NACERTANIJE
- ILIJA GARASANIN -
Knezevina Srbija do 1844. godine zapravo i nije imala neki razradjeni plan vanjske politike. Tek dolaskom Ilije Garasanina (16.I.1812.-15.VI.1874.) za ministra unutrasnjih poslova 23. IX. 1843. godine utvrdjuju se njezine smjernice.
On je 1844. godine na osnovu ideja Adama Czartoryskog, vodje konzervativnog krila poljske emigracije, iznijete u spisu "Conseils sur la conduite à suivre par la Serbie" i tzv. "Plana za slovensku politiku Srbije" Frana Zacha u kojem je izrazena koncepcija francuske diplomacije u rjesavanju "Istocnog pitanja", sastavio "Nacertanije"
- Program spoljasne i nacionalne politike Srbije na kraju 1844. godine - koji je vazio sve do 1918. godine, a u odredjenim nijansama i bitnim smjernicama sve do nasih dana. Osnovne paradigme toga programa jesu:
"Historijsko pravo zasnovano na tradiciji srpske srednjovjekovne drzave".
Ovaj prvi pisani program vanjske politike Srbije trebao ju je predstaviti "Pijemontom" Juznoslavenske drzave, a oslanjanjem na Francusku i Veliku Britaniju, ona bi trebala biti snazna prepreka prodora Rusije na Sredozemlje.
Koliko god je polazio od nacela da "Balkan treba pripasti balkanskim narodima" s ciljem da "posle sloma Otomanskog carstva u Evropi treba spreciti da ga ne zameni neka Velika sila, pre svega Austrija" u biti je cijeli Program bio koncipiran za stvaranje Velike Srbije odnosno Jugoslavije sa vodecom ulogom Srbije.
Polazeci od nacela "Nacertanija" u Srbiji je, u martu 1849. godine donijet "ustav politicke propagande" koji se trebao ostvariti u "Slavensko-turskim zemljama" prema kojem su Bosna, Hercegovina, Crna Gora, juzna Srbija, novopazarski Sandzak, sjeverna Albanija, jugozapadna Bugarska, Dalmacija i predjeli hrvatsko-slovenske granice cinili jednu nerazdjeljivu cjelinu, jer su ta podrucja, po njemu bila nastanjena gotovo u potpunosti od jednoplemenika.
| 