General Nikolai, nacelnik staba UNPROFOR-a u Sarajevu

Odbrana nije bila moguca

- Postavit cu Vam cetiri pitanja.

Prvo, kako analizirate odsustvo stvarne borbe bosanskih muslimanskih strana?
Da li ste bili informirani o odlasku Nasera Orica iz zone Srebrenice i o tome sta bi za Vas mogao znaciti taj odlazak u svijesti vlade u Sarajevu?

Drugo, da li bi, prema Vama, bilo moguce dobiti pisane dokumente o kojima ste govorili u Vasoj izjavi a koji se odnose na krug Srebrenica - Tuzla - Sarajevo - Zagreb o zahtjevima zracnih napada? Da li postoje ti pisani dokumenti?

Trece, spomenuli ste zracne snage u Tuzli.
Da li je to neka greska?

NIKOLAI: Postavili ste mi pitanje u vezi sa zracnim snagama iznad Tuzle.

Jedanaestog jula, prisustvo aviona iznad Tuzle nije nista neobicno jer NATO-ovi avioni su cijelo vrijeme, iz sigurnosnih razloga, kruzili iznad Jadranskog mora. I bilo je prihvaceno da avioni vec budu spremni u zracnom prostoru, iznad Tuzle, na pet minuta leta od Srebrenice, da bi se sto manje cekalo na zracni udar.

A sto se tice vaseg pitanja o nedostatku borbi u sredistu enklave, u jednom momentu sam saznao o odlasku Nasera Orica, a cinjenica da se vise nije vratio mogla je znaciti da se nesto spremalo, ali to su samo spekulacije. Muslimanske trupe su se pokusale sporazumjeti u odbrani i zastiti teritorija koje nisu stitile snage UN-a. Ali su muslimanske trupe pomalo bile izgubile svoje povjerenje u mogucnost odbrane teritorija od strane UNPROFOR-a.

- Sto se tice zahtjeva za zracnu podrsku 6. i 8. jula, postoji jedna kontroverza. Ponekad su oni bili pismeni, nekad usmeni, ali mislim da sam shvatio da su bili preneseni u Zagreb. A general Janvier tvrdi da do njega nisu stigli.

NIKOLAI: Ja sam o tome obavijestio Zagreb i ukazao na razloge zbog kojih je zracna podrska bila odbijena.

- Da li ste Vi imali informacije o planu napada na Srebrenicu?
Odakle su Vam stigla vojna obavjestenja?
Posto UN nema sluzbu vojnog obavjestavanja, koja organizacija Vas je snabdjela tim informacijama?

NIKOLAI: Postojale su indikacije o mogucem napadu na Srebrenicu. Pocetkom juna pukovnik Karremans je poslao izvjestajo situaciji u Holandiju i istakao da snabdijevanje hranom stagnira. Tu je napomenuo da postoji koncentriranje srpskih trupa oko enklave. I zakljucio da se mozda sprema napad. Ta informacija je i bila razlog da general Smith izvrsi kompletnu evaluaciju u svom stabu.

- Da li se tragedija u Srebrenici mogla izbjeci?

NIKOLAI: Zracni napad je mogao promijeniti stvari.
Ali odbrana enklave nije bila moguca bez dovoljnog broja vojnika i teskog naoruzanja u njenom sredistu. Tu je bilo samo oko 350 vojnih lica, sto i nije bila impresivna vojska koja bi mogla odbraniti enklavu. Dakle, odbrana nije bila moguca. Samo se mogao traziti zracni napad. (19. april 2001. godine)

JEAN-RENE RUEZ, GLAVNI ISTRAZITELJ TRIBUNALA U HAAGU ZA SREBRENICU
Srbi nisu zeljeli osvojiti Srebrenicu

- Zelio bih Vam postaviti subjektivno pitanje. Kako Vi objasnjavate to stvaranje mrznje, tu necovjecnost, to nasilje na srpskoj strani?

RUEZ: Ne postoji objasnjenje za ponasanje onih koji su izvrsavali masakre. Iznenadujuci aspekt je stav generala Mladica, koji je 1994. godine, u jednim novinama cijeg se imena vise ne sjecam, javno iznio svoje ciljeve u pogledu populacije tog dijela sjeveroistocne Bosne i to je vrlo jasno.

On je zelio istrijebiti sve ljude i tako im naplatiti cijenu zbog suradjivanja sa Turcima i slomiti otpor koji vuce korijene jos sa pocetka 19. stoljeca.

- U svojoj uvodnoj izjavi ste rekli da nije bilo razlike izmedu odvodjenja civila i vojnika.
Da li je bilo razlike izmedju naoruzanih i nenaoruzanih?

Govorili ste o 2.028 ekshumiranih ljudi - da li su to bili samo muskarci ili i zene i djeca?
Da li ste istrazivali i silovanja?

RUEZ: Svaka osoba koja je mogla nositi oruzje bila je smatrana vojnikom. Broj boraca u enklavi bio je odredjen brojem raspolozivog oruzja. Sto se tice zarobljavanja ljudi, postojala je razlika. Smrt je bila mnogo sporija za one koji su nosili uniformu i oruzje, i to je bio razlog zbog kojeg su se ljudi oslobadali oruzja. Ekshumacija se odnosi samo na muskarce. Meta generala Mladica bili su muskarci jer je znao da ubiti muskarca u jednoj porodici znaci unistiti egzistenciju cijele porodice. U bosanskom drustvu, zena sa troje djece bez oca, djeda i rodbine ima veoma težak zivot. Silovanja takodjer cine dio nase istrage. I ti aspekti postoje u dokumetima, ali se vise odnose na individualno ponasanje. Tada je svako imao dozvolu za ubijanje.

- Da li je postojalo ogranicenje u godinama?

RUEZ: Ne, izgled je ono sto se racunalo. Dijete od 12 godina koje je licilo na dijete od 17 moglo je nositi oruzje i bilo je ubijeno.

- Da li imate elemente koji bi potvrdili prethodne planove o ovim masakrima?

RUEZ: Ne, nisu postojali prethodni planovi. Zauzimanje enklave uopce nije bilo u planu. Plan o ovoj ofanzivi potice od 5. jula. Prvobitni plan je bio smanjiti enklavu na sam grad Srebrenicu i pretvoriti je u veliki izbjeglicki kamp pod otvorenim nebom, da bi Ujedinjene nacije pocele sa evakuacijom zone.

- Ta izjava se temelji na dokumenatima koje posjedujete?

RUEZ: Da, u potpunosti.

- Buduci da su se masakri dogadali odvojeno jedni od drugih, zar ne postoji u istrazi neka organizacija, naredbe, pa cak i usmene, koje bi mogle ukazati na njihovu povezanost?

RUEZ: Sama operacija je sigurno proizvod mozga generala Mladica. Tu operaciju vodili su njegovi ljudi. Veza izmedu glavnog staba VRS i Drinskog korpusa je postojala. Inicijativa je krenula iz vrha uprave. (22. februar 2001. godine)