• Kontekst 1
• Kontekst 2
• Opstojanost
• Hasanaginica - Aleksa Santic

Pjesma o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi

Dalje odredjivanje povijesne opstojanosti junaka balade

Nekriticko odredjivanje povijesne opstojanosti junaka ove balade, na koje je autorica Radmila Pesic s pravom ukazala,odvelo ju je u drugu krajnost da poistovjeti dva u biti posve razlicita postupka onih koji su nastojali da ustanove identitet likova balade: jednog koji je zasnovan na kakvim-takvim arhivskim istrazivanjima i drugog koji se temelji na novijoj predaji, koji je autorica nazvala “novom, naknadno stvorenom tradicijom, o glavnim junacima proslavljene balade,nastale posredstvom stampane reci i obrazovanog sloja ljudi “.

U pokusajima da se uspostave moguce prilike zbivanja baladom ocito postoje dva bitno razlicita sloja, ciji nejednak znacaj autorica nije dovoljno uocila: jedan, koji se zasniva na “naknadno stvorenoj “ tradiciji o junacima balade, koja je izvjesno mladja od Fortisova zapisa i drugi koji je jos uvijek nedovoljno razvijen, ciji nosioci nastoje da u arhivskim izvorima koji svjedoce o vremenu prije Fortisova zapisa,nadju tragove u zbivanjima i licnostima koje su mogle biti opjevane ovom baladom.Da je kao poetsko jezgro Hasanaginici moglo posluziti neko davno zbivanje, “ o kome mi danas nista ne znamo “, dopusta na kraju i autorica, uporedo sa mogucnoscu da je “njen size mogao nastati i kao poetska sinteza mnogih u zivotu mogucih nesporazuma izmedju coveka i zene, cija su razresenja osecajima i mastom otkrivena “. Ovim je autorica, zapravo, izmirila izvjesne protivrjecnosti izmedju stavova u okviru vlastitog teksta.

Na mogucnost da je Hasanaginica nastala povodom neke davne lokalne zgode ukazala je i Maja Boskovic-Stulli, razmatrajuci pitanje da li je ova pjesma nastala “na temelju kakva istinita dogadjaja i je li Fortis tu pjesmu preuzeo iz rukopisa ili usmenog kazivanja”. Isticuci da je vec Fortisov prijatelj saradnik Bajamonti pronicljivo uocio problem odnosa “ faktografske istinitosti i opceg modela u epskim pjesmama” - kada je govorio o pjesmama koje “ilirski Homeri” sastavljaju prilikom kakva mejdana, otmice ili slicnog dogadjaja, a zapravo se koriste “starim komadima”, koje prilagodjavaju datoj prilici - Maja Boskovic-Stulli primjecuje da “Asanaginica odgovara posve sigurno tematskom modelu veceg broja srodnih balada”, na koju je ukazao Gerhard Gesemann u svojoj poznatoj studiji. To ne znaci da neki “tragicni obiteljski dogadjaj” nije mogao neposredno izazvati nastanak pjesme koja nam je sacuvana zahvaljujuci Fortisu, s napomenom da se “zbivanja u zivotu i u pjesmi mogu pri tom znatnije razilaziti, bas zato jer se pjesme stvaraju prema svojim vlastitim pjesnickim pravilima”.

Maja Boskovic-Stulli nalazi da ima vise razloga za pretpostavku da “Asanaginica ima veze s nekim istinitim dogadjajem i da je bila zapisana relativno nedugo poslije njega”. Na to posebno ukazuje lik imotskog kadije, koji inace nije poznat u nasem usmenom pjesnistvu i koji ne pripada njegovim opcim likovima. Istoga znacaja je i lik bega Pintorovica i vjerovatno je da njegova pojava u pjesmi upucuje na “neku lokalnu licnost povezanu s dogadjajem”. Autorica na kraju dopusta mogucnost da je liku Hasan-age, pored cinjenice da predstavlja “opce ime nasih narodnih pjesama”, u cjelovitom kontekstu pjesme vezana za Imotski, kao “zivotni model” mogao posluziti Hasan-aga Arapovic.

Konacno, kada se sagleda sve sto je napisano o mogucoj pjesnickoj jezgri koja je mogla izazvati nastanak Hasanaginice, moze se zakljuciti da do danas nije utvrdjana povije sna opstojanost njezinih junaka niti se otislo dalje od golih nagadjanja o mogucem zbivanju od kojeg je mogao poci neznani pjesnik u oblikovanju ove balade. Vjerovatno je da se na primjeru Hasanaginice nece nikada moci pratiti proces uoblicavanja gradje iz zbilje u novu stvarnost pjesnicke tvorevine, kao na primjeru nekih drugih bosnjackih balada, jer su tragovi svjedocanstva, po svemu sudeci, zauvijek nestali, ali je izvjesno da ova pjesma ipak pripada krugu balada sa lokalnim obiljezjima, te da njome, na pjesnicki neponovljivo upecatljiv nacin sacuvano sjecanje na neku davnu porodicnu dramu, mozda i onu o kojoj je Husaga Cisic kazivao Otu Bihalji-Merinu.