Kultura BiH
Početna - - Početna
RAT I OTOMASKI POREDAK 1463. - 1606.


- HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE -



Islamizacija BiH


Prilog: Primanje islama u Bosni i Hercegovini
Povijest Bosne: Noel Malcolm - Bosna do 1180.g.
Historija srednjovjekovne Bosne i Hercegovine
Rat i Otomanski poredak
Naseljavanje prognanika iz Knezevine Srbije u zvornicki kajmakamluk
Srpska agrarna reforma i kolonizacija 1918.g.


Omer Ibrahimagic: Bosna i Hercegovina
Ivo Banac: Cijena Bosne


RAT I OTOMASKI POREDAK / 1463. - 1606. /

Turska je vojska vrlo brzo osvojila Kraljevstvo Bosnu na pocetku ljeta 1463. godine. Premda se to "kraljevstvo" ubrzo znatno smanjilo pod turskim naletima, torzo koji je preostao, odolijevao je vise od 80 godina. Medjutim, u dvadesetim godinama XVI.st. grad Jajce bio je gotovo neprestano pod turskom opsadom, a hranu mu je dostavljao oruzani konvoj iz ugarske Slavonije, te je grad osvojen 1527.g., posto su prethodne godine Madjari bili potuceni u sudbonosnoj bici na Mohackom polju.

Sve manji torzo Hercegovine takodjer je odolijevao Osmanlijama i poslije 1463. godine Herceg Stjepan Vukcic Kosaca uspio je iznova zadobiti svoj teritorij potkraj te godine, ali su Turci veci dio ponovo zauzeli nakon dvije godine: herceg se morao skloniti u utvrdjenu luku Novi (koja je poslije preimenovana u Herceg-Novi), gdje je umro 1466.g. (Cirkovic, H.Stjepan Vukcic-Kosaca, str. 260-267).

Njegov drugi sin Vlatko, koji je naslijedio od njega titulu hercega, ucinio je sve sto je mogao da osigura ugarsku i mletacku pomoc, ne bi li odbranio preostali teritorij. Ali, na kraju se samo zapleo u daljnje sukobe s drugim; Dubrovcanima i lokalnim plemicima. U sedamdesetim godinama XV.st. placao je danak Osmanlijama, a 1481. i 1482. godine turska vojska zauzela je i posljednje tvrdjave na hercegovackom tlu.

Iz svih se ovih dogadjaja vidi da Otomansko Carstvo bijase strahovita i vrlo djelotvorna masinerija. Za vladavine Mehmeda II (1451.- 1481.) uslijedio je niz osvajanja i izazova susjednim silama: posto je 1453. godine osvojio Carigrad, produzio je dalje i zauzeo sjevernu Srbiju, dijelove Anadolije, Vlaske, Bosne i Hercegovine, porazio mletacku vojsku u Grckoj, upao u Moldaviju i Ugarsku, opsjedao otok Rodos i spremao se na veliku invaziju Italije, kada je umro.

Njegov nasljednik Bajezid II (1481.-1512), vise se posvetio sredjivanju carstva, ali je svejedno ratovao s Moldavijom, Poljskom, Ugarskom i Mlecima.

Sulejman Velicanstveni (1520.-1566.), ponovo je udario na sjeverozapad: u prvih 13 godina svoje vladavine, sveo je veci dio Ugarske na status vazalnog teritorija i samo sto nije osvojio Bec. Mirovni ugovor koji je 1533.godine sklopio sa Austrijom oznacava pocetak dugog razdoblja gdjekad krvavog, ali uglavnom staticnog suceljavanja otomanske i habsburske carevine; do kraja tog stoljeca obje strane izgradile su jedna nasuprot drugoj pogranicnu zonu koju je cuvala mreza utvrda i ratobornih seljaka kojima se samo donekle moglo vladati.

Bosni je od samog pocetka bio nametnut otomanski feudalni poredak. Postojale su dvije osnovne vrste posjeda koji je spahija mogao dobiti od drzave: veca vrsta zvala se zijamet, a manja timar, koji je bio u posjedu timariota. (Treca i najveca vrsta poznata pod nazivom has, dodijeljivala se samo najvaznijim pokrajinskim namjesnicima i clanovima sultanske porodice). Taj sistem, opcenito poznat pod nazivom timasrki sistem, bijase strogo vojno-feudalan: zakup je ovisio o vojnoj sluzbi, zemlja je ostajala u vlasnistvu sultanovu, a timariotovi nasljednici nisu po zakonu mogli nasljedjivati timar, iako su ga u praksi obicno nasljedjivali.

Buduci da su timarioti cesto bili po sest do devet mjeseci godisnje na vojnoj duznosti, njihov zakup nije mogao previse opterecivati seljake (krscane ili muslimane) koji su obradjivali zemlju. Seljaci su placali desetinu u naturi i jos nekoliko manjih dadzbina.

Osim toga placali su godisnju zemljarinu (harac, koji se poslije stopio s glavarinom zvanom dzizija) sultanu. Njihov se osnovni pravni polozaj sastojao u polozaju zakupnika koji nema pravo na samu zemlju, nego samo njeno koristenje (to su pravno njihova djeca mogla naslijediti). Oni su to pravo mogli prodati i teoretski se mogli preseliti, iako su timarioti, naravno, nastojali da ih u tome sprijece. Pcenito, timariot nije u pravnom smislu mogao nista vise zahtijevati od svojih seljaka nego da mu placaju desetinu i ostale dadzbine, i da ga slusaju kad god nastupe kao drzavni duznosnik: nije imao one pravosudne ovlasti kakve su imale vlastela u zapadnoj Evropi. Dakako da ce se ti uvjeti poslije promjeniti, u onoj mjeri u kojoj feudalni poredak bude propadao.

U pocetku je seljak na timarskom posjedu zacijelo bolje zivio nego sto je zivio u feudalnoj Bosni prije dolaska Osmanlija, pogotovo uoci same turske najezde. U jednom od svojih posljednjih apela prije predaje, kralj Stjepan Tomasevic napisao je: "Turci…pokazuju dobrohotnost spram seljaka. Obecavaju im da ce svi oni koji prijedju na njihovu stranu biti slobodni i milostivo ih docekuju…Ovakvim ce podvalama lako navesti ljude da me napuste."

"Te podvale" nisu u svemu bile puste opsjene. A, oni seljaci koji bi se preobratili na islam mogli su steci povoljnije uslove zakupa zemlje, da budu punopravni vlasnici malog posjeda ili cifluka, obicno od pet do deset hektara zemlje.

Kad su Turci osvojili Bosnu, pa i u sljedecih nekoliko narastaja, i krscanin je mogao postati spahija i dobiti od drzave timar, a da se nije morao odreci svoje krscanske vjere: jedino sto je od njega zahtijevano, bijase osvjedocena privrzenost osmanskoj drzavi i prihvacanje njenih zakona i obicaja. (Kunt, "Transformation of Zimmi into Askeri").

Iako su Bosnom vladali muslimani, tesko da bi se ona mogla nazvati islamskom drzavom. Nije bila drzavna politika preobracati ljude na islam ili ih siliti da se ponasaju kao muslimani; drzavna je politika jedino bila da drzi zemlju pod vlascu i da izvlaci iz nje novac, ljudstvo i feudalne prihode, kako bi mogla zadovoljiti potrebe i u ostalim dijelovima carstva.

Krscanska i zidovska vjera smjele su i dalje djelovati, iako uz razna ogranicenja, smjele su i dalje provoditi svoje vjerske zakone medju vjernicima, na svojim sudovima, barem u gradjanskim sporovima. Dok je god pokrajinski namjesnik osiguravao ljudstvo i prihode drzavi i drzao povjereni teritorij cvrsto pod svojom vlascu, niko iz carske uprave nije poblize provjeravao kako se on ondje ponasa. Namjesnici su mogli biti opozvani zbog nesposobnosti ili neposluha, ali nikad zbog same korupcije. Prvi sandzak (sandzak=zastava ili vojno-upravni okrug), koji su Turci osnovali nakon osvajanja Bosne bijase sama Bosna, s upravnim sjedistem najprije u Sarajevu (do 1553.g.), a onda u Banja Luci (do 1639.g.), pa opet u Sarajevu (do dvadesetih godina XVII.st.), pa onda u Travniku. Sandzak Zvornik, na sjeveroistoku, osnovan je nesto kasnije, a sandzak Hercegovina 1470.godine.

U XVI.st. osnovano je jos pet sandzaka u obliznjim zemljama, djelomice od teritorija osvojenog u Hrvatskoj i Slavoniji. Do 1580.g. svi su ti sandzaci pripadali ejaletu Rumeliji, pokrajini koja je obuhvacala veci dio Balkana. Ali, te je godine donesena odluka da se od nje napravi novi ejalet Bosna. To znaci da je tim podrucjem vladao pasa najviseg ranga, beglerbeg: gospodar nad gospodarom.

Tako je nastala bosanska cjelina koja je obuhvacala svu danasnju Bosnu i Hercegovinu i neke susjedne dijelove Slavonije, Hrvatske, Dalmacije i Srbije. Dok je, primjerice, stara Kraljevina Srbija ostala podijeljena na vise manjih jedinica, od kojih je svaka bila tek jedna od mnogobrojnih sastavnica ejaleta Budima i Rumelije, Bosna je uzivala taj poseban status kao izdvojena cjelina sve do kraja osmanlijske vladavine.


Sva prava © by Prof. Hamdo Camo




Vezano za temu:


Historija Bosne i Hercegovine


Sultani Otomanskog Carstva
Otomanska imperija i bosanska pamet
Islamizacija Bosne i Hercegovine
Bosanski pasaluk - beglerbegluk, ejalet
Kapetanije Bosne i Hercegovine
Karta: Granice Bosanskog pasaluka od 1593
Karta: Granice Bosne od 17. do 19. vijeka

Borba za autonomiju Bosne - Mustafa Imamovic


Raseljavanje muslimana iz knezevine Srbije
Boj pod Banjalukom
Smail-aga Cengic
Husein-kapetan Gradascevic
Omer pasa Latas
Upotreba i zloupotreba islama u Bosni
Otpori i reforme u Bosni i Hercegovini - Noel M.






© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved