• Varijante balade
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma

Kad Morice pohvatase
uz Kovace povedose,
uz Kovace, nad Kovace,
a odatle na Jekovac.
U ickalu zatvorise,
u zindan ih pobacase.

Kad to cula Moric majka,
poletjela kroz Sarace.
Majka cici, kose cupa.
Sve Sarace rasplakala.
Kad je bila pred Imare,
ljuto cici Moric majka,
ruse kose majka cupa,
oko sebe razbacuje.
Sve Imare rasplakala.
Kad je bila pred kapiju,
molila se kapidziji
“Bogom brate, kapidzija,
propusti me kolcehaji.”
Turcin bijese kapidzija,
propustio Moric majku.
Kad je bila kolcehaji,
molila se Moric majka:
“Bogom brate, kolcehaja,
pusti meni jednog sina:
jali Ibru,jali Pasu,
na poklon ti dva cifluka,
i bijeli moji dvori !”

Sazali se kolcehaji,
pusti njojzi oba sina.
Za to cuse amidzici,
amidzici i dajdzici,
digose se kolcehaji:
“Sto nam pusca dva hajduka,
dva hajduka, dva Morica!”
Govorio kolcehaja:
“Prevari me Moric majka.”
Pa on pusca telal-agu,
telal vice po carsiji:
“Ko nam kaze za Morice,
dacemo mu sto dukata.”
Telal vice tri mjeseca,

nitko njemu ne kazuje.
Jednoc viknu na Bascarsij’,
kod njeg stade jedna cura,
jedna cura malodobna.
Govorila telal-agi:
“Daj ti meni sto dukata,
kazacu ti za Morice.
Eno njih na At-mejdanu,
u Tulica b`jelu dvoru,
zatvoreni tri mjeseca.”
Kad to cuo telal-aga,
on je vodi kolcehaji.
On joj dade sto dukata.

I on posla cohodare,
Tulic-dvore bastisase,
na lezece povezase,
do dva brata, dva Morica.
Na At-mejdan povedose,
a otale na Latinluk.
Kad su bili kroz Latinluk,
tad zapjeva Moric Ibro:
“Latinluce, mracan ti si,
Andjo moja, dilber ti si!
Dosta put me napojila,
i mezetom nahranila !
Sutra cu ti umrijeti !”
Odatle ih povedose,
uz Varos ih navedose,
a zapjeva Moric Paso:
“Oj Varosi ravna ti si,
Jelko moja, dilber ti si !
Puno put me napojila
i mezetom nahranila!
Sutra cu ti umrijeti!”
Odatle ih povedose,
uz Kovace navedose.
Kad su bili pod Tabiju
zamoli se Moric Ibro:
“Bogom braco, cohodari,
zastav’te se pod Tabijom,
da ja vidim svo Saraj’vo:
u Saraj’vu moje dvore,
u dvorima staru majku,
spominje li svoga Pasu
i mladjega sina Ibru!”
Odatle ih povedose,
u ickalu zatvorise,
tesko gvozdje navalise,
u zindan ih pobacase.

Haber dodje staroj majci,
u poslu se pridesila,
stara majka pitu kuha,
u ruci joj zlatan ibrik,
a u drugoj oklagija.
Majka leti, ljuto cvili,
tesko kune carsilije,
sto dadose dva junaka,
dva junaka dva Morica,
ona leti na Kovace.
Kad je bila na ickalu,
nadje vrata zatvorita.
Tu se majka bajlisala
Izun dodje kolcehaji,
da s’ udave dva Morica.

Dva hamala dovedose,
tanak tenef joglajsase,
i tamnicu otvorise.
Govorili cohodari:
“Hajde, bujrum, Moric Paso,
vakati-sahat tebi dos’o,
valja,Paso, umirati!”

Lahko Moric Paso skace,
teske sindzir-halke zvece.
Kad je bio na Tabiji,
molio se Moric Paso:
“O Boga vam, cohodari,
dajte izun Moric Pasi,
da ja uzmem avdest na se,
da ja klanjam dva recata!”
Dopustise Moric Pasi,
uze avdest, klanja Paso.
Tad ga turski posadise,
na njeg tenef nametnuse,
a hamali pritegose...
Top mu puce na Tabiji,
udavise Moric Pasu.

Cohodari s’ povratise,
Moric Ibri govorise:
“Hajde,bujrum, Moric Ibro!”
Ibro skace, halke zvece.
kad izadje na Tabiju
i ugleda brata Pasu,
udavljena na Tabiji,
proli suze Moric Ibro,
rahmet dade svome bratu.
I on moli cohodare,
da on uzme avdest na se,
i da klanja dva recata.
Izun dase cohodari.
Kada klanja Moric Ibro,
i njeg turski posadise,
jagli tenef nametnuse,
a hamali pritegnuse...
Kada tenef popustise,
Ibro oci iskolaci...
Opet tenef pritegnuse,
a kad opet popustise,
Ibro oci iskolaci...
Opet tenef pritegose,
a kad opet popustise,
govorio Moric Ibro:
“Donesite demiskiju,
izvadite hamajliju,
iz desnice ruke moje!”
Donesose, izvadise.
jagli-tenef pritegose.
Top mu puce na Tabiji,
udavise Moric Ibru.

Tad im majku raztriznise.
Moric majka uletjela
u ickalu, na Tabiju.
Kada vidje udavljena
oba sina, dva Morica,
tad zacvili i zavrisca:
“Rano, rano, dva Morica!”

Kako na njih majka pala,
vise nije ni ustala.