickom ciscenju nesrpskog stanovnistva s dijelova hrvatskog teritorija. Takodjer, osudjen je za granatiranje Zagreba u svibnju 1995. godine te za niz drugih zlocina pocinjenih nad hrvatskim civilima u selima od Saborskog do Skabrnje u kojima su ubijene stotine ljudi, uglavnom staraca i zena.

Haski je sud prvostupanjskom presudom, kojom je bivsi vodja krajinskih Srba Milan Martic osudjen na 35 godina zatvora, potvrdio umijesanost JNA i Srbije u zlocine u Hrvatskoj pocinjene u okviru zlocinacke ideje stvaranja jedinstvene srpske drzave etnickim ciscenjem dijelova Hrvatske.

"Dokazi su pokazali da je Slobodan Milosevic prikriveno namjeravao stvoriti srpsku drzavu. Ta se drzava trebala stvoriti uspostavom paravojnih jedinica i izazivanjem incidenata kako bi se stvorila situacija da JNA moze intervenirati. Prvotno je JNA intervenirala radi razdvajanja strana no kasnije kako bi osigurala teritorije koji su trebali biti dio buduce srpske drzave", navodi se u obrazlozenju presude.

Napad na Kijevo prekretnica u ulozi JNA

To je potvrdjeno dokazima na terenu gdje je do 26. avgusta 1991. JNA razdvajala snage, navode suci i isticu da je "napad na Kijevo oznacio prekretnicu u ulozi koju je JNA imala u sukobu u Hrvatskoj i od tog trenutka JNA sudjeluje u napadima na vecinska hrvatska podrucja i sela zajedno sa snagama MUP-a SAO krajine i TO".

Od avgusta 1991. do pocetka 1992. godine ove zdruzene snage napale su vecinska hrvatska sela i podrucja ukljucujuci Hrvatsku Kostajnicu, Cerovljane, Hrvatsku Dubicu, Bacin, Saborsko, Poljanak, Lipovacu, Skabrnju i Nadin.

Dokazi pokazuju, kako je utvrdilo Vijece, da su napadi izvrseni radi povezivanja srpskih sela i podrucja preko nesrpskih podrucja te da su tijekom tih napada nad nesprskih stanovnistvom pocinjeni zlocini ubojstva, razaranja, pljacke, zatocenja, mucenja i okrutnog postupanja.

"Dokazi jasno pokazuju da je celnistvo SAO Krajine i RSK-a, ukljucujuci Milana Martica, podrzavalo viziju Slobodana Milosevica o stvaranju drzave pod srpskom dominacijom".

Plan povezivanja srpskih sela i podrucja nastavljen je tijekom cijele 1992. godine s oruzanim sukobima i napadima ukljucujuci takozvanu operaciju koridor, odnosno vojnu operaciju s ciljem povezivanja hrvatske i bosanske krajine sa Srbijom. U toj su operaciji sudjelovale snage RSK-a pod zapovjednistvom, izmedju ostalih i Milana Martica.

Progoni i ubijanja, primarni cilj, a ne posljedica

Vijece je istaknulo da su se napadi odvijali po obrascu po kojem su hrvatska sela prvo granatirana, zatim su u njih usle snage a potom je doslo do ubijanja i nasilja, pljacke i paljenja i na kraju do iseljavanja stanovnistva.

"Vijece je zakljucilo da iseljavanje Hrvata i nesrba nakon tih napada nije bilo posljedica vojne akcije nego primarni cilj", navodi se u obrazlozenju u kojem se istice da su Vijecu podneseni znacajni dokazi o progonu nesrpskog stanovnistva.

"Raspravno vijece utvrdilo je izvan razumne sumnje da je zajednicki cilj udruzenog zlocinackog pothvata bio uspostava etnickog srpskog teritorija iseljenjem Hrvata i drugog nesrpskog stanovnistva".

"Dokazima je utvrdjeno da je celnistvo SAO Krajine i RSK-a, a posebno Milan Martic, trazilo i dobilo znacajnu financijsku, logisticku i vojnu pomoc iz Srbije. Ta je podrska dolazila iz MUP-a i Sluzbe za drzavnu sigurnost Srbije, JNA i Republike Srpske u BiH".

"Potpora iz Srbije trajala je tijekom citavog razdoblja koje obuhvaca optuznica", navode suci koji isticu da je jedan svjedok opisao vojsku tzv. RSK i JNA kao jedinstvenu organizaciju rasporedjenu na dva razlicita mjesta.

Medju sudionici zlocinackog pothvata i Kadijevic, Adzic, kapetan Dragan

Vijece je utvrdilo da da su medju ostalima "Blagoje Adzic, Milan Babic, Radmilo Bogdanovic, Veljko Kadijevic, Radovan Karadzic, Slobodan Milosevic, Ratko Mladic, Vojislav Seselj, Franko 'Frenki' Simatovic, Jovica Stanisic i kapetan Dragan Vasiljkovic sudjelovali u ostvarivanju zajednickog cilja udruzenog zlocinackog pothvata".

Hina