30.05.2010.
Milosevic: Mislio sam da smo svi mi nasi?!
U ljeto 1994. Slobodan Milosevic, Momcilo Perisic, Jasusi Akasi, general Gracov, japanski diplomata Sinada ubjedjuju Mladica i Karadzica da prihvate plan Kontakt grupe. Oni to odbijaju:
Slobodan Milosevic, Radovan Karadzic i Ratko Mladic, dozivljeni kao saradnici na istom projektu, bili su ljudi koji su izuzetno cesto dolazili u sukob. Razlike medju njima, uocljive jos 1992. godine, postaju dramaticne povodom Vens-Ovenovog plana koji bosanski Srbi odbacuju, a predsjednik Srbije ih kaznjava sankcijama na Drini.
U ljeto 1994. godine trojica lidera nikako nisu mogli da se saglase oko predloga Kontakt grupe za uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini. Ti razgovori zabiljezeni su u „rokovniku braon boje sa natpisom NIS” koji ima 318 stranica.
Sastanak u Dobanovcima, 17. jula 1994. godine, Slobodan Milosevic zapoceo je ostrim prekorom Radovana Karadzica zbog nekorektnog istupanja na Izvrsnom odboru Srpske demokratske stranke.
„Ne znam sta vi imate sa Glavnog odbora”, upitao je Karadzic.
„Imam sve”, odgovorio je Milosevic.
„Onda vi imate svog coveka tamo”, odgovorio je Karadzic.
„Ja sam mislio da smo svi mi nasi”, uzvratio je Milosevic.
Predsjednik Srbije je htio da privoli bosanske Srbe da prihvate plan Kontakt grupe.
„Ovaj plan su podrzali sefovi najrazvijenijih drzava. Iznad njih nema ko – do boga”, rekao je Milosevic. On je objasnjavao da ako bosanski Srbi kazu „ne”, Alija Izetbegovic, lider bosanskih muslimana, dobija legalitet da rat koji je izgubio dobije uz pomoc cijelog svijeta. „Njegova je strategija bila da okrene cio svijet protiv Srba i ovim mu se ispunjava.”
Predsjednik Srbije je tvrdio da mape razgranicenja nisu konacne, pitao da li je svijet u poziciji da Srbima koji cine trecinu stanovnistva da vise od pola Bosne, podsjetio na pismo podrske Borisa Jeljcina, predsednika Rusije, i zakljucio da „ne” znaci eskalaciju rata cijelog svijeta protiv Srba. U ubjedjivanju Milosevic je kazao: „Cercil je rekao: Istorija prasta zlocin, ali greske ne”.
Na Karadzicevu tvrdnju da: „Muslimani hoce da u Bosni Srba ne bude”, Milosevic je, izmedju ostalog, odgovorio: „Baturin mi je rekao da ima pravo federacija uci u konfederaciju sa Hrvatskom i Republika Srpska sa Srbijom... Boban je rekao da je jedini razlog sto prihvataju federaciju je sto idu u konfederaciju sa Hrvatskom... Mi dobijamo RS koja je dva puta veca od Crne Gore i 1,5 puta od Slovenije”.
Sa „da” svijet se okrece protiv Alije Izetbegovica, „mi imamo legalizaciju da vodimo rat”, navaljivao je Milosevic i rekao „Ne mozemo pljunuti u lice 7 + 1” (clanovi kontakt grupe plus Rusija).
Momcilo Krajisnik je prvi nabrajao sta sve smeta bosanskim Srbima: razgranicenja u zapadnoj Bosni, komunikacija kroz Posavinu, izlaz na more, podjela Sarajeva i zakljucio: „Ja znam da mi ne mozemo reci ne, ali mi sutra ne mozemo doneti odluku da”.
Mladic u biljeskama zaokruzuje rijeci „da” i „ne” uglavnom zaokruzuje, ali ne biljezi svoje prvo obracanje i pored njegovog prezimena stoji samo strelica i tri tacke. Odgovarajuci Mladicu, za koga kaze da je dobro poentirao, Milosevic predlaze zakljucke koje treba da usvoji Skupstina Republike Srpske. Zakljucci su uredno zapisani u Dnevniku i poslije njih nema nikakvog komentara.
Devet dana poslije, 26. jula, Mladic u Beogradu razgovara s ruskom delegacijom koju predvodi general Pavel Gracov, ministar odbrane Rusije, i u Dnevniku biljezi: „Procitao pismo Jeljcina dr Karadzicu. Poruka Jeljcina da se plan prihvati i veci dio pisma je PRITISAK!!!”. Rijec „pritisak” Mladic dva puta podvlaci.
Gracov kaze da ce se Rusija zalagati da se rijese pitanja vazna za Srbe (Brcko, Srebrenica, izlazak na more, otvaranje aerodroma) kao i na uspostavljanju srpskog entiteta, drzavnosti i udruzivanja sa Srbijom. „H-M federacija (hrvatsko-muslimanska) nakon vaseg prihvatanja plana Kontakt grupe ce se raspasti. I skidaju vam se sankcije. Poslije toga imacemo vojnotehnicku saradnju”. Rus je u dahu nastavio: „Znam da je tesko gospodinu Mladicu da napusti teritorije od 70 odsto na 49 odsto, ali on je pobjednik. Ako se nastavi blokada i ako ga napadaju on ce morati da se povuce”.
Mladic biljezi i stav Karadzica: „Ako mapu ne mozemo znacajnije popraviti ja je ne bih nikada potpisao niti bi je narod prihvatio”.
Naredni sagovornici Mladica su dvojica Japanaca, Sinada i Jamaguci Ota. Sinada razumije nezadovoljstva Mladica (izlaz na more, Ustav, Sarajevo) ali da je srpski odgovor razocaravajuci. General ga je pitao sta ce biti ako Srbi odgovore sa „da” a sta ako odgovore sa „ne”. Odgovor „da” znaci da se razgovara o razmjeni teritorija, Ustavu, izlasku na more, Sarajevu, da se ukidaju sankcije. Odgovor „ne” znaci da ce: „Situacija biti jako gadna po vas. Vasa maticna zemlja Srbija hoce da prekine odnose s vama. Bice legalizovan uvoz oruzja (za muslimane). Bice bombardovanja NATO”.
O planu Kontakt grupe ponovo razgovara vrh bosanskih Srba 4. avgusta u Han Pijesku. Mladic na skoro cetiri stranice biljezi rijeci Radovana Karadzica. Dvije njegove procjene su: „Ostaje nam kraci dio rata, moramo izdrzati, ali je tezi dio jer ce nam prekinuti veze sa Jugoslavijom” i: „Amerika hoce da jedna vojska klone, nju nije briga koja ce klonuti”. Situaciju opisuje ovako: „Kod nas je 190.000 penzionera na 150.000 zaposlenih, a tek koliko je vojnika. Nama 10 posto stanovnika (zaposleni) izdrzava ostatak stanovnistva”. A o svom odnosu s Mladicem Karadzic kaze da neki zele da naprave rascjep medju njima ali da nece uspjeti: „Jer ja i Mladic bratski razgovaramo, u brk kazemo jedan drugom sto mislimo, a cilj nam je isti i zajedno idemo ka tom cilju”.
Na komandno mjesto koje Mladic ne navodi 12. avgusta dolazi i general Momcilo Perisic. Nacelnik Generalstaba Vojske Jugoslavije ubjeduje Mladicev stab da prihvati plan Kontakt grupe. General Milovanovic mu odgovara da ga boli sto Jugoslavija i svijet ne prihvataju pobjedu Vojske Republike Srpske i da oni ne mogu da otkazu poslusnost rukovodstvu „kakvo je takvo je, narod ga je birao”.
Na kraju biljezenja diskusije generala Djukica Mladic uokviruje recenicu i pored nje stavlja zvjezdicu „Nije se decidno izjasnio o porukama SM: ZASTO?.
Sedam dana kasnije vrh bosanskih Srba razgovara s Jasusijem Akasijem i delegacijom Ujedinjenih nacija. Mladic zapisuje recenicu Karadzica: „Mi smo spremni da vratimo neke teritorije” i pored nje u zagradi „koje?”.
Ekipa „Politike”
| 
