27.05.2010.
Vrijeme je da se ispravi nepravda ucinjena Krajini!
Pise: Faruk Boric
Mozda ce i osvjetljavanje desavanja oko Cazinske bune pomoci i ljudima u Sarajevu da bolje razumiju Krajisnike i njihove probleme kroz koje su prolazili i cije posljedice se osjecaju i danas
Gospodine Nanicu, prosle sedmice ste najavili da cete traziti usvajanje deklaracije u Parlamentu BiH kojim cete traziti da drzava prizna zlocin koji se desio tokom Cazinske bune 1950. Pored cinjenice da zivite u cazinskoj Krajini, koji su razlozi vase inicijative?
- Osnovni posao i obaveza nas zastupnika je da u parlamentu zastupamo interese gradana i teritorije iz izborne jedinice iz koje dolazimo i koju zastupamo. Jedan od zahtijeva koji je dosao do mene jeste i navedena inicijativa za donosenje deklaracije koja postoji vec neko vrijeme i koju su inicirali zrtve i njihove porodice od historicari i istrazivaci. Moj zadatak je bio da inicijativu pretvorim u dokument i uputim u parlamentarnu proceduru.
Sa ove vremenske distance a na osnovu dokumentacije iz dostupnih arhiva i izjava svjedoka sa sigurnoscu se moze reci da poduzete mjere samovoljnog hapsenja, zatvaranja bez sudenja, tiranije i ugnjetavanja stanovnistva Cazinske krajine od drzave nisu imale nikakvu pravnu osnovu u jugoslavenskim zakonima, medunarodnom pravu i medunarodnim obicajima. Masovna hapsenja, likvidacije, nezakonite presude, neopravdano vodenje sudskih procesa, deportacija, lose postupanje sa uhapsenim, krada i unistavanje privatne imovine, namjerno nametanje civilnom stanovnistvu uslova zivota sracunatih da ih dovede do fizickog i mentalnog unistenja su predstavljale nelegalne i nelegitimne postupke tadasnje drzavne i partijske vlasti.
Povod desavanju u Cazinskoj krajini 1950. bio je ekonomske prirode jer je ekonomska situacija na tom prostoru nakon 1945. bila dramaticno teska. Seljaci su zivjeli u bijedi, neimastini i besposlici a stanovnistvo se uglavnom i oslanjalo na poljoprivredu. Drzava je od seljaka trazila tzv. otkup u zitu, mesu, vuni i dr. poljoprivrednim proizvodima koje seljaci nisu mogli ispostovati pa su posudivali jedni od drugih, prodavali sve sto su imali ostavljajuci uglavnom mnogoclanu porodicu bez igdje icega. Takoder se vrsila mobilizacija radne snage te su seljaci morali da napuste svoje kuce i poljoprivredna imanja radi ukljucivanja u sumske radove ili rudnike.
Sve je to stvorilo neizdrzivu situaciju i izazvalo pobunu seljaka pod nazivom "Cazinska buna" ili "Cazinski ispad" kako ovaj dogadaj naziva UDB-a u svojim dokumentima.
Obzirom na prethodno, mislim da je krajnje vrijeme da se ispravi nepravda nanesena narodu i skinu lazne optuzbe te da Parlamentarna skupstina kao najvise zakonodavno tijelo u BiH donese deklaraciju i osudi masovna krsenja ljudskih prava na prostoru Cazinske krajine 1950. godine i zlocine pocinjene od strane nadleznih partijskih i drzavnih vlasti Jugoslavije/FNRJ protiv civilnog stanovnistva.
Zasto bas sada inicijativa? Mnogi ce, siguran sam, reci kako je rijec o skupljanju predizbornih poena.
- Obiljezavanje 60. godisnjice od Cazinske bune je 5. maja ove godine i osnovni razlog pokretanja inicijative bas sada vezan je za datum obiljezavanje tog dogadaja.
Pored toga krajem aprila ove godine u Zagrebu je odrzan XV Simpozij pod nazivom "Cazinska krajina u XX stoljecu". Na pomenutom simpoziju bilo je vise naucnih radova koji su obradivali temu Cazinske bune. Sa tog simpozija a i razgovora koje sam imao sa ucesnicima odaslana je poruka da se treba uraditi deklaracija. Dakle vise je razloga o pokretanju inicijative a svako ima pravo da to ocjenjuje sa svog stajalista pa i da tvrdi da to ima veze sa skupljanjem predizbornih poena.
Krajisnici 1950. nisu ustali protiv rezima, u smislu trazenja povratka kraljevskog ili fasistickog rezima. No, zbog cega se u odredenim krugovima govori kako je rijec o pobuni muslimana - iz vjerskih razloga, pa su se cak povlacile paralele sa nekim politickim dogadajima koji su vodili odlasku cazinske ekipe Rifata Hozanovica iz SDA i osnivanju A-SDA?
- Na prostoru Cazinske krajine zivi uglavnom muslimansko stanovnistvo i mozda se zbog te cinjenice provlace teze o pobuni muslimana ali vazno je napomenuti da su u pobuni ucestvovali i predstavnici iz drugih naroda koji su osudeni na smrt i da se nezadovoljstvo naroda desilo i u pogranicnim gradovima u Hrvatskoj.
Dopustite mi da malo sire dam svoj osvrt na desavanja u i oko Krajine. Od 1945. Krajina je prosla kroz turbulentno vrijeme u kojem su krajisnici i njihovi lideri prolazili kroz razna iskusenja i stradanja i koja su imala ogromne posljedice. Pored Cazinske bune, tu su i afera Agrokomerc i pokusaj secesije ovog dijela drzave i formiranja tzv. autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Krajina je u kljucnim godinama ostala bez svojih lidera Hamdije Pozderca i dr. Irfana Ljubijankica, te generala Izeta Nanica i Mehmeda Alagica. Pored toga politicka scena je bila jako nestabilna pa su bile ceste smjene Vlada, cak je i OHR smijenio Guvernera USK. Krajisnici su izgubili i potrosili i previse svojih kadrova u vrlo kratkom vremenu. Moze se zakljuciti da je to i previse teskih izazova za ovako mali dio teritorija koji je odvojen od drzave i koji nema vise od 300.000 stanovnika.
Svi ovi a i mnogi drugi dogadaji imali su i imaju uticaj na danasnju sliku i stanje na politickoj sceni u USK pa i na nastajanje novih stranaka. Licno mislim da nastanak A-SDA nema neke bitne veze u vezi sa ovim desavanjima. Ti ljudi su iskoristili svoje demokratsko pravo, a koliko ce ono biti od koristi za Krajinu i BiH - pokazat ce vrijeme.
Nakon desavanja u vezi sa Cazinskom bunom ovaj kraj su tadasnje vlasti kaznile i na nacin da nije bilo ozbiljnijih ulaganja u ovaj kraj pa je Krajina zaostajala u razvoju a narod je bio primoran da trazi svoju buducnost odlaskom na rad u Sloveniju i u zemlje zapadne Evrope a mnogi su emigrirali i u prekookeanske zemlje.
U javnu infrastrukturu u se malo i nedovoljno ulagalo a nazalost se to desava i danas i pored najveceg doprinosa Krajisnika u odbrani domovine. Mozda ce i osvjetljavanje desavanja oko Cazinske bune pomoci i ljudima u Sarajevu da bolje razumiju Krajisnike i njihove probleme kroz koje su prolazili i cije posljedice se osjecaju i danas.
Jeste li razgovarali sa kolegama iz Parlamenta BiH o Vasoj deklaraciji? Kakve su njihove reakcije i moze li ovakva inicijativa dobiti zeleno svjetlo? S druge strane, kakve su reakcije u vasoj stranci, imate li tu podrsku?
- Prije svega sam razgovarao sa historicarima i istrazivacima ovih tema te sa pravnicima o sadrzaju samog teksta deklaracije. Svakako da sam razgovarao i sa rukovodstvom SDA kako u USK tako i u klubu SDA u PD PS BiH. Takodjer sam razgovarao i sa ostalim zastupnicima iz USK u PD PS BiH. Razgovarao sam i sa nekim kolegama iz drugih stranaka pozicije i opozicije i svi oni su dali podrsku i mislim da ce deklaracija dobiti podrsku.
Imate li pouzdane informacije gdje se nalaze porodice zrtava Cazinske bune? Gdje se oni nalaze? Jesu li se njihovi potomci vratili u Krajinu? Koliko ima i sta planirate da dobiju od drzave?
- Protjerane porodice zrtava uglavnom su se vratile na svoja imanja nakon odsluzenja kazni, po pricama svjedoka oni su po povratku zatekli svoja imanja u jako losem stanju, opljackana, kuce provaljene, zemlja zapustena, tako da su postali jos veca bijeda nego sto su bili. Postoje podaci da je nekoliko porodica ostalo u Brezi, nekoliko clanova su udalo i ozenilo te nakon odsluzenja kazne ostali da rade u rudnicima. Najveca satisfakcija za zrtve jeste istina o dogadajima i rehabilitacija zrtava a i ovog kraja.
Nedavno je clan Predsjednistva BiH Zeljko Komsic javno izrekao zaljenje zbog nepravdi i zlocina koji su pocinjeni tokom komunistickog rezima. Pored Zapadne Hercegovine, Golog otoka, Sarajevskog procesa, Komsic je spomenuo i zrtve Cazinske bune. Šta mislite o Komsicevom cinu i kako se on moze konkretno iskoristiti?
Parlamentarna skupstina Vijeca Evrope je donijela dvije Rezolucije ( 1996. i 2006.g.) o potrebi za medunarodnu osudu zlocina totalitarnih komunistickih rezima a takodjer je i Parlament EU usvojio Rezoluciju o evropskoj savjesti i totalitarizmu 2009. godine. Tim rezolucijama je pokrenut proces u cijeloj Evropi kojim se zeli formirati zajednicki pregled historije, priznavajuci nacizam, staljinizam, fasisticke i komunisticke rezime kao zajednicko naslijede i potrebu postene i temeljite rasprave o njihovim zlocinima u proteklom vijeku.
U tom kontekstu i BiH ima svoje obaveze pa je i izjava g-dina Komsica dobrodosla i treba je prihvatiti kao cin koji treba doprinijeti pomirenju i istini. Nadam se da ce izjava dobiti podrsku i od stranke koja je pravni sljedbenik KP i SK a ciji je g-din Komsic kadar jer bi tada i i sama izjava imala vecu snagu i manje bi bilo politizacije oko iste.
Nedavno ste u pojedinim medijima kritikovani i da pokusavate da moguci zakon o lustraciji minimizirate, odnosno da zbog stranackog vrha i povezanosti pojedinaca sa obajvestajnim sluzbama bivse Jugoslavije, zakon o lustraciji ce obuhvatiti samo nizerangirane sluzbenike. Mozete li jasno reci: Jeste li Vi i SDA za zakon o lustraciji, i kakav?
- Gore pomenute Rezolucije obavezuju sve tranzicijske zemlje da donesu zakon o lustraciji, tj da provedu proces preobrazaja drzava nastalih raspadom komunistickih totalitarnih sustava i cjelokupnog drustva iz komunisticke totalitarne u demokratsku politicku misao.
Prije dva mjeseca parlament je prihvatio zakljucak koji sam predlozio a kojim se od VM BiH trazi da uradi i u parlamentarnu proceduru uputi zakon o lustraciji. Kod predlaganja zakljucka konsultirao sam se sa clanovima kluba SDA i svi su to podrzali a poznata je i odluka Predsjednistva SDA kojom su zaduzeni eksperti da predloze tekst zakona koji bi se uputio u parlament. Dakle potpuno je jasno da je SDA opredijeljena za donosenje zakona.
Gotovo sve bivse socijalisticke drzave su donijele zakone o lustraciji a koliko je meni poznato od bivsih jugoslovenskih republika jedino Hrvatska i BiH nisu donijeli taj zakon. BiH treba promjena politike, a ne rotiranje starih komunistickih kadrova kroz razlicite stranke.
Taj zakon je vazan za zemlju, jer ce omoguciti da kljucni ljudi na politickim i javnim pozicijama, medijima, obrazovanju i nauci budu nezavisni od tajnih centara moci koji su ostali iza komunistickog rezima te odluke koje ce provjereni zvanicnici donositi biti u korist zemlji i gradanima i biti u skladu sa zakonima BiH te ce omoguciti zrtvama rezima da dobiju pravdu. Poznata su mnoga rjesenja od rigoroznih kakva su bila u istocnoj Njemackoj do malo blazih rjesenja u Bugarskoj. Na strucnjacima je da se opredijele o samom sadrzaju, primjene praksu drugih drzava i evropskih standarda vodeci racuna da zakon ne dobije svoju suprotnost i bude predmet politizacije.
Oslobodjenje
| 
