Tekstovi
Početna - - Početna

O PRAVOPISU
BOSANSKOG JEZIKA


Pravopis

Pravopis




Nesto malo o pravopisu bosanskog jezika


Pisanje velikog i malog slova

1. Velikim pocetnim slovom pisu se (svi clanovi) imena naroda, grupa naroda, plemena i pojedinih njihovih pripadnika: Albanci, Albanac, Albanka; Bosnjaci, Bosnjak, Bosnjakinja; Nijemci, Nijemac, Njemica; Srbi, Srbin, Srpkinja;

U sastavu slozenica ovakva se imena pisu malim slovom: nearap, neslaven, velikosrbin, velikohrvat, dok se poluslozenicki pisu uz prefiks pseudo: pseudo-Kinez.

2. Kada je rijec o dijelu nekoga naroda, clan ispred ili iza imena naroda pise se malim pocetnim slovom: vojvodanski Madari, sarajevski Jevreji, sandzacki Bosnjaci, Jevreji sefardi, Jevreji askenazi (ali: Sefard, Askenazi - kada se dio tog naroda imenuje jednom rjecju).

3. Velikim pocetnim slovom pisu se zbirne imenice kao sto su: Slavenstvo (u znacenju: svi Slaveni), ali slavenstvo (sa znacenjem: slavenski osjecaj), Bosnjastvo (u znacenju: svi Bosnjaci), ali bosnjastvo (sa znacenjem: osjecaj pripadnosti Bosnjacima).

4. Velikim pocetnim slovom pise se ime Bog (Allah, Jahve, Milostivi, Samilosni, Vladar i dr.) pridjev od imena Bog: Boziji, kao i svi zamjenicki oblici koji se odnose na Boga (On, Njega, Ga, Mu...). Nazivi koji zamjenjuju ime Boga takoder se pisu velikim pocetnim slovom, bez obzira nalaze li se sami ili uz ime na koje se odnose: Gospodar, Stvoritelj, Svevisnji; Bog Allah, Svevisnji Allah, Svemoguci Stvoritelj.

5. Imena bozanstva i mitoloskih bica pisu se velikim pocetnim slovom: Bal, Hubel, Lat, Mars, Afrodita, Lucifer, Visnu.

6. U sluzbi vlastitog imena pise se: Djevica, Gospa. Ako se ovakvi nazivi javljaju uz ime koje odreduju, pisu se malim pocetnim slovom: gospa Marija.

7. Kao opce imenice bog, boginja, bozica, sotona, sejtan i dr. pisu se malim pocetnim slovom.

8. Velikim pocetnim slovom pise se: Poslanik, Vjerovjesnik, Boziji Poslanik, Allahov Poslanik i sl. kada se time zamjenjuje ime vjerovjesnika Muhammeda.

9. Velikim pocetnim slovom pisu se svi clanovi (osim prijedloga i veznika) imena drzava (bilo da se navodi puno ime, bilo da se umjesto zvanicnoga javlja krace ime): Bosna i Hercegovina (Republika Bosna i Hercegovina), Sjedinjene Americke Drzave, Republika Hrvatska, Ruska Federacija.

10. Za razliku od dvoclanih i viseclanih imena drzava, velikim pocetnim slovom pise se samo prvi clan naziva svih ostalih upravnih jedinica (a od ostalih clanova samo vlastita imena): Tuzlanski bazen, Srednjobosanski kanton, Bihacki okrug, Muftijstvo travnicko, Vrhbosanska nadbiskupija, Mostarska opcina, ali Opcina mostarska (u znacenju njenog podrucja).

11. Upotreba velikog slova takoder se ogranicava samo na prvi clan u nazivu svih nepostojecih (bivsih) upravnih tvorevina, osim ako su drugi clanovi imena koja se pisu velikim slovom: Bosanski ejalet, Bosanski pasaluk, Osmansko carstvo (Otomanska imperija, Tursko carstvo), Banovina Hrvatska, Dubrovacka republika, Socijalistica federativna republika Jugoslavija; Imotski kadiluk, Savska banovina.

Izuzetno se velikim pocetnim slovom (buduci da su naporedne, ravnopravne jedinice) pisu oba clana poluslozenice Austro-Ugarska (ali: Austro-Ugarsko carstvo, Habsburska monarhija).

12. Velikim pocetnim slovom pisu se osobna imena ljudi (imena, prezimena, ustaljeni nadimci i druge rijeci koje su postale sastavni dio imena ili se mogu upotrebljavati umjesto njega), osim odredbenih dijelova unutar tih imena:

a) imena i prezimena: Camil, Muhamed, Amira, Alija Djerzelez, Leonardo da Vinci, Otto von Bismarck, Ebu-Sufjan b. Harb, Ebu-Ubejda el-Dzerah, Karlo Veliki, Dumas Otac;

b) ustaljeni nadimci, imena odmila i sl.: Babo, Braco, Seka, Beba; Meho, Mehica, Minka, Ibrica, Selmica.

Kada se prezimena iz drugih jezika upotrijebe s pomocnom rijeci (tj. odredbenim dijelom), a bez osobnoga imena, kako na pocetku tako i unutar recenice, ta se pomocna rijec (prijedlog, veznik ili clan) pise velikim pocetnim slovom: Van Beethoven, Von Bismarck, Da Vinci; El-Buhari i sl.

13. Kada im se da posebno znacenje, velikim pocetnim slovom pisu se rijeci kao: Dobro, Dobrota, Istina, Sreca; Iseljenici, Pomagaci te sintagma kao: Ploca neunistiva, Pravi put i dr. U svome osnovnom znacenju velikim pocetnim slovom pise se: Dzennet, Dzehennem, Serijat. Tako i sintagma kao Sudnji dan i dr.

14. Imenice koje stoje uz licno ime kao oznake zanimanja, pocasnih naslova, polozaja i sl. pisu se malim pocetnim slovom: ban Boric, kralj Tvrtko, herceg Stjepan, did Radomir, Smail-aga, Ajvaz-dede, Husrev-beg, beg Ljubusak, Omer-pasa, Hasan-efendija, Kadira-hanuma, sultan Mehmed, hadzi Fadil, hafiz Emir, magistar Imamovic, direktor Kovacevic, doktor Zukic.


Pisanje rijeci stranog porijekla
Pisanje imena iz jezika koji se sluze latinicom


1. Vlastita imena iz jezika koji se sluze latinicom mogu se u bosanski jezik prenositi u latinicu i cirilicu. Ako se prenose u latinicu, pisu se ili fonetski ili izvorno; ako se prenose u cirilicu, pisu se fonetski (tj. onako kako se izgovaraju i u skladu s odgovarajucim transliteracijskim i transkripcijskim pravilima).

2. Opce je nacelo da se vlastita imena iz drugih jezika i onda kada se pisu izvorno pri promjeni po padezima i pri tvorbi prisvojnih pridjeva prilagodavaju obrascima bosanskoga jezika. Ovo znaci da se izvorno pisanje u cijelosti odnosi samo na nominativni lik.

3. Geografska imena (imena kontinenata, zemalja, otoka, poluotoka, gradova i sl.) treba da ostanu u obliku u kome su otprije prihacena , tj. ne treba ih podvrgavati drugom nacinu prenosenja, odnosno transkribiranja: Evropa, Australija, Ceska, Italija, Liban, Saudijska Arabija, Spanija, Himalaja, Bec, Kartum, Moskva, Pariz, Peking, Prag, Rim, Skoplje, Zeneva, Tokio (genitiv: Tokija), Skoplje.

4. Imena koja zavrsavaju na nenaglaseno -a ili -o mijenjaju se kao i nasa imena s tim zavrsecima. Na isti nacin kao i od nasih imena tvore se od tih stranih imena prisvojni pridjevi na -ov/-ev i -in:

a)Spinoza, genitiv: Spinoze, pridjev: Spinozin; Gioconda, Gioconde, Giocondin; Gina Lollobrigida, Gine Lollobrigide, Ginin;

b) Chicago, Chicaga; Nicola, Nicole;

5. Pridjevi na -ski izvedeni iz osobnih imena iz drugih jezika pisu se ponaseno, tj. malim slovom i fonetski: sekspirski (:Shakespeare), lajpciski (:Leipzig), njujorski (:New York), minhenski (:Munchen), stokholmski (:Stockholm), vikipedijski (:Wikipedia).


Pisanje imena koji se sluze drugim pismima


1. Opce nacelo koga se valja drzati u pisanju imena iz jezika koji se ne sluze ni latinicom ni cirilicom glasi: takva se imena pisu onako kako se pisu u sluzbenoj latinickoj transkripciji u naroda iz kojeg potjecu. Ovo nacelo vrijedi u medunarodnom dopisivanju, u diplomaciji, na geografskim kartama te u naucnoj literaturi i sl.

U domacoj javnoj upotrebi (u novinama, na televiziji, u skolama, u popularnoj literaturi) ovakva imena mogu se pisati onako kako su vec usvojena (npr. Hsinhau, Mao Ce Tung, gen. Mao Ce Tunga, prid. Mao Ce Tungov; tako je i s burmanskim, vijetnamskim i drugim imenima: U Tant, gen. U Tanta, prid. U Tantov), ali valja stvarati uvjete za prelazak na pisanje prema sluzbenoj transkripciji naroda iz koga potjecu.

2. Imena iz arapskog jezika u domacoj javnoj upotrebi pisu se na nacin vec uobicajen u bosanskome jeziku.

a) Dvoclana imena arapskog porijekla pisu se poluslozenicki: Ebu-Leheb, gen. Ebu-Leheba. Odredeni clan uz takva imena pise se zajedno s prvim dijelom imena, a drugi dio imena vezuje se crticom. Kao i u ostalih poluslozenica, prvi dio ne dobija oblicke nastavke: Abdul-Muttalib (gen. Abdul-Muttaliba), Ebur-Rebi (gen. Ebur-Rebija), Zul-Karnejn (gen. Zul-Karnejna).

b) Ukoliko se odredeni clan upotrijebi samo uz prezime, odnosno jednoclano ime (kako na pocetku tako i unutar recenice), pise se velikim pocetnim slovom i uz ime vezuje crticom: El-Arebi (gen.El-Arebija), Et-Taberi (gen. Et-Taberija).

c) Ukoliko izmedu dvaju clanova u imena arapskoga porijekla dolazi skracenica b. (:bint, ibn-u znacenju: kci, sin), oba clana su promjenljiva: Abdullah b. Abbas (gen. Abdullaha b. Abbasa).

3. Pojedine islamske termine, iz narocitih razlog, potrebno je pisati tako da se moze sto lakse prepoznati njihov izvorni oblik. Otuda se u njima, kao i u arapskim imenima (vecinom u strucnim djelima), susrecu i znakovi kao: hemze ('), labijal waw (w) i sl.

Naprimjer: Kur'an (pisanje s hemzetom - koji se pise kao apostrof, a predstavlja grleni poluglas), kira'et, mu'min i sl.

Naprimjer: Labijal waw se oznacava kao w.: tewba, tewhid, sewab, mewlud, lewha. Izvan strucnih dijela vecina ovim rijeci se pisu bez posebnih znakova: kiraet, mumin, levha, tevba, tevhid, sevab/sevap.


Pravopisni znaci

Tacka

Arapski brojevi


1. Iza arapskih rednih brojeva ne pise se tacka onda kada iza nje slijedi zarez, crta sa znacenjem do, kosa crta, zagrada:

(1) Pjesme ove forme su pjevali nasi pjesnici Alija Sehovic (1560-1646), Mehmed Fevzija (umro 1673) i drugi.

(2) Diplomirao je 1979/80. godine.

(3) Vidi na str. 8, 12, 15. i 114.

(4) Da li je rodjen 2004? (neispravno je: Da li je rodjen 2004.?)

Rimski brojevi

1. Tacka se ne pise iza rimskih brojeva, izuzev u nekim slucajevima. Naprimjer ispravno je pisati: Tvrko I Kotromanic, II gimnazija, IV korpus, futur I itd.

2. Tacka se pise iza rimskih brojeva kojima se oznacava redoslijed poglavlja, odjeljaka i sl., nastavljao se tekst u istom retku ili ne. I iza slova koja sluze za oznacavanje redoslijeda poglavlja i sl. pise se tacka (ili jednostruka zagrada): II. Fonetika, A. Samoglasnici itd.


Upitnik

Uzvicnik

Tacka-zarez


Tacka i zarez se stavljaju izmedu recenica koje su u slozenoj recenici manje povezane sa drugim recenicama, na primjer:

* Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o skoli; nismo pominjali nedavnu svadu.

Izmedju grupa rijeci koje se razlikuju po srodnosti, na primjer:

* Na put cu ponijeti: odjecu, obucu, kisobran, higijenski pribor; knjige, biljeznice, pribor za pisanje; fudbal i reket za stoni tenis.


Zarez

Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava cesto i u razlicitim recenicnim situacijama. Za upotrebu zareza je najvaznije pravilo da se ono sto je u mislima tijesno povezano, sto predstavlja jednu cjelinu, ne odvaja zarezom, a dijelovi koji cine cjelinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih dijelova recenice.

Zarezom se odvajaju rijeci i skupovi rijeci (istovrsni dijelovi recenice u nabrajanju):

* Jasmina, Emina, Dubravka, Jelena i Aida su otisle na izlet.

Zarezom se moze odvojiti i prije veznika ako se nesto zeli naglasiti:

* Ponijeli su i hranu, i pice, i drustvenih igara.
* On je uspio preci preko cuprije, cim je stig'o mi smo pristavile kahvu.


Nezavisne recenice kad nisu povezane veznicima:

* Dosao je, pozdravio se, dobro vecerao i nestao.

Paralelni dijelovi recenice kad su u suprotnosti:

* Zadatak je tezak, ali zanimljiv.
* Poklonicu tebi, a ne Igoru.
* Nismo ljetovali na moru, vec na planini.

Recenice koje su u suprotnosti:

* Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vrijeme.
* Vi ste posli ranije, a ipak ste zakasnili.


Recenice u inverziji (kad se zavisna recenica nalazi ispred glavne), naprimjer:

* Kad se spremim, pozvacu te telefonom.
* Ako mozes, pomozi mi.
* Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.


Rijec ili skup rijeci koji su naknadno dodati ili umetnuti u recenicu:

* To je, dakle, tvoj vocnjak.
* Sve cu ti, naravno, ispricati.
* Ti si u pravu, neosporno.


Vokativ i apozicija su, takoder, naknadno dodati u recenicu, pa se odvajaju zarezom, naprimjer:

* Vi cete, djeco, dobiti slatkisa.
* Tebi cemo, majka, donijeti voca.
* Djela Ive Andrica, jedinog juznoslavenskog knjizevnog nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.

Uzvici nisu sastavni dijelovi recenice, pa se odvajaju zarezom:

* Uh, sto je hladno!
* Oh, sto me boli zub!
* O, stigla si?!


Umetnute recenice, na primjer:

* U mom selu, koje je jedno od najuspjesnijih u vocarstvu, gotovo svi gaje maline.

Izmedju mjesta i datuma, na primjer:

* U Kraljevoj Sutjesci, 2. aprila 1357. Zenica, 15. august 1991.


Dvotacka

Dvotacka se stavlja iza rijeci kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga sto se nabraja, naprimjer:

* Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.


Dvotacka se takodjer stavlja ispred navodenja tudih rijeci (upravnog govora), npr.:

* Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbijedjen".


Tri tacke

Tri tacke se stavljaju umjesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; naprimjer:

* Prijedlozi su: kod, pored, u, sa...
* Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i rece: "Divno je vratiti se kuci".


Crta

Crta se pise umjesto navodnika u dijalogu i to u stampanim tekstovima:

- Ko je to bio? - upita majka.
- Moj drug.
- Zasto ga nisi pozvao unutra?
- Zurio je - promrmlja on.


Crta se takodjer koristi kada se zeli nesto istaci, ili naglasiti suprotnost, neocekivanost; naprimjer:

* Podjem ja, kad - nigdje nikog.
* Sve sam naucila, sve znam - ne vrijedi, zbunila sam se.


Crtica

1. Crtica se pise izmedu sastavnih dijelova poluslozenice: sahat-kula, bajram-namaz, Kotor-Varos, Gazi Huserv-beg, reisul-ulema, bosansko-engleski rjecnik, Husrev-begov, Zul-Karnejn.


Kosa crta
Glasovi i glasovni skupovi
Glasovi č i ć
Glasovi dž i đ
Glas h
Glas j


1. Glas j ne pise se izmedju i i o:

a) u riječima domaćeg porijekla u kojima o alternira sa l: bio (ali:bila), cio, činio, dio, dioba, dionik, govorio, hladio, mislio, mislioci, radio, radionica, želio;

b) u riječima stranog porijekla: avion, biblioteka, biologija, fioka, kamion, milion, marioneta, nacionalan (ali: nacija), patriotizam, stadion, studio (gen. jd. studija), violina;

c) u složenicama u kojima prvi dio zavrsava na i, a drugi počinje samoglasnikom o: dioksid (grč. di=dva+oksid), priobalni, prionuti.





Vezano za temu:




© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved