MEDZAZI SANIJA MOSTARAC je, ne samo savremenik, vec i sljedbenik Dervis-pase Bajezidagica. Biografski podaci o njemu su jako oskudni. Iako je bio u krugu Bajezidagica, izgradio je vlastiti stil. U njegovoj poeziji vrlo je primjetna sklonost metafori, sto je sadrzano u njegovom pjesnickom pseudonimu: Medzazi - Metaforicki. Iako ga spominju mnogi istrazivaci kao plodnog stvaraoca na turskom jeziku, do sada je poznato samo nekoliko njegovih pjesama.

Pjesma je napisana oko 1600. godine

Zasto se stas mostarskog mosta pogrbio,
Mozda se i on zaljubio,
u dragu kamenog srca,
Sto je most jednook je li mahana,
Sto bi bilo kad bi imao dva oka,
Jer zaljubljeni na svijetu,
uvijek imaju jedno oko,
Ne bi mu suze iz ociju dan-noc tekle.,
Medjutim,
rastanak - ako ga ima - snasao ga je.
Buduci da mu je glava na nebu,
a noga na zemlji.
Nije cudo sto mu je jedan kraj na istoku,
a drugi na zapadu !
Svaki mramor,
dao je zemljinoj povrsini sjaj.
Jednom njegovom oku,
dao je sjaj nebeski mlijecni put,
Kao da je svezao srebreni luk,
sredinom tekuce vode,
Dvije kule izgledaju kao dvije kandze,
Jedna voda ispod njega,
druga iznad njega tece,
Kakvo je ovo cudo,
Most,
iznad njega voda,
ispod njega voda.