13.02.2010.
Mesic u Berlinu: Cijeli sam zivot antifasist, ali sam se u nekoliko prilika dao zavesti
U svom danasnjem predavanju u Institutu za jugoistocnu Europu u Berlinu Mesic je odrzao posljednje putovanje u inozemstvo i posljednji drzavnicki govor izvan Hrvatske.
S Tudjmanom, kojemu ne porice da je "majstorski iskoristio trenutak za hrvatsko osamostaljenje", Mesic se razisao kada je, kako je rekao, spoznao da Tudjman pregovara s Milosevicem o podjeli BiH te je postao oporbeni politicar
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesic gostovao je u subotu u Berlinu na godisnjoj skupstini Drustva za jugoistocnu Europu i tom prigodom odrzao govor u kojem je, dajuci presjek svoga zivota i politicke karijere, istaknuo da je bio i jest politicar, ali prije svega covjek.
"Bio sam i jesam politicar, neki mi laskavo pridaju i atribut drzavnika, ali prije svega bio sam, jesam i ostajem covjek", rekao je Mesic na Sveucilistu Humboldt gdje je odrzana svecana skupstina Drustva na ciji je poziv doputovao u glavni njemacki grad.
Predsjednik, kojemu iducega tjedna istjece drugi petogodisnji predsjednicki mandat, najavio je da ce nastaviti djelovati u Uredu bivseg predsjednika, "siguran da nece biti sam ni usamljen".
Dajuci okupljenima svojevrsni presjek zivota i karijere, Mesic je kao svoja kljucna opredjeljenja izdvojio antifasizam, zauzimanje za napredak, lojalnost i solidarnost s ljudima s kojima dijeli iste ciljeve, toleranciju i gonjenje onih koji rade protiv toga, ukljucujuci ratne zlocince.
"Bio sam i cijeloga zivota ostao onakav kakav jesam: ozbiljan, temeljit i promisljen u onome sto radim, spreman na salu i opustanje kada ne radim, osjetljiv na nevolju i nadasve pobornik istine", istaknuo je Mesic pred okupljenim diplomatima, poslovnim ljudima, znanstvenicima i ostalim clanovima drustva.
U djetinjstvu upoznao nacizam i fasizam
Djetinjstvo tijekom Drugog svjetskog rata, mladenastvo u komunistickoj Jugoslaviji, disidentstvo i zatvor 1971., stvaranje i obrana suverene hrvatske drzave devedesetih godina 20. stoljeca te predsjednicke godine, bili su odlucujuca razdoblja Mesiceva zivota i politicke karijere.
Kako je rekao, u djetinjstvu je, tijekom Drugog svjetskog rata, upoznao nacizam i fasizam, okupaciju i karakter kvislinske Nezavisne Drzave Hrvatske, "koja nije bila ni nezavisna ni hrvatska".
"Kada kazem da nije bila hrvatska, onda prije svega mislim na cinjenicu da je sve ono sto je zavrjedivalo respekt u hrvatskom drustvu bilo na strani antifasistickog otpora, bilo aktivno, bilo tajnom potporom", naglasio je Mesic.
Govoreci o Titu, rekao je da on nije bio demokratski vladar i da je bio jugoslavenski nacionalist "spreman da u ime obrane nacionalnih interesa Jugoslavije rusi americke avione koji su bez dozvole prelijetali Jugoslaviju, a potom odupre Staljinu pred kojim je drhtala cijela istocna Europe i ostatak svijeta".
Isticuci da nije apologet komunizma, Mesic je istaknuo da su pogubljenja pripadnika kvislinskih postrojbi nakon rata bili zlocini koji zasluzuju osudu i istaknuo kako ne vjeruje da Tito za njih nije znao, iako ne postoji dokumenti koji bi to dokazivali.
"Postoje, medjutim, pisane i ponovljene Titove naredbe s kraja rata kojima imperativno trazi da se sa zarobljenicima postupa u skladu sa Zenevskim konvencijama", rekao je Mesic.
Jednom od kljucnih godina smatra i 1971. kada je kao clan Saveza komunista sudjelovao u Hrvatskom proljecu i godinu dana proveo u zatvoru. "Znao sam u sto se upustam... ali kad je doslo vrijeme obracuna nisam svojim suborcima okrenuo leda. Dijelio sam njihovu sudbinu pri cemu odgovorno tvrdim da politicki zatvorenici, pripadnici Hrvatskog proljeca, u zatvorima nisu bili maltretirani", naglasio je Mesic.
Pobunjenici pocinili vise zlocina
Potkraj osamdesetih godina 20. stoljeca prikljucuje se osnivacima HDZ-a i predsjedniku stranke i kasnije Hrvatske, Franji Tudjmanu nakon cega ubrzo izbija rat koji je nazvao "povijesnim grijehom i zlocinom" Slobodana Milosevica.
Isticuci da je drzava obranjena uz golemu cijenu u ljudskim zivotima, Mesic upozorava i na "nedvojbeno pocinjene ratne zlocine s hrvatske strane koje ne moze umanjiti cinjenica da su pobunjenici pocinili vise zlocina".
Jednom od kolateralnih posljedica rata Mesic smatra "homogenizaciju nacije na osnovi toleriranja falsificiranja povijesti Drugog svjetskog rata", konkretno u trazenju uzora u NDH priznajuci da je ponekad i sam podlegao toj atmosferi.
"Moram priznati: unatoc mojem cvrstom antifasistickom opredjeljenju dao sam se u nekoliko trenutaka zavesti tom atmosferom, osobito kada sam prikupljao novac za obranu medju hrvatskim iseljenistvom", rekao je Mesic.
S Tudjmanom, kojemu ne porice da je "majstorski iskoristio trenutak za hrvatsko osamostaljenje", Mesic se razisao kada je, kako je rekao, spoznao da Tudjman pregovara s Milosevicem o podjeli BiH te je postao oporbeni politicar.
Iako mu nitko nije davao velike sanse za izborni uspjeh, Mesic se 1999. prvi puta kandidirao na predsjednickim izborima i uz reizbor pet godina poslije na duznosti hrvatskog predsjednika provodi posljednjih deset godina.
Najvaznijim postignucima iz toga razdoblja ocijenio je razbijanje medunarodne izolacije Hrvatske, ulazak u NATO i priblizavanje Europskoj uniji te profiliranje Hrvatske kao pobornika regionalne suradnje i aktivnog cimbenika svjetske politike.
Nacional.hr
|
