Bio je ovo zanimljiv eksperiment, da dva covjeka pisu zajedno pjesme, a udaljeni pola kontinenta. Sud o uspjehu imaju citaoci. Ali smatramo da smo, razmisljajuci o uvjetima i koristenoj metodi, integrisali poeziju u 21. vijek, te i ovaj brz i nepregledan vijek u poeziju. Dali smo mu ram poezije i smirili ga. Barem na tren.

Mirza Cardaklija, rodjen 1986. godine u Sarajevu. Student ekonomije na Ludwig-Maximilian Univerzitetu u Minhenu. Autor knjiga poezije "Poezija bosanskim okom", "Na vrh pera" i "U oklopu bez granica".

Dragoljub Todorovic, rodjen 1985. godine. Student prava, autor knjige "Privatizacija u Srbiji", poeme "Bosnjackim srcima" kao i veceg broja clanaka i pjesama. Zivi i stvara u Srbiji.

Ti samo budi

Rado bih otplovio s tobom
Uzvodno od svih mojih suza,
Pjesmama ti se zakleo na vjernost
Da ces zauvijek biti moja muza.
Ti samo budi sef moje posade.

Odvedi me sad od ove dosade.
Iz ovog grada, u kojem "nista" vlada.
Probudi i ocuvaj vatru prvog ljeta
I osmijeh zlatnih setnji bez cilja.
Ti jedini budi dnevnik bure i mira.

U kosu bih ti prosuo andjeoski prah
Da mi svijetlis, vilo, i kada je mrak,
Sklupcani, sakrili bi se iza zgrade tvoje
Gdje se asikovci prolaznika boje.
Ti budi svjetionik ovog predgradja.

Da potonemo u prvom zajednistvu.
U strasti bez stida i prostora bez zida.
Povjerujmo u nase vjecne nade i sale
Da nad ljubavi, jedna nadljubav postoji.
Djevojko, oslobodjenje od dosadasnjeg.

Pulsiraju sitni sati, zanosi nadolaze,
Pobjegnimo nocas kroz te tajne prolaze.
Ljubav je tren, sve ostalo su grijesi,
Ostani u ovom casu tu gdje si.
Ti budi prag svih mojih cula.

Padamo nespremni niz kanjon zagrljaja
Do delte je zivot, a delta komad raja.
Ljubav je sve, u trenu bez icega,
U okovu slobode nisi zeljna nicega.
A meni budi sto si...jedina koja me zanosi.

Pod sesirom boema

Tezak je pepeo moga zgarista,
Tu je svaka vatra svoje izgorela,
Ja nemam snage da ga pokupim
I vratim lavi koja ga je donijela.

Nije lahko biti talas koji se vraca.
Svi zude nebu, oblacima i havi.
Ne zelim da znam kako se koraca
Bez sna djecijeg u sazreloj javi.

Kada ti istina postane zanimanje,
Na stubu srama `zalud ces cekati krive.
Gorjeces u svim pozama i prozama
Cak i kad poljubis nebeske njive.

Shvatit ces, izmedju dvije krajnosti,
Najteze je izabrati zlatnu sredinu.
Iz jedne i iz druge svite ce te nabosti,
Kad u oluji svi se iz sredine vinu.

Pitoma dolina u zemlji prezira
Ka nebu bi da dezertira.
Liku iz cirkusa svijet se podsmijeva,
Tom smejlom gutacu vatre i nozeva.

U oku tudjem, bio sam, sta vec nisam.
Buntovnik, poltron, kukavica i heroj.
Ponekad uz mase, pocesto i sam.
Ali oduvijek slobodan i zauvijek svoj.

Prestace nemiri, nestati papiri i sesiri,
Sa postolja vjecnosti i vidici su siri.
Jednom ce i tisina zalutati do mene,
I umjesto jorgana pokrice me uspomene.

Taoci rata

Kada proslost te poljubi,
Iznevjeri ljepotu zaborava.
Niti dobijas, niti gubis,
Da bar teces kao Sava...

Crne vrane zedj su gasile
Na nasim crvenim potocima.
I kome ta istina prija:
Ratovi nam k`o nostalgija.

A pamtiti valja, dusu da lomi,
Sve zrtve i grobove sinova.
Nad grobom bez pouke, u komi
Pamcenje ista kola ponavlja.

Majku grobova, macehu zivota
Budi svaki sum Halejeve komete.
Perom u krv, prstom u oblake,
Tabace staze za vojnicke korake.

Pjesnik ili vojnik, zna se ko je ziv...
Ubiti ili ne, a ko je u odluci kriv?
Valja pisati, ti znas, druze moj,
I danas bistriti cemerni nespokoj.

Aska ili vuk, zna se ko pobjedjuje...
Jer, igra se zivotu podredjuje!
Nas poj, druze, svijetom neka sara,
Taj tango probudjenih mjesecara.

A, pisuci i dalje o mutnoj rijeci,
Gdje teci ce unuci, jer tekli su preci...
Narodi bez pouke, puni tuge i inata
Stvaraju od ljepota, taoce rata.

Sam sa tvojim odsustvom

Marim cijeli dan
Koliko dlanova dirnu ti dlan.
Koliko pogleda zasvjetli
U tvom prisustvu.

Marim za te, luce moje,
Da te drugi ne uzme pod svoje,
Slutim, pa se krstim,
Uveli mu grijesni prsti.

I kad slutim sve i svasta,
O tvom snu san mi masta,
Bacim sva baksuz pravila.
Pravila ljubav nisu savila.

Otmjene sumnje i prosta istina
Nocas mute misli kao losa vina.
A ti, stamena, sva od kamena
Naslanjas glavu na svoja ramena.

Optimista u srcu vise no u glavi.
Vjerujem, tren ti se mojim bavi.
Pogled bjezi ponosno i tvrdo,
A dijeli nas hastal, a ne brdo.

Nisu me htjela topla ognjista,
U tebi vidjeh sva svoja sklonista.
Stid me obavija, nijemo mi zbori
Ono, o cem` mi se ne govori.

Samo se osjeti povratak ljubavi.
Tiho, kroz hrdjave kapije
Da nas nanovo o nama zabavi,
Da nam i duse i tijela opije.

Buntovnicka

Tlacitelji misli u zanosu svemoci
Pred talasom sloboda drhte od nemoci,
Nije na drugom, na tebi je
Da ih u silu razuvjeris.
Znam, tesko je u debelo uho
Zabosti tugaljivu rijec,
Ali, priznaj sebi sta zelis
I uradio si nesto vec.

Sloboda je najjace oruzje slobode.
Nema vjesala za sve slobodnjake, koji se rode.
Posijane su tisine u glave,
Ali u sebi cujes vjecni glas...
Nista ne mora biti kao sto jeste.
U tebi je mir planeta,
Budi sapiens, budi sto si.
Um je tvoja bajoneta.

Razderi se, ovo je doba glasnih,
Daj im do znanja da ti zivot kasni,
Kakav cilj, takva sredstva,
A, u stvari- faraonska festa.
Neka "glas" bude tvoja nova firma,
U njih se suza ne prima.
Budi glasac, ono sto si,
Vijesnik istine i prkosi!

Nasilji usi, cuj urlik kroz crni grad.
U svakom licu, gestu, blista predug jad.
Zivi se od danas do sutra
I samo se cekaju bolja jutra.
Sunce svane samo od sebe, tek tako,
Da je slobodi tako lahko...
Digni ruku, rijeci svoje.
Do kad da ti kroje?

Umna pustos vazduhom talasa
Tvoju svijest guse euforije masa.
Nije na vremenu, na tebi je
Da dokazes da vrijeme je...
Sto ideologija, sto demagogija
Bacaju ti prasinu u oci,
Ti budi lukaviji
Pa im doskoci!

Covjek je bijel ili crn.
U diktatu ili si dobar ili trn.
Pokazi da zalud se trude,
Kad ti svoju perspektivu nude.
Neka se budi siva,
Masa poput diva
I oboji se svakom bojom.
Oboji se i bojom tvojom.

This is age of Aquarius,
Nema reda, vodilja je zanos.
Ne grijesis u odnosu na svoje potrebe:
Revolucija u glavama i oko tebe.
Ustani, pokreni se, istakni svoje boje,
Da vec ovog oktobra bude bolje.
Demokratija se dise- udahni je,
Sloboda se zivi- ozivi je!

Na kraju pruge...

Gdje su granice naseg svega?
A nase je sve i sto nije.
Oka pogled, uma slijed,
Srcu vatra, srcu led.

Na putu do raja gubis sebe,
Sve do bola i samospoznaje.
Oci sokola, srce k`o u zeca,
Zvono slavi, zvono breca.

Zivot se zbiva, kao sredina
Izmedju meraka i misli o sutra.
Covjek stvara, a drhte ruke.
Sve blizi je kraj, kraj muke.

I nije zivot bez daska srece,
I nije biser bez skoljke i kljuca.
Kao sidro zabices se u mirne vode
U jecaju trenutka i ostrini bjelutka.

Da li se osvrnuti na koncu misli
Na prosle pute i sve srece i tuge.
Zadnja slika bit ce djecak pokisli
Na kraju bajne, zahrdjale pruge.