Nakon odbijanja Vlade, Haag poostrio zahtjev

Miroslav Tudjman - osumnjicenik a ne svjedok

Vlada je prije godinu dana odbila Haaski zahtjev da se Miroslav Tudjman, Ivo Lucic i jos nekolicina obavjestajaca ispitaju kao svjedoci: zato je ovaj put zahtjev stigao u mnogo strozoj formi [cijeli tekst]

Samo zato sto je prije godinu dana odbila zahtjev Haaskog tuziteljstva da se Miroslav Tudjman, Ivo Lucic i jos nekolicina HIS-ovih djelatnika ispitaju kao svjedoci, hrvatska Vlada dobila je 18. jula ove godine ponovljeni nalog, u mnogo grubljoj formi: uz listu vojno-obavjestajnih prvaka prosirenu na tridesetak imena, u nalogu se sugerira da vise nije rijec o saslusanju svjedoka, nego osumnjicenika protiv kojih se otvara istraga. Iz spomenutog dopisa je, naime, jasno da haaski tuzitelji vjeruju kako su pobrojani ljudi odlucno upuceni u sve sto se tokom hrvatsko-muslimanskog rata dogadalo na terenu Bosne i Hercegovine.

Osumnjiceni spijuni

Nalog za saslusanjem Ivana Crnjca, Vinka Vrbanca, Janka Bobetka, Ivana Kapulara i jos nekolicine hrvatskih generala odnosi se na zapovjednike koji su sudjelovali u nedozvoljenim operacijama HV-a u susjednoj drzavi.

Drugu kategoriju cine agenti i celnici tajnih sluzbi koji su, prema saznanjima u Haagu, poticali ili barem zataskavali ratne zlocine HVO-a i HV-a.

U toj kategoriji osumnjicenih spijuna spominje se, uz Miroslava Tudjmana i Lucica, i Markica Rebic.

Treca tacka haaskog naloga obuhvaca bivse celnike Herceg Bosne, HVO-a i HV-a koje haaski istrazitelji smatraju izravnim egzekutorima ili nalogodavcima ratnih zlocina, poput Slobodana Praljka, Jadranka Prlica ili Ljube Cesica Rojsa. Agente tajnih sluzbi koji su na terenu prikupljali dokaze o hrvatskim ratnim zlocinima i pisali izvjestaje svojim sefovima, haaskim istraziteljima cine potencijalno znacajne svjedoke. Doduse, glasnogovornica hrvatske vlade demantirala je vijest iz proslog broja Nacionala o najnovijoj seriji haaskih naloga.

Da je rijec o jos jednom laznom demantiju, u maniri stare HDZ-ove tradicije, svjedoci potpuno suprotna izjava Zeljke Antunovic, potpredsjednice Vlade. Spisak imena sto ih je Haasko tuziteljstvo dostavilo Hrvatskoj, spada u red rutinske hrvatsko-haaske suradnje, tako je otprilike glasilo njezino objasnjenje. No, suprotno tim uvjeravanjima o "rutinskoj" komunikaciji Haaga i Zagreba, Nacionalovi izvori tvrde da taj spisak od tridesetak imena svjedoci kako su haaski istrazitelji slozili prilicno cjelovit puzzle o svim razinama hrvatske invazije na susjednu drzavu: ukljucujuci ratne zlocine i etnicko ciscenje Muslimana kao jedno od sredstava u ostvarenju konacnoga cilja - komadanju BiH i pripojenju njenih dijelova Republici Hrvatskoj.

Sadrzaj najnovije depese pokazuje, sta vise, da Haasko tuziteljstvo drzi da je HVO, zajedno s hercegbosanskim SIS-om i HIS-om, funkcionisao tek kao rezidentura MORH-a i hrvatske obavjestajne zajednice.

Tudjman i Rebic

U Haagu se, prije svega, zna da su Miroslav Tudjman, bivsi ravnatelj HIS-a, i Markica Rebic, bivsi sef SIS-a, godinama primali tacne i precizne izvjestaje o svakom dogadaju na bosansko-hercegovackom terenu. Koliko se moze suditi po spisku trazenih imena, Haasko tuziteljstvo cak je vrlo precizno rekonstruisalo put kojim su pojedini istrazni nalazi putovali iz Bosne i Hercegovine u MORH i zagrebacke centrale tajnih sluzbi.

Nacionalu su poznata dva primjera. Prvi: zahtijevajuci ispitivanje Ivana Bandica, nekadasnjeg agenta HIS-a, Ive Lucica, bivseg sefa HIS-ove filijale u Herceg Bosni, te Miroslava Tudjmana kao njihovog zajednickog "vrhovnika" Haasko tuziteljstvo ocito je shvatilo da je neko od spomenute trojke vec u jesen 1993. raspolagao dokazima da je Slobodan Praljak izdao naredbu za masakr u Stupnom Dolu.

Drugi: inzistirajuci na ispitivanju Markice Rebica i Marijana Biskica, nekadasnjeg vojno-policijskog celnika Herceg Bosne, haaski istrazitelji pokazali su da znaju kako je integralni izvjestaj o zlocinackoj ekspediciji u Ahmicima danas skriveno u SIS-u, kamo je stiglo iz Biskicevih ruku.

Istovremeno, predstavnici donedavne HDZ-ove vlade godinama su tvrdili da takvog izvjestaja nema, svu odgovornost svaljujuci na Tihomira Blaskica koji je, podsjecamo, osudjen u Haagu na 45 godina zatvora.

Drugim rijecima, u Haagu je danas kristalno jasno da su "etnicki cista" Herceg Bosna i HVO projektovani u tzv. paralelnoj "drzavnoj politici" HDZ-a, koja se oslanjala uglavnom na djelovanje tajnih sluzbi. Na javnoj razini, kako je poznato, HDZ je priznavao teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali u tajnosti Hrvatska vojska i hrvatski spijuni ratovali su protiv Muslimana zamaskirani oznakama HVO-a i specijalnim tajnim operacijama. Zato se dokazi o ratnim zlocinima i identificiranim zlocincima, kako su ispravo shvatili u Haagu, nalaze u Zagrebu, a ne u Mostaru.

Manjim su dijelom pohranjeni u arhivu HVO-a koji je 1995. preseljen u HIS-ov podrum da bi ga vlada Ivice Racana u maju prosle godine izrucila Hrvatskom drzavnom arhivu. Ista gradja danas je dostupna Haaskom tuziteljstvu. Ali se mnogo vece tajne hrvatske agresije na BiH kriju u institucijama Republike Hrvatske koje koalicijska vlada cuva zakljucane poput kakve "drzavotvorne" svetinje.

Buduci da je HVO funkcionisao tek kao ispostava HDZ-a Republike Hrvatske, jos mnogo iscrpniji nalazi savrseno tacnih, dokumentiranih i istinitih obavjestajnih istraga o hrvatskim ratnim zlocinima u BiH bunkerisani su u arhivima HIS-a i SIS-a koji su i danas nedostupni, kako haaskim istraziteljima i braniteljima hrvatskih optuzenika pred Medjunarodnim kaznenim sudom, tako i MUP-ovom odjelu za ratne zlocine i organizovani kriminal koji je s njima najcesce spojen.

Trud agenata hrvatskih tajnih sluzbi koji su zbog tih istraga cak gubili glave, sluzio je, naime, Rebicu i Tudjmanu uglavnom u internim spijunskim okrsajima za vlast u Hercegovini i bosanskohercegovackom HDZ-u. HIS-ovci su, naprimjer, istrazivali vecinu zlocinackih akcija Mladena Naletilica Tute, pobrojivsi sve medjunarodne kriminalce i ubojice koji su u njegovoj Kaznjenickoj bojni pronasli siguran azil.

Iz HIS-ovskih krugova potice i iscrpna informacija o srpskim zarobljenicima sto ih je Ljubo Cesic Rojs vlastorucno pobio na Glamockom polju u julu 1995. Obracuni HIS-a i SIS-a

Uzvracajuci istom mjerom, SIS-ovci su u svom arhivu skupljali informacije o ratnim profitima, pljackaskim pohodima i svercerskim kanalima "Euroherca" i "Hermesa" u vlasnistvu Luciceve porodice.

Pisali su izvjestaje o Jadranku Prlicu, kao potpisniku sluzbene odluke o koncentracijskim logorima za muslimanske civile; istrazivali su tajne bosanskohercegovacke poslove njegovog kuma Vladimira Zagorca, te naredbe sto ih je Bruno Stojic, hercegbosanski ministar odbrane, pisao tzv. specijalnim jedinicama, zaduzenim za najprljavije ratne misije.

Spijunskom infrastrukturom SIS-a, Gojko Susak, tadasnji ministar odbrane, i Markica Rebic obracunavali su se s Miroslavom Tudjmanom, Lucicevim i Prlicevim zastitnikom. I obratno, Miroslav Tudjman sa svojim HIS-om ratovao je protiv Rebica i Suska, Cesicevih i Naletilicevih politickih pokrovitelja. Sukob je dosegao vrhunac u jesen 1998. kada su Rebicevi sljedbenici iz hercegovackog SIS-a sasvim doslovno delozirali HIS-ovsku filijalu u Mostaru, demolirali njihove urede i opljackali svu dokumentaciju. Bio je to finalni cin u Rebicevoj pobjedi nad Miroslavom Tudjmanom koji je neznatno prije toga smijenjen sa svoga rukovodeceg mjesta.

Premda su Haaskom tuziteljstvu danas poznati i ti detalji iz kratkotrajne povijesti Herceg Bosne, za njih je relevantna samo jedna cinjenica: unatoc izvrsnoj informiranosti o ratnim zlocinima HVO-a i HV-a u BIH, nijedna frakcija hrvatske obavjestajne zajednice nista nije ucinila da sprijeci ratne zlocine ili da barem naknadno kazni ratne zlocince. Stovise, neki od njih promovirani su na vrlo visoke vojne i obavjestajne funkcije, sto znaci da ratni zlocini nisu bili samo presutno oprosteni, nego i demonstrativno nagradjivani.

U Haagu se, usto, nije zaboravilo da su cetvorica neposrednih egzekutora iz Ahmica godinama mirno zivjeli u Hrvatskoj, uz tzv. obavjestajnu i kontraobavjestajnu zastitu SZUP-a, fiktivne dokumente na lazna imena i mjesecnu apanazu iz drzavnog proracuna. Do danas, medjutim, niko nije kaznjen zbog njihovog prikrivanja.

Gotovinin blagoslov

Prema statutu Haaskoga tribunala rijec je o vrlo teskom crimenu: veci dio optuznice protiv generala Ante Gotovine posvecen je ubistvima srpskih civila tokom oslobodilacke akcije "Oluja"; nigdje se ne kaze da su jedinice time realizovale izricite naredbe komandanta splitskog Zbornog podrucja, ali se tvrdi da su se egzekucije dogadjale uz njegovo znanje i njegov, dakle, presutni blagoslov. Ako do Gotovine nisu stizale informacije od pripadnika hrvatskih obavjestajnih sluzbi, sugerira optuznica, izvjestaj o "ciscenju" Srba dobivao je od nadleznih pripadnika Mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u UNP-a zonama koji su to gledali iz neposredne blizine.

Obavjestajni podrumi

Utoliko je logicno da su se na spisku haaskih zahtjeva jedan uz drugoga na kraju nasli spijuni i vojnici s tri potpuno razlicite uloge u provodjenju tzv. hrvatske drzavne politike u susjednoj drzavi: i Ivan Bandic, HIS-ov agent koji je ucinio sve sto je bilo u njegovoj moci da istrazi ratne zlocine, i Ljubo Cesic Rojs, koji je, kako tvrdi vise svjedoka, pobio razoruzane zarobljenike, i Ivo Lucic, koji je o tome pricao predsjedniku Tudjmanu, i Miroslav Tudjman, bivsi sef HIS-a, ponajbolje obavijesten o svakom zlocinu i svakom zlocincu. U tom lancu ljudi, samo je jedan u potpunosti nevin. Jos u aprilu 2000.g. Haasko tuziteljstvo trazilo je od hrvatske vlade da njihovim istraziteljima omoguci razgovor s cijelim nizom bivsih i aktivnih sluzbenika HIS-a i SIS-a koji su pisali ili primali izvjestaje o zlocinackim misijama HVO-a. Kako su, naime, vec tada imali cjelovitu sliku, ne samo o ratnim zlocinima, nego i strukturi hrvatske obavjestajne zajednice, od Herceg Bosne do Zagreba, razgovorom s hrvatskim spijunima nastojali su, ocito, zakrpati manjak dokumenata sakrivenih u HIS-ovim i SIS-ovim podrumima. Uz Miroslava Tudjmana, Haasko tuziteljstvo posebno je inzistiralo na razgovoru s Ivom Lucicem, njegovim licnim prijateljem, sponzorom i pomocnikom za Herceg Bosnu.

Racanova odbijenica

Opet kao nastavak tradicije HDZ-ovog rezima koalicijska vlada Ivice Racana donijela je odluku da se trazeni obavjestajci ne oslobode cuvanja drzavne tajne. Odluka je tek drugim rijecima oznacila odbijenicu. U tome je presudno bilo misljenje Gorana Granica, potpredsjednika Vlade, da ne postoji drzava na svijetu koja bi svojim spijunima dozvolila otkrivanje njihovog identiteta i njihovih spijunskih zadaca. Zato je zahtjev ponovljen godinu kasnije, 18. jula 2001., u formi koja vise ne trpi mnogo prigovora. Sada je rizik vec mnogo veci: generali Rahim Ademi i Ante Gotovina, kako tvrde strucnjaci, danas mozda ne bi bili haaski optuzenici da su im hadezeovske vlasti dozvolile susret s haaskim istraziteljima u fazi preliminarne istrage.

"NACIONAL" 14.08.2001