Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
GRAD I SEHER MOSTAR


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1664. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




GRAD I SEHER MOSTAR

Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1664.g.

Mostar znaci varos s mostom. Prema pricanju latinskih istoricara, u ovome je seheru u starinsko doba bio most preko rijeke Neretve s jedne strane na drugu, i to na jakom gvozdenom lancu u debljini covjecijeg stegna, i od toga mu je ostalo tako ime.37 Ovaj seher je osvojio licno njegovo velicanstvo Fatih.ł8 On je has (domen) pase (hercegovackog), a nalazi se na teritoriji hercegovackog sandzaka u bosanskom ejaletu. Njime upravlja pasin vojvoda s pedeset vojnika (nefer). To je ugledan kadiluk s rangom onih kadiluka od tri stotine akci,39. Ima muftiju predstavnika senfa (nekibu'l-es’raf), prvake i ugledne ljude. Tu ima vrlo mnogo ucenjaka, sejhova, imama pisaca i pjesnika,40.Ima mjesnog spahijskog cehaju (sipah kethuda jeri) janjicarskog serdara,serdara budimskog kola, trznog nadzornika (muhtesib),bazdara nacelnika grada (s’ehir kethuda), povjerenika za harac (haradz emini) gradevinskog nadzonika (mimar-agasi) i gradskog zapovjednika (kala dizdar).

Oblik grada. Da bi osigurao i obezbijedio seher, Sulejman-han je naredio da se na liticama rijeke Neretve sagradi ovaj grad od kamena vrlo cvrsto i tvrdo. Grad je dosta malen. Tu se nalaze dvije tvrdjave, jedna s desne, a druga s lijeve strane. Izmedu njih nalazi se u cijelom svijetu poznati mostarski most. Na objema tvrdavama postoje po dvije cvrste i utvrdene kapije. Obje tvrdjave snabdjevene su potrebnim topovima i raznovrsnim spravama ukrasene su sa tri izbocena bastiona, koji su zaista divni.

37 Naselje na mjestu danasnjeg Mostara pominje se prvi put 1452. g. kao malo naselje s dvije kule oko drvenog mosta na lance preko Neretve. Pod imenom Mostar ono se prvi put pominje 1468. g. Pored vise razlicitih izvodenja imena Mostara najvjerovatnije je da se on nazvao po „mostarima“, cuvarima toga mosta, koji su stajali u dvije kule s obje strane mosta. (Kresev1jakovic, Esnafi i obrtt u Bosni i Hercegovini, II, Mostar, Zbornik za narodni zivot i obicaje, knj. 35, 1951, str. 61).

38 Mostar su zauzeli Turci prije 1468. g. a zauzele su ga cete bosanskog sandzaka Isa-bega Ishakovica. Pri tome Mehmed II nije imao nikakvog licnog ucesca.

39 Ne vjerujem da je mostarski kadiluk imao rang od tri stotlne akci nego od 150 akci.

42 Mostar je zaista sredinom XVII vijeka bio jako kulturno srediste u kome je zivjelo vise istaknutih naucnika, pisaca i pjesnika. (Up. Basagic, Bosnjaci i Hercegovci u islamskoj knjizevnosti, Sarajevo 1912.)

Premda tu postoje dvije tvrdjave, gradski zapovjednik (dizdar) je ipak jedan. U svakoj tvrdavi ima po osamdeset naoruzanih regularnih vojnika. Oni stalno drze strazu. Gradsku kapiju zatvaraju svaku noc i nikoga ne ostavljaju unutra. Na bedemu u bastionu grada nalazi se jedan cardak koji gleda u Neretvu; u njemu se sastaje obrazovani svijet. Odatle se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput Sirdarija (Sejhun) tece u jugoistocnom pravcu. U tome cardaku sastaje se obrazovani svijet Mostara i tu diskutuje o raznim pitanjima transcendentnog zivota i serijatskog prava. To mjesto je pravo odmaraliste. U onoj tvrdjavi koja se nalazi s druge strane mosta, i cija je kapija okrenuta na ovu stranu gdje je seher, nalazi se Sulejman-hanov mesdzid. Na tome mjestu ima mala kafana za gradske vojnike. Gradski zapovjednik (dizdar) i prvaci se­hera (ajana) najcesce sjede tu. Sav spoljni zid toga mjesta (mahale) okicen je orudem i oruzjem gradskih vojnika.

Veliki mostarski most. - I ovaj je most sagradio stari neimar (kodzamimar) Sinan, sin Abdulmennan-agin, a po Sulejman-hanovoj naredbi.41 On izgleda kao luk duge koji se uzdize do Kumove Slame i pruza s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta tece rijeka. Kako se sa obje strane toga mosta nalaze tvrdjave, to nije moguce preci s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob (bozji), Evlija, dosada presao i vidio sesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebacen s jedne na drugu stijenu, koje se dizu do neba. Duzina toga mosta od jedne do druge kapije, sto se nalaze na unutrasnjoj strani dviju tvrdava, koje leze na oba kraja mosta - iznosi ravnih stotinu koraka, a sirok je petnaest stopa.

Cudna je vjestina koju je pokazao Ibrahim-efendija, roznamc’e­dzija sultana Murad-hana IV,42 provodeci preko toga mosta mjedenim cuncima vodu koja se nalazi u Tabackoj carsiji (debbag hane varosi) na zapadnoj strani mosta, dovodeci je u carsiju i pazar (trg), sto se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeci je po banjama (hamam), dzamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga tece voda.

Datum kad je Gazi Sulejman-han podigao taj most sadrzan je u rijecima:
»Kudreti kemeri« - Godine 984.4ł
Drugi versifikovan hronostih glasi:
Ovaj je most sagraden potpuno kao luk duge,
Ima 1' mu slican na ovom svijetn, moj boze!

41 Most je zaista podignut po nalogu sultana Sulejmana 1566. g. ali ga nije gradio neimar Sinan, nego njegov ucenik Hajrudin. Na istom ili bliskom mjestu nalazio se stariji most koji je podigao Mehmed II, kako se vidi iz potpunog natpisa ovoga mosta (Kadic, II, 253-4).

42 O Ibrahim-efendiji roznamc’edziji up. ovdje str. 415, nap. 78.

43 Hidzrijska godina 984. odgovara 1576/7. g. po nasoj eri.

Jedan znalac pogleda ga s divljenjem
I rece mu hronostih:
»I mi cemo preci preko one cuprije
Preko koje je presao [ostali] svijet, moj sultanu!«

Godine 974/1556. 44

Zaista je neimar ulozio svu svoju snagu i jasno pokazao svoja veliku sposobnost. Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz koga je tek izletjela strijela pa tako stao. Neimarski ukus; preciznost, eleganciju, koja je unosena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeci u pomenutom cardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca sehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrce i skoce s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveci svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije.

Jedni skacu strmoglav, drugi sjedeci alaturka, a neki opet skacu u vodu udvoje, utroje i odmah srecno izlaze na obalu uspinjuci se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka. Visina ovog mosta je 87 hvati, a dubina rijeke 87 arsina.U njoj ima stijena velikih kao kupola kupatila; njih rijeka valja uz veliku buku. Zaista je velika smjelost da sitna djeca skacu u takvu rijeku.

Mnogi segrti (gulam), noseci jelo svojim majstorima u ducane, ne idu mostom, nego stave jelo na glavu, a tasove (sofra tasi) hljeb uzmu u ruke, pa idu smiono klizuci se uzanom ivicom mosta (korkaluk).

Ova varos ima pedeset i tri mahale45 sa tri hiljade i cetrdeset tvrdo zidanih, kamenim plocama i ceremitom pokrivenih kuca. Ka se vecina tih kuca (handan) nalazi na onim liticama sto su na istocnoj strani rijeke, to njihovi doksati, dvorane, mnogobrojne sobe, predvorja i balkoni gledaju u rijeku. Na suprotnoj, zapadnoj strani rijeke su sve sami ruzicnjaci, a svako moze pred svojom kucom rijeci da lovi ribu i da se kupa. Duzina nastanjenog, izgradenog dijela varosi na onoj strani gdje je carsija i trg (pazar) jeste punih pet hiljada koraka. Na jugoistocnoj strani prostire se polje dva sata hoda, sve do grada Blagaja. Ono je ispresijecano vinogradima i bastama. U julu nastane u varosi velika zega, jer suncane zrake udaraju u one stijene za ledima varosi, pa se njihov refleks odrazava na varos. Na istocnoj strani nalaze se vinogradi. Kako varos lezi na potijesnom mjestu, ona je duga i uzana; ali je zaista privlacna.

44 1566. godine. Iz ovoga natpisa dalo bi se zakljuciti da je most otvoren prije smrti sultana Sulejmana.

45 Ovaj broj mahala u Mostaru je nesto pretjeran, Mostar je u ovo doba mogao imati 35 mahala.

Dzamije. - Tu ima 45 muslimanskih bogomolja (mihrab).46 Hronostih (tarih) na kapiji Derfterdar-pasine dzamije pod Kazaskom carsijom glasi:

Uzviseni defterdar po imenn Mehmed,47
Pobornik dobra, zatornik zla,
Smisljajuci besprimjeran i lijep hronostih
Tog casa rece mu Hatif: »Dom gozbe«.

1017/1608. 48

Blizu mosta nalazi se Koski Mehmed-pasina dzamija,49 koja je poput kakve carske bogomolje. Ova je dzamija u dobrom stanju, svi njeni dijelovi su potpuno pokriveni plavim olovom. Iznad gornjeg praga njenih vrata napisan je kaligrafski ovaj natpis:

Mehmed-pasa je za bozju ljubav sagradio
Ovu dzamiju da bude na svom mjestu.
Sveti duh rece joj hronostih.
»Hram bozji i boraviste dobrih ljudi.«

Godine 1027/1618. 50

Natpis na Staroj dzamiji51 u carsiji glasi:
Ko za bozju ljubav podigne dzamiju,

Njen hronostih glasi:

46 Do 1660. godine u Mostaru je podignuto 35 dzamija. (UP. H. Kresevlja­kovic, Esnafi, II.).

47 Ko je ovaj defterdar Mehmed, sada se ne zna.

48 1608/9. godine.

49 O Koski Mehmed-pasi Sidzill-i osmani biljezi da je rodom iz Mostara, gdje je podigao ovu dzamiju, da je bio roznamedzija Lala Mehmed-pase Sokolovica, da je 1014/1605. postao vojni defterdar i da je umro 1020/1611. g. (n. d., IV. 139).

50 Godina 1027. pocinje 29. XII 1618. godine.

51 Ova stara dzamija zvala se jos Sinan-pasina dzamija, a stajala je sve do 1949. g. kojih 250-300 m od starog mosta uz lijevu obalu Neretve. Uz tu dzamiju postojao je i Sinan-pasin hamam.Imenom stara (atik) dzamija nazi­vaju se obicno prve dzamije, pa ce biti da je to bila u Mostaru prva dzamija. Na toj dzamiji postojao je sve do njenog rusenja jos jedan natpis u kome je stajalo da je ta dzamija podignuta 913/1507/8. godine. Prvu zgradu, mesdzid, podigao je vjerovatno hercegovacki sandzak-beg Sinan-beg koji je upravljao Hercegovinom od 1417-1475. g., dok je kasnije drugi hercegovacki sandzak-beg Sinan-pasa Borovinic (1504-1506) prepravio taj mesdzid u dzamiju i po­digao do nje hamam. Potpuno ime ovog Sinan-pase je Sinanudin Jusuf-pasa, a zvao se Borovinic. Potice iz poznate bosanske srednjovjekovne vlastelinske porodice Borovinica (rodjaka Radoslava Pavlovica) iz istoimenog sela kod Foce. Uzgojen je na carskom dvoru, pa je 1499. godine postao sandzak-beg bosanskog sandzaka, kojim je upravljao do aprila 1499. g., kada je postao beglerbeg rumelijski i time automatski stekao titulu pase. Na tome polozaju nalazio se do 1503. g. od novembra 1503. do konca 1506. g. on je bio hercegovacki sandzak-beg i tada je podigao svoje zadudzbine u Mostaru. Od konca 1506. do

»Neka ga vjecno prati milost bozja.«
Godine 878/1473.52

Na kraju jugoistocne strane varosi nalazi se Ibrahim-agina53 dzamija. Ona je takode pokrivena olovom; ima visoku kupolu, a sva je nasarana kameleonskim bojama. Ovu dzamiju vrijedi vidjeti. Hronostih na njenoj jugoistocnoj kapiji glasi:

Ibrahim-aga, osnivac ove zaduzbine,
Ljubitelj poboznih, olicenje dobra
I zastitnik sirotinje.

Kad je dovrsena, nevidljivi glas rece joj hronostih:

»Mesdzid poboznih, hram ljudi istinske spoznaje.«

Godine 1044/1634. 54

Osim toga, u mahalama ima dzamija: Roznamedzije Ibrahim-efendije; njeni su vakufi dobro uredeni i mocni.

Hadzi-Mehmed-begova dzamija55 je veoma prostrana, umjetnicki izradjena i svijetla. Vise njenih vrata s jugoistocne strane, na­pisan je na bijelom mramoru pozlacenim dzeli-pismom ovaj hro­nostih:

»Ova uzvisena i casna dzamija podignuta je za vlade najveceg sultana, sultana Sulejman-hana gazije, da bog uvelica njegove pobjede! - dobrotvor i osnivac zaduzbine njegova ekselencija El-hadzi Mehmed-beg, cestiti drzavnik, tvorac reda na svijetu, brat velikog vezira. «

Ovo je napisano kao njen hronogram godine devet stotina sezdeset i pete 965/1557. 56

U ovom dijelu varosi sto se nalazi s druge strane u tabhani (debag-hane) ima sest mahala i pet islamskih bogomolja (mihrab), oktobra 1513. g. upravljao je smederevskim sandzakom, odakle je opet pre­mjesten u Bosnu, kojom je upravljao do 1514. g. U tom svojstvu provalio je pocetkom 1514. g. u Hrvatsku i sjevernu Dalmaciju. Iste godine postavljen je za beglerbega Anadolije. Za vrijeme bitke kod C’aldirana (23. VIII 1514) postavljen je za velikog vezira namjesto starog Ahmed-pase Hercegovica. Sudjelovao je u pohodu Selima I protiv Sirije u Egiptu i poginuo kao vrhovni za­povjednik turske vojske u bici za Kairo 22. januara 1517. g. Njegove upravne i vojnicke sposobnosti dobro karakterisu Selimove rijeci: »Egipat osvojih, Sinana izgubih; zar se jedna pokrajina moze sa Sinanorn uporoditi.« Bio je uskopljen i po tome cesto nazivan Hadim. (Up. Truhelka, Tu rsko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive. Sarajevo 1911; T. Gökbilgin, Edirne ve pasa livasi. Istambul 1950; Elezovic, Turski spomenici, I, Beograd, 1940; Basagic, Znameniti Hrvati, 5. v.)

52 Hidzrijska godina 878. pocinje 29. maja 1473. godine.

53 Ko je ovaj Ibrahim-aga, sada se ne zna.

54 Hidzrijska godina 1044. pocinje 27. juna 1634. godine.

55 Ovaj Hadzi Mehmed-beg poznat je u Mostaru pod imenom Karadoz­-beg. (Vidi. A. Nametak, Karadzoz-beg i njegovo doba. Novi Behar, VII, 1933, 36, 41.)

56 Hidzrijska godina 965. pocinje 24. oktobra 1557. godine.

ali tamo nema gradjevina pokrivenih olovom. Prostrana je Hadzi­-Alijina dzamija57

Na onoj strani gdje je glavni dio varosi nalazi se prostrana musala (namazgah).

Od mesdzida lijep je jos Hadzi-Alijagin mesdzid prema Ahmed­-efendijinoj cesmi. 58 To je lijepa i dobro opremljena dzamija. Na jugoistocnoj kapiji ima ovaj natpis:

Odabrani Muhamed, miljenik boziji, rekao je:
»Covjek koji za ljubav boga podigne mesdzid.«
Sinan mu od sveg srca rece hronostih:
»Godine hiljadu i sesnaeste podize Hadzi Alija svoj mesdzid.«
Godine 1016/1607. 59

Od medresa znamenita je medresa Roznamedzi Ibrahim-efen­dije, koja je u dobrom stanju.
Ima dva javna kupatila (hamam), jedno je na ovoj, a drugo na suprotnoj strani (varosi). Ima jos 127 kucnih kupatila (handan hamamlari).

Natpis na Ahmed-efendijinoj cesmi koja se nalazi u carsiji pre­ma velikom hanu glasi:
Dobrotvor ove zaduzbine Ahmed-efendija
Trazeci nade bistru vodu (ab-i nabi).
Zatim pazljivo promisli i rece joj hronostih:
»Tekuca voda (ab -i cari).«60

Carsija i pazar. - Ima 350 tvrdo zidanih ducana. Onakve tab­hane (radionica za stavljenje koze) kao sto je ona na suprotnoj strani ove varosi nema nigdje. Njena zgrada je kao tvrdava. Unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini veliki basen (sadrvan). Na toj strani ima 20 korisnih i malenih ducana.

Interesantni spomenici. - Tu je na prvom mjestu mostarski most. Zatim (narocita vrsta) vitlova (cekrka). Tu je ispod carsije svezan (namotan) jedan debeo lanac za tocak i cekrk, a drugi kraj tog debelog lanca svezan je za debeli lanac koji je svezan za stijene cak dolje u rijeci.

Kad neki covjek hoce na izvadi vode iz rijeke, on natakne svoju kofu za kariku lanca, a onda pusti lanac i on ode u vodu. Onda ozgo izvlace lancem kofu i ona izade puna vode. Ovu vodu liju u bardake i testije. Na tri mjesta nalaze se takvi cekrci (dolap), kojima na taj nacin izvlace vodu lancanim tockom.

57 Ko je ovaj Hadzi-Alija, sada se ne zna.

58 Ovaj Ahmed-efendija bice identican sa poznatim mostarskim pravnim piscem Ahmed-efendijom.

59 Hidzrijska godina 1016. pocinje 28. aprila 1607. g.

60 Kada se ove rijeci preracunaju, dobija se samo 220 godina.


U onome dijelu carsije gdje su kazazi nalazi se jedna cetvorougaona sahat-kula. Zvuk njena zvona cuje se iz daljine na tri sat -hoda.

Na suprotnoj strani varosi, tamo gdje je tabana, ima devetnaest vodenica, koje zasluzuju da se vide. U tim krajevima nisam vidio vodenice izradene s takvim uredajem i na tocak.Kako je u varosi klima blaga, to je zima prijatna.

Cijelo stanovmstvo je rumeno u licu. Njihovi casni i postovani starci zavijaju oko glave saruke (destar), a momci oblace kalpake, caksire s kopcama i cohanu odjecu.

Njihove zene stavljaju na svoje ravne kape tzv. »tarbus’ takje«,bijele pokrivace; sve oblace feredze i tako setaju.

Njihov posebni dijalekat je pravilan i jasan turski jezik, a znaju takode bosnjacki i latinski.

Na glasu im je bijeli hljeb, a u protokolu (sidzil) serijatskog suda upisano je da pastrmka iznosi po dvadeset i trideset oka. Narovi u toj varosi su vrlo krupni. Specijaliteti su im grozde, smokve, kajsije, s’eftelije i cempresovo drvo.

Na onoj strani varosi gdje se nalazi koz’ara (debbaghane) ima do osamnaest hiljada i sezdeset basta divnih poput rajskih.

Opsti dodatak. - Na teritoriji hercegovackog sandzaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepsi od sehera Mostara. Zbog prijatne klime, tu ima tako socnog i finog svakovrsnog voca da oni svoje smokve, grozde i kao covecje glave krupne narove nose na poklon ostalim gradovima. Ovo voce ne samo sto zadrzava svoju ljepotu i slast nego se njegova boja i slast zadugo ne promijeni. Kroz sve privlacne baste i ogradene bostane koji se nalaze na ono strani gdje je tabhana (debbaghane) proticu zive vode, a po raznovrsnim uredenim sofama svijet se veseli i bez prestanka moli bogu za trajnost Carstva i naroda. Hvala bogu, u ovome sam gradu proveo tri dana u uzivanju i veselju.

Kad smo s velikim dzemaatom klanjali bajram-namaz na Musalli, upravo u casu kad je mufti-efendija (s’ejhu'l-islam) ucio hutbu dode sedam ljudi kao bez duse i zapomagase:


- Aman, braco muslimani, eto za brdom vodimo borbu s ljubuskim nevjernicima. U pomoc, braco, u pomoc!

Na to rece muftija (sejhu'l-islam):

- Na noge, braco muslimani, da idemo na vojnu bajramskih zrtava, da priteknemo u pomoc braci muslimanima i da tako napravimo najvecu vojnu.Odmah su sve gazije, pjesaci i konjanici, ne dovrsivsi molitvu (hutbu i dovu) prihvatili oruzje, spremili se i odjurili u planine.Poslije dva sata zapoceli smo teske borbe u nahijama Ljubuskog. Neprijatelj umalo nije nadvladao (muslimane), ali u taj cas prispjese mostarske gazije kao Hizir61 i, uz poklic »Allah, Allah«, tako potu- kose macem neprijatelja da to nije moguce opisati. Odmah ispalise jednu salvu.

61 U Orig. stoji Hizr.

Neprijatelj vidje da su Turci bez obzira na Bajram posli u borbu i da sijeku macem. Palo je oko sto sedamdeset neprijatelja, ostali su razbijeni i iz navale presli u bijeg i otisli u svoj pakleni zavicaj. Nase gazije, tjerajuci neprijatelja, zarobise ih oko sedamdeset, a pedesetak posjekose. Od nasih pogibe mucenicki samo sedam vitezova, koji su sahranjeni. Bajramski rucak rucali smo u selu koje smo oslobodili, a zatim smo zdravo i veselo s plijenom i velikom pompom vratili se u seher Mostar.

Eto, tako Mostarci rustemovski,62 vode bitku i boj.

Kratko receno, to su darezljivi, gostoljubivi i plemeniti ljudi.

Zatim sam od prvaka ovoga sehera uzeo pisma, oprostio se s njima i s pedeset hrabrih pratilaca krenuo prema zapadu....



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved