Ovaj omanji bosanski gradic na padinama Jahorine srpski agresor je izabrao za svoju prijestolnicu. Stoga je on, nakon sto je okupiran, oznacen iskljucivo srpskim. Otuda u njemu nije bilo mjesta niti za jednog Bosnjaka. Stradanja kroz koja su prosli paljanski Bosnjaci doista su bolna i teska.

Na podrucju paljanske opcine Srbi su, prema potvrdjenim podacima, formirali pet koncentracionih logora:

1) Sportska sala u Srednjoskolskom centru na Palama. - Postala je sinonim zla za sve Bosnjake koji su se u njoj nasli. Tu su dovodjeni zarobljenici i taoci s raznih strana: iz Sarajeva, Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Rogatice i drugih mjesta. Preko 30.000 Bosnjaka proslo je kroz ovo muciliste, od kojih je vise hiljada ubijeno ili je umrlo od posljedica mucenja. Kroz ovaj logor proslo je i nekoliko imama.

O kakvoj se monstruoznosti radilo potvrdjuje i izjava logorasa U. A., limara iz Sarajeva:

"Dana 5. maja 1992. godine iz svog stana u Dobrinji (Sarajevo) krenuo sam da kupim hljeb kod barikade pod Mojmilom. Na barikadi su nas zaustavili Srbi, legitimisali (sa mnom je bio novinar S. K. i dvije zene) i kad su vidjeli da smo muslimani priveli su nas da stavimo ruke iza vrata i da legnemo na zemlju. Nogama su nas tukli (mene i S., a zene su pustili). Potom su nas utjerali u jedan kombi i odveli u Kasarnu u Nedzaricima.

Kad su nas uveli u jednu prostoriju zatekli smo trojicu zarobljenih ljudi, muskaraca. Usao je jedan civil, Srbin i udario je jednog od one trojice koje smo zatekli. Krenuo je i prema meni. Ja sam se branio. Mladic koji nas je cuvao, strazar, sa puskom ga je istjerao. On, taj strazar nam je pricao da je bio na obuci u Rajlovcu mjesec i po dana... Nakon sat vremena izveli su nas sve i odveli preko Aerodroma za Kulu na Butmir. Vidio sam na raskrscu prema Trebevicu dva tenka i kamion pun vojnika. Kombi je vozio jedan uniformisani cetnik na cijoj kapi je bio znak sa krstom i cetiri "C". Bilo je jos pet cetnika svi do zuba naoruzani i nas petorica. U Kuli smo bili zatvoreni u jednu prostoriju gdje smo zatekli troje muslimana, jednu djevojku, starca i mladjeg covjeka, svi iz Kotorca. Djevojka je vec dobila slom zivaca.

U vremenu od sat i po, koliko smo bili tu, doveli su jos 15 ljudi, a potom su nas povezali, prekrili trakama oci, potrpali u kombi, ukupno 18 i nekud povezli. Na osnovu konfiguracije zemljista pokusao sam odgonetnuti kud nas voze. Tri puta se kombi zaustavljao i uvijek sam cuo prijetnje: -Daj da pobijemo "zelene beretke", daj da zapalimo ustase, i tako to. U jednom momentu sam kroz zracak svjetlosti koji mi je dopro do oka ispod zavoja na ocima vidio da idemo prema Palama.

Kad smo stigli na Pale, uveli su nas u Sportsku salu, odvezali ruke i oci. Tu smo zatekli preko deset ljudi. Bilo je oko 15,oo sati. Cijelu tu noc su dovodili nove zarobljenike, sve civile. Neki su bili krvavi, isprebijani. I medju zatocenicima je bilo isprebijanih. Tek cetvrti dan sam poznao svog prijatelja K. Dz., limara iz Sarajeva, koji je bio u vrlo teskom stanju. Jedan medju nama je radio za cetnike, sto bi god ko progovorio oni bi znali. (...)

Negdje pet-sest dana nakon mog dolaska na Pale doveli su 327 Bratuncana i sve ih strpali u tu salu. Mnogi su bili pretuceni i izbezumljeni. Pricali su stravicne stvari o onome sto im se dogodilo. Npr. kazivali su za imama Mustafu Mujkanovica da su ga cetnici pred svima njima mucili, odsjekli mu genitalije i onda mu jednom toljagom razbili glavu, dok mu se mozak prosuo po sali. Mnogima su tek cetvrti dan davali da nesto pojedu i popiju. Bilo je strasno. Bili su koga stignu, posebno mladje: rukama, oruzjem, nogama, toljagama, cak buretom. Skakali su po ljudima, prijetili, provocirali. Muci kraja nije bilo.

Dnevno su nam jednom davali hranu 1/8 hljeba, malo salame, sudzuke, pastete ili komadic ribe. Davali su nam po pola case (od jogurta) vode. Izjutra i uvece su nas pustali u WC a na ulazu su stajala cetvorica cetnika i svakog nemilosrdno bubali.

Jedan mladic je doveden, bio je negdje od Kupresa, cijelo vrijeme je bio zavezan za radijator. Ko bi god usao prvo bi isao njemu i tukao ga. Molio je da mu pomognemo ali niko nije ni smio, niti mogao.

Medju nama je bilo i oficira muslimana koji su svakodnevno vodjeni na ispitivanje, jedan potpukovnik svaki dan dva puta; jedan major sa Aerodroma kod Tuzle; jedan kapetan iz Visokog; jedan milicioner koji je pratio Fikreta Abdica i dr. Narocito je ovaj potpukovnik bio na meti. Njih su jednog dana odveli na Sokolac i vise se nisu vratili. Bratuncane su gonili da pjevaju cetnicke pjesme. Prije mog oslobadjanja Bratuncane su odveli nekuda i vise se nisu vratili.

Pojavile su se usi, bila je nesnosna prljavstina, smrad. Ljudi su u obucu vrsili nuzdu. Uzas. Najgori je bio jedan plavac, tehnicki direktor nekog OOUR-a iz Energoinvesta. On je lomio. Pravi sadista i manijak. Staro, mlado - sve je rusio (...)."

2) Zgrada bivseg SUP-a. - U ovoj zgradi bili su zatoceni tzv. specijalni zarobljenici koji su se, izmedju ostalog, morali pojavljivati i na srpskoj televiziji na Palama.

Iz hrenovickih sela u ovaj zatvor su dovodjeni Bosnjaci nad kojima su provodili nevidjenu torturu. Isljednici porijeklom s Pala bili su najokrutniji i cinili su najteze oblike zlocina. Medju njima posebno su se isticali Malkom Koroman, Mile Jakovljevic, Lazar Kosutic, Nenad Bozanovic, Stojan Tomic i dr.

3) Kinosala.

4) Dom kulture. - Iz ovog i drugih paljanskih stravicnih mucilista prezivjele zatocenike Vinko Elez, predsjednik srpske agresorske komisije za razmjenu, probirao je po vlastitom nahodjenju i razmjenjivao. Oni zatocenici koji su stigli na slobodnu teritoriju pricaju grozne price o svojim stradanjima.

5) Hrenovicka kasarna. - Nakon teskih zlocina pocinjenih nad Bosnjacima koji su stanovali na Palama, vise hrenovackih sela je doslo pod udar srpskog agresora. Dana 22. maja 1992., uz pomoc JNA, Srbi su provalili liniju odbrane hrabrih Hrenovicana. Nastupio je nevidjen teror nad nezasticenim stanovnistvom. Muskarci, zene, djeca - svi su odvedeni u objekte hrenovicke kasarne i tu zatoceni. Uslijedila su najteza mucenja i izivljavanja nad zatocenicima. Tu golgotu, zajedno s Hrenovicanima, prezivljavali su i stanovnici sela Petrovici, Donja Vinca, Turkovici i dr. U paljanski zatvor odvedena su 32 muskarca.

Uz odobrenje Rijaset.net