Mehmed Mejli Guranija

Mehmed Mejli Guranija Kuranije-Kurani), rodjen je u Sarajevu 1713. godine, a umro u Travniku 1781. godine. Pokopan u Docu uz turbe Ibrahim Dede.

Slovio je kao odlican pjesnik i pisac hronograma. Bio je i dobar kaligraf. Pisao je i lirske, prigodne pjesme. Bio je iz ugledne porodice,ucen i obrazovan, odlican pjesnik tako da mu, u njegovo vrijeme, nije bilo ravnog u citavoj Bosni.

Bio je vaiz i baskitab seriatsko gsuda. Neki podaci govore da je bio sejh Mustafa-pasine tekije u Sarajevu.

Njegovo djelo, uglavnom, sadrzi veoma suptilno srocene stihove tariha, kojima obiljezava svaki znacajan dogadjaj svoga vremena. Medjutim, on je pjesnik lirsko-tesavvuvske poezije, kazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medzmu u koju je sam ispisao mnogo stihova.

"Gazel"

Ne vezi srce za svasta, makar mjesecinu lilo
Oprezan budi od tih zraka, makar blistavo bilo

Ne zanosi se tom ljepotom, kloni se nje
Okreni glavu, makar k'o cempres povijala se!

Ako kaze da si slavuj u vrtu, pa sta?!
Ne idi za njom premda ruza bila prekrasna!

Ko zbog ugleda s dusmaninom tvojim zeli biti
Makar i car bio - nece ti dobro donijeti.

Ko svoje lice, kao ogledalo, svakom pokazuje
Ne vjeruj e, makar dragulj bio, varljivo je.

Sto je necije sve to pravo, makar ti se i svidjelo
Za tim ne zedjaj, ako ti se i kao pice dopalo.

Onome ko ne priznaje vrijednost sufijsku
Mejlija, nagledaj u lice kao u ljepotu rajsku.

S turskog: Salih Trako

U prilogu dajemo tekst g. Zlatka Lukica:

Ime mu je Muhamed Kuranije (Kurani), pjesnicki pseudonim Mejli. Rodjen je u Sarajevu 1713. Umro u Travniku 1781. Pokopan u Docu, uz Turbe Ibrahim-Dede. Bio je vaiz i baskatib (generalni sekretar) serijatskog suda. Neki podaci govore da je bio sejh Silahdar Mustafa-pasine (Sinanove) tekije u Sarajevu, sto upucuje na zakljucak da je pripadao kadirijskom tarikatu. Njegovo djelo uglavnom sadrzi veoma suptilno srocene stihovane tarihe, kojima obiljezava svaki znacajniji dogadjaj svoga vremena.

Medutim, on je i pjesnik lirsko-tesavvufske poezije kazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medzmuu u koju je sam ispisao mnogo svojih stihova. Slovio je kao odlican pjesnik i pisac kronograma, i dobar kaligraf.

Osim hronograma pisao je i lirske i prigodne pjesme.

Cuveni hronicar Mula Mustafa Baseskija Sevki pise o Mejliju 1780: "Kosati dervis u culahu, od ugledne porodice, ucen i obrazovan, odlican pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u citavoj Bosni. I on je bio mjestanin (Sarajlija).

Bjese nezenja, bijele brade, pametan, bistra pamcenja, odgojen i ucen."

O ptico srca

O ptico srca, u onaj mjesec sjajni
je nemoguce gledati
Oci se pomute, u ono svijetlo lice
je nemoguce gledati
Tvoje lice nurom cijeli svijet ispuni
Sto to znaci da se u mjesec sjajni
ne moze gledati
U ljubav tesku zapadoh, planinu
tuge zavicajem ucinih
Njen soluf me u Medznuna pretvori,
u Lejlu se ne moze gledati
Pamet mi vradzbinom svojom pomuti
U plave oci sto srce grabe ne moze se gledati
Pred Tvojim pragom Mejlija je sluga
Darija u mocne ne ubraja - ko
Tebe sultana ugleda.

Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM