(Cajnice ? - Istanbul 1676). Jedan je od najznacajnijih pjesnika sedamnaestog stoljeca. Obrazovao se u Carigradu na Dvoru u raznim disciplinama, izmedju ostalog, zanimala ga je i kemija. Ostavio je iza sebe kompletan Divan. Poezija mu je u pocetku lirska s ovosvjetskom inspiracijom, da bi se vremenom okrenula misticizmu i temama toga zanra. Tematska inspiracija Mezakijinog kasnijeg perioda je Dzelaluddin Rumi, tako su mu i pjesme iz tog vremena prozete mevlevizmom. Bio je i sejh tekije na Galati u Istanbulu.

Basagic njegovu licnost vidi ovako: "To vam je jedna lirsko-bekrijska pojava koja s vremenom prelazi u mistiku dok se sasvim ne pretopi u mevlevijski panteizam."

Pored Divana ostavio je i nekoliko epskih pjesama.
Pjesme su mu dosta prepisivane, sto govori o njegovoj popularnosti za zivota.

Srce

Srce, kad si vec se odlucilo
Vodic biti na ljubavnoj stazi,
Ako hoces pravi put da znades,
Ti po dzadi mevlevijskoj gazi.
Rece l' kogod: ljubav Mevlanata
Da sustavom nebeskijem krece.
Tvrdnji su mu i mjesec i sunce
Dokaz, koji niko pobit nece.
Red mevlevi Semsi Tibriziju
Ima, koji neizmjerno ljubi
Ko jasan dan zar ti nije jasno,
Sto patenat mevlevijski trubi?