Tekstovi
Početna - - Početna

PATRIOTIZAM

Prof. Hamdo Camo

Tekst: Download u PDF-u



Autor: Prof. Hamdo Camo
15.11.2008


Koliko ponosa u par rijeci, zbog kojih se mnoga "koplja lome", mnogi krvavi ratovi, sukobi na socioloskom, drustvenom, kulturnom, vjerskom, ideoloskom i drugom nivou.

"Moja zemlja, drzava i domovina!"

"Mnogi smatraju da, sa njom smiju raditi, kao da samo njima pripada, da smiju ciniti sto im je volja, da je zagadjuju, prodaju, dijele, poklanjaju, prepustaju, prljaju, zapustaju, kao da je svojina jednoga.

Nista slicnoga, ne smije neko raditi, jer nikome ne pripada - osim svima onima, koji su njeni drzavljani.

"Moja domovina" moze znaciti samo, da se u njoj, zapravo covjek osjeca "kao kod kuce", po ponasanju, vise kao "dobar gost", nego kao tiranin i dusmanin kuce."



POJAM


Patriotizam, domoljublje, rodoljublje (lat. patria, otadzbina, domovina, grcki patrios, porijeklo, pripadnost), najistaknutiji je vid izraza ljubavi prema domovini. Emocionalna povezanost sa vlastitom nacijom. Osjecaj povezanosti izrazava se kao "nacionalni osjecaj", osjecaj pripadnosti koji se moze shvatiti kao izraz nacionalnog ponosa, kao i citav niz drugih karakteristika (etnickih, kulturnih, politickih, ideoloskih, vjerskih, historijskih), vezanih za pripadnost i prvrzenost svojoj naciji. Posjeduju ga sve nacije. Neko ga shvata i izrazom kao sto je "prijatelj drzave".

Pod domovinom se podrazumijeva sira drustvena zajednica, koja moze biti grad, regija, a najcesce nacija ili nacionalna drzava. Patriotizam se odrazava kroz osjecaj ponosa prema dostignucima i kulturi svoje domovine, nastojanju da se ocuva njen karakter i identitet, odnosno identifikacija s ostalim pripadnicima zajednice koja tvori domovinu.

Patriotizam je takodjer ideja, ideologija, pokret. U mnogim drzavama svijeta postoje patriotske politicke partije koje se zalazu za to, da se ljubav prema domovini stavi ispred svih ideala i da se njemu podredjuju ostale politicke vrijednosti.

Patriotizam je ljubav kojom se oznacava poseban, nadvisen odnos vrijednosti prema zemlji, tradiciji, kulturoloskim, historijskim vrijednostima i doprinosa, svemu tome, snagom i slogom vlastitog naroda.

Patriotizam se moze podrazumijevati i kao izraz pripadnosti u odbrani osnova demokratskog dustva, osnovnih ljudskih, kao i drugih prava i vrijednosti, a naziva se "Ustavni patriotizam". Njime cesto zemlje Zapada, kao demokratske zemlje, izrazavaju svoje etnicke i politicke vrijednosti, kao i vrijednosti zapadne kulture, kojom svoje vrijednosti i nacela prikazuju univerzalnim u borbi za ljudska prava i slobode.

Patriotizam se razlikuje od nacionalizma i sovinizma, utoliko sto se patriota identifikuje sa svojom domovinom, narodom, nacijom, bez stavljanja i izdizanja svoje nacije iznad drugih, cime ne ugrozava, ne umanjuje, ne nipodastava i ne potcjenjuje slobode i prava drugih naroda i nacija.

U negativnom smislu te rijeci, patriotizam moze prerasti u aroganciju, sovinizam, nacionalizam.

Patriotizam izrazava ljubav prema zemlji, dok nacionalizam izdize vlastitu naciju, kao "visu" u odnosu na druge nacije, a sovinizam je - nacionalizam povezan sa mrznjom. Sovinizmom se izrazava mrznja prema nekom narodu, naciji. Patriotizam je ljubav prema svojima, a nacionalizam - mrznja prema drugima. Cesto ga smatraju, za one koji ga izrazito naglasavaju, zadnjim ostrvom spasa. Pojavljuje se u vise oblika.

U Srednjoj Evropi, patriotizam se razvio iz revolucionarno shvacenog liberalizma i gradjanskog nacionalizma u borbi protiv feudalizma, koji je na pocetku tezio demokratsko uredjenoj nacionalnoj drzavi. Takva "vladavina odozdo", vladavina naroda, koja se probila od vremena americke revolucije 1776. godine i francuske revolucije 1789. godine (Sloboda, jednakost, bratstvo), ustavno se ustalila i u evropskim drzavama. Patriotizam 19. stoljeca je, za razliku od danas, bio vise u vezi sa nacionalizmom i sovinizmom tj. kao velicanje i nadmoc vlastite nacije u odnosu na druge, kao i ponizavajuci odnos prema drugim nacijama i narodima.

Patriotizam je danas pozitivno shvacen pojam uvezan u ustave i zakone vecine evropskih naroda i drzava. Naravno, kao i uvijek, ostaje "vjecni problem" izmedju danas pozitivno shvacenog patriotizma i negativno shvacenog nacionalizma, kao i opasnost da danasnji desno orijentirani, fundamentalisticki nastrojeni, radikalisti, ekstremisti, neonacisti, svoj nacionalizam kriju i prikazuju kao patriotizam.

Posebno su se fasisti i nacionalsocijalisti Evrope koristili pojmom patriotizma, kako bi naisli na odobrenje sirokih masa, u koristenju istih u stvaranju svojih ciljeve. Patriotizam je uvijek bilo orudje politicara i osvajaca.

Posebno vrijedi napomenuti historijsku izjavu nekadasnjeg predsjednika njemackog "Bundestaga", g. Johannes Rau, u kojoj istice slijedece: "Patriot je neko, ko voli domovinu. Nacionalist je neko, ko domovine drugih - mrzi!"

U Americi je obicaj, mnogih domacinstava, iskazivanja patriotizma isticanjem zastava, sto se sve vise preuzima i u Evropi. Poznat je izraz:"God Bless the Amerika - USA" ("Boze blagoslovi Ameriku - SAD") - kao nacin izrazavanja patriotizma SAD-u.

Ljudi sa ‚izrazenim' patriotizmom, ne odbacuju nacionalizam.
Puno vise, kao sto je vise puta receno, ova dva pojma idu "ruku pod ruku".

Na Balkanu, poslije krvavih sukoba, jos uvijek, zadrzani su izljevi pojmova, kao:"Bog i Hrvati!", "Smrt ili sloboda!, ili umjesto toga, jedni drugima "Srbe na vrbe!" itd. Takvo iskazivanje, koje bi trebalo da bude izraz patriotizma, u biti to nije. To pokazuje svu latentnost, negativnih snaga drustva, koje zapravo, pokazuje nespremnost i nezrelost drustva, nespremnog da krene putem demokratije.

Za takva drustva, u ime stvarnosti i realnosti, istrazivanja pokazuju, jako pomaze - javno izrazavanje diferenciranje i razlika izmedju ta dva pojma, javno iskazivanje pripadnosti demokratskim idejama i drustvu, te javna osuda nacionalizma. Samo pozitivna nastrojenost demokratiji i njenim vrijednostima daje dovoljno jaku zastitu od ucestalih izbijanja i divljanja nacionalizma i mrznje prema drugima, kao i rasnih stavova, izjava i djela, koja kao sto znamo, lako mogu da prerastu u rasne sukobe (L.A), veceg obima. Javnim iskazivanjem, daje se na znanje stav drustva, svim snagama koji drugacije misle, da ce njihovi postupci stvarno biti i sankcionisani.

Patriotizam svoju ranjivost pokazuje u kriznim situacijama, gdje jedna od strana, da bi nametnula svoje stavove, promijeni zakone (npr. Patriot Act), optuzi druge "za nedostatak patritizma", da je tako u javnosti diskvalifikuje. Ovakvo "ponasanje", moze dovesti do ozbiljnih posljedica po drustvo. Osim sto trpi demokratija, javno misljenje, novinarstvo, moze dovesti do ozbiljnih kriza i sukoba, cak i do izbijanja gradjanskog rata.

Na zalost, pozitivan odnos pojedinaca ili grupa prema svojoj "domovini" ili "otadzbini", moze u odredjenim uvjetima, postati svoja suprotnost. Patriotizam se cesto povezuje s nacionalizmom, pa se ta dva pojma cesto navode kao sinonimi. Razlog za to je cinjenica, da se i nacionalisti, skoro po pravilu, uvijek izjasnjavaju, odnosno, nastoje predstaviti, kao patrioti. Zrtve rata, kriju cesto svoje zlocine i nedjela iza paravana patriotizma, sto opravdavaju, kako im je i receno, u vremenima - "nacionalne borbe". Novuum novije povijesti je pojava, da siroke narodne mase, da li kao psiholoski mehanizam odbrane, u vremenu osjecaja stvarne ili prividne ugrozenosti zivota, prava i sloboda pocinju, krijuci se iza patriotizma, da se poistovjecuju, sa kriminalnim radnjama, zlocincima, cak njihovim ciljevima, jos i gore - sa njihovim djelima. Pojam kolektivne odgovornosti, dobiva tim sasvim drugu tezinu, kvantitativno i kvalitativno.

"Patriotizam pretpostavlja, da domovina sama po sebi, predstavlja moralnu vrijednost, prema kojoj pojedinac, vlastite interese uvijek mora podrediti - interesima sire zajednice.

U najekstremnijem obliku, patriotizam se odrazava kao spremnost, da se za domovinu zrtvuje vlastiti zivot". Neke drzave, kao ideologiju vlastite egzistencije, koriste i svjesno zrtvuju mlade ljude, kao posljednje sredstvo koje im je, bilo iz unutra ili iz vana ‚nametnuto'. Jedni, iste zrtve, koje se bore u ime patriotizma i odbrane domovine, nazivaju herojima, a drugi, nazivaju ih - teroristima?! Na kraju ostaju otvorena i neodgovorena pitanja, da li su jednoj drzavi (svijetu!), potrebne takve zrtve, na takav nacin, da li je, i kome je, u interesu vodjenje takve politike, posebno zastupljene na Bliskom Istoku. Je li zrtrva, patriota, terorista ili je zrtva, koja ‚daje' svoj zivot u ime patriotizma, "zrtva" vodjenja pogresne politike svih strana, tj. "zrtva" politike, koja ne vidi drugog, "pametnijeg" izlaza i drugog rjesenja. Samo "zrtvovanje", brzo cemo se sloziti, takodjer nije rjesenje buducnosti niti osnov rjesenja problema, posebno ako se ima u vidu veliki broj zrtava civilnog stanovnistva, koje se "tim cinom stavlja pod pritisak", da utjece na promjenu politike, te velike materijalne stete, kao propratne pojave.

Nacionalni osjecaj je "subjektivno pravo svakog covjeka, koje mora biti postovano" i zbog toga, ne smije biti "predmet kritike (naucne) analize", ukoliko on ne vrijeca i ne negira nacionalne osjecaje drugih.

Nista neobicna nije, sve cesca pojava, da se iza "patriotizma" u cilju i "u ime drzave", sakrivaju kriminalne grupe i oblici organizovanog kriminala. Tim cinom, kojim se pokrivaju sasvim druge pobude, baca se tamna sjena na nacionalni ponos, a time i na patriotizam.

Zloupotreba patriotizma, kao tema sama za sebe, naucno nije razradjena u dovoljnoj mjeri.

Patriotizam oznacava pripadnost, koja nacionalna opet moze, i ne mora, da dijeli visenacionalnu ili istonacionalnu zajednicu na patriote i ne-patriote. Patriotizam se moze izrazavati i upraznjavati, na veoma veliki broj nacina, on moze biti snaga, a moze biti i slabost.

Patritizmu se mogu pripisati mnoge osobine kao sto je emocionalni naboj, neupitnost, moralnost, ali i ranjivost, osjetljivost, zloupotrebljivost.

Postoje vremena u kojima se patriotizam manje ili vise konzumira. U vrijeme mira, patriotizam se upraznjava, vise u tekstovima vezanih za kulturu, knjizevnost, poeziju. U vrijeme kriza, posebno rata, kada to zahtijevaju "nacionalni interesi", pojam patriotizma se upotrebljava kao (politicka) ideologija, u krajnjem slucaju, kao oruzje.

Mauricio Viroli, italijanski profesor historije filozofije u Ferari, knjigom "Za ljubav otadzbine", koja se bavi temom "Patriotizma i nacionalizma u historiji" - (Per amore della patria. Patriotismo e nazionalismo nella storia, Ed. Laterza, 1995), analizira shvatanja patriotizma i nacionalizma kroz historiju, ocigledno pokazujuci i razliku izmedju patriotizma i nacionalizma tvrdeci, da je u vrijeme fasizma izrazavan i velican vise nacionalizam, da patriotizam nije niti postojao, kao i to, da se vise poistovjecivao i izrazavao po privrzenosti - naciji i rasi.


"U sumama fasisticke kulture u Italiji, kao sto su bili Enciclopedia italiana i Dizionario di politica, odrednice "patria" i "patriotizam" ne postoje. U obicnom jeziku i u akademskoj literaturi, objasnjava autor dalje svoje razloge, "patriotizam" i "nacionalizam" su smatrani ekvivalentima. Zato on namerava da pokaze da oni "mogu i moraju biti razliciti", jer jezik patriotizma je, kroz stoljeca, upotrebljavan, da bi ojacao ili izazvao "ljubav prema politickim institucijama i nacinu zivota, koji podrzavaju zajednicku slobodu jednog naroda", dok je jezik nacionalizma, koji je u Evropi nastao u kasnom XVIII st., stvoren da bi "odbranio i ojacao jedinstvo i etnicku, jezicku i kulturnu homogenost jednog naroda".

Patriotizam, kako slijedi iz historije i kako ga shvata Viroli, svojim neprijateljima smatra tiraniju, despotizam i korupciju, a za nacionalizam najveci neprijatelji su zagadjivanje tudjim idejama i uticajima, heterogenost, etnicka i kulturna necistoca, a onda i politicko i socijalno nejedinstvo. To ne znaci, istice Viroli, da teoreticari patriotizma preziru ili ignorisu kulturu, jezik ili tradiciju jednog naroda, jer su patrioti "uvijek, kada govore o slobodi i republici, podrazumijevali zajednicku slobodu jednog posebnog naroda, sa njegovom specificnom historijom i njegovom kulturom", ali, za patriotu, glavne vrijednosti su "res publica i slobodno zivljenje koje ona omogucava", za razliku od nacionaliste, za koga su najvece vrijednosti "jedinstvo i kulturna i duhovna cistota jednog naroda", tj. nacija.

Jezik patriotizma je, kaze Viroli, koristen da bi se ujedinili svi oni koji hoce da zive kao gradjani nasuprot onima koji gradjansku i politicku jednakost smatraju nepodnosljivom. Jezik patriotizma slobode poziva pojedince da ostanu kulturno definisane, zainteresovane, strastvene i da nastoje da uspostave kulturu slobode, da bi oni koji vole slobodu postali jaci od faktora represije. Taj jezik ohrabruje kulturnu razlicitost i postovanje prava drugih i drukcijih.

"Smatram, navodi g. Viroli, naprotiv, jedinstvo ili kulturnu, etnicku ili religioznu homogenost jednim od najvecih poroka republike. Jedinstvo i homogenost ne cine republiku jacom i ne pomazu da u srcu gradjana raste ljubav prema slobodi", kaze Viroli. Sluze, samo da od drzave naprave jednu represivnu i dosadnu zajednicu, naseljenu netolerantnim gradjanima.

U prvom poglavlju ("Naslijedje republikanskog patriotizma"), obradjuje stavove nastale u antickom Rimu, narocito, obnovu rimske ideje patriotizma u doba humanizma, posebno Makijavelija; - u drugom ("Pomracenja i vracanja"), analizira ideje poznog XVI i XVII st. u Italiji, zatim one koje nastaju u Holandiji u istom periodu i posebno ideje u vrijeme engleske revolucije; - trece poglavlje bavi se idejama XVIII veka u Italiji, Francuskoj (Monteskje, Volter, Ruso); - u cetvrtom ("Radjanje jezika nacionalizma"), bavi se idejama koje nastaju od kraja XVIII st. u Engleskoj, Italiji, Njemackoj (Herder, A. Slegel, Fihte), Francuskoj (Misle); - u petom poglavlju ("Nacionalizacija patriotizma") analizira ideje XIX st. u Engleskoj, narocito Italiji (Macini), Francuskoj (Renan, Moras). U poglavlju-epilogu,("Patriotizam bez nacionalizma"), na osnovu tog predjenog historijskog puta, Viroli, imajuci u vidu iskustva fasisticke aberacije ideje nacije, a s obzirom na mogucnost vracanja opasnih ideja nacionalne netolerancije i iskljucivosti, rezimira svoje stavove."

"Za patriotu, glavne vrijednosti su "res publica i slobodno zivljenje koj ona omogucava", za razliku od nacionaliste, za koga su najvece vrijednosti "jedinstvo i kulturna i duhovna cistota jednog naroda", tj. nacija."

Naucnici su uocili vrlo interesantan proces, kojim se trenutno stvara "evropska nacija". Interesantan, prije svega je koncept, gdje ce se, silom prilika, izvod "etnickog porijekla interesa vise nacionalnih drzava" pokusati stvoriti evropska nacionalna drzava, (u kojoj bi ideal evropskog zajednistva bio iznad ideala pojedinacnih nacionalni interesa), i institucija koja ce morati biti prilagodjena i odgovarati, (zbog svog institucionalnog uredjenja, nacina glasanja i sl.), trenutno, zbog ogromnog i glomaznog birokratskog aparata, vise sebi i koja ce silom prilika, u ime tog "viseg cilja", stvaranja evropske nacije, biti prinudjena zapostaviti nacionalne interese "malih".

U svakom slucaju, ocekuje se burna politicka buducnost u kojoj je trenutno na prvom mjestu stvaranje jedinstvenog evropskog trzista, njegova zastita u kojoj odlucujucu ulogu igra, naravno i profit, koji je izbacio na povrsinu cesto potcjenjeni i neshvacen pojam globalizacije.

U svemu ovome, sam pojam patriotizma, njegovo znacenje, dozivljavace zasigurno svoju preobrazbu u pokusajima da se stvori nesto, sto bi trebalo u buducnosti, da bude osjecaj i izraz ljubavi, ovoga puta - evropskog patriotizma. Razvojni put evropskog patriotizma, gdje kod mnogih postoji znak pitanja, da li on uopce i postoji, interesantno je posmatrati, ne samo sa naucnog stanovista, vec i drustveno-socioloskog.

Patriotizam velica vrijednosti slobode, slobodarstva i jednakosti. Patriotizam se vremenom stjece, uci. Iskrivljeno je i pogresno tumacenje, da se covjek sa njim radja ili ne. Patriotizam se stvarno nalazi u mozgu, emocionalno, kazu "u dusi". Patriotizam se ne naslijedjuje, ne propisuje i zakonski donosi, ali moze, cesto i jeste, ugradjen u drustveni sistem, kao imeprativ, moralna norma ocekivanog ponasanja, sa kojom generacije odrastaju "ideoloski i emocionalno vezivane", izrazavajuci patriotizam i ljubav prema otadzbini, povezanoscu sa simbolima drzave koji su vezani za bilo sto, kao sto je to slucaj u sportu, politici i sl.

Za mnoge narode svijeta, patriotizam je nesto sasvim normalno, nepotrebno naglasavati. Za narode koji to ipak cine, pocinje bivati patoloski normativ koji ne oslobadja, vec "stavlja u lance i potcinjeni odnos", zarobljava i iz cisto stanja i izraza, nazovimo pobude ljubavi, postaje i uzima oblik razornog mehanizma, koji drugi osjecaju ne kao ljubav, vec kao mrznju. Isti izraz - razlicito djelovanje.

Ne treba zaboraviti tako malu razliku, skoro nevidljivu nit, koja razdvaja, granici i po kojoj hodaju patriotizam i nacionalizam "ruku pod ruku", kao "dva oka u glavi" i koji mogu, da se pretacu iz jednog oblika u drugi. Patriotizam, u kojem je izraz i jezik ljubavi, latento u sebi sadrzi i lako moze da postane jezik opceg ludila. Ipak,

Patriotizam nije isto sto i nacionalizam.
Nacionalizam nije isto, sto i patriotizam!

Patriotizam je sastavni dio drustva, nesto sto se samo po sebi podrazumijeva, tako da ga nepotrebno naglasavati zbog toga, jer se ocekuje, da svi pripadnici drustva vole zemlju, drzavu, domovinu u kojoj zive. U visenacionalnim zemljama, nije tako, pa se pokusava u obrazovnim sistemima raznim programima, osjecaj ljubavi prema zemlji u kojoj je covjek izabrao da zivi, potaknuti i "usaditi" patriotizam, kao moralnu normu, dijelom onog "tako svetog", koje ostali clanovi zajednice, kao "minimum" od drugih ocekuju. Ako i to ne moze, zbog kulturoloskih, vjerskih, ideoloskih, uvjerenja, pobuda ili drugih razlika, ocekuje se u krajnjoj liniji, kao zamijena za patriotizam - gradjanska lojalnost. Prava je rijetkost, da neko vise voli drugu zemlju od svoje - vlastite, jer uz patriotizam ide jezicka kultura, vjera, obicaji, tradicija itd.


LITERATURA

• Günter Birtsch (Hrsg.): Patriotismus. Meiner, Hamburg 1998, ISBN 3-78730-978-0.

• Arnold Ruge/Peter Wende: Der Patriotismus. Insel Verlag, Frankfurt a. M. 1968.

• Klaus Wagenbach, Winfried Stephan, Michael Krüger, Susanne Schüssler (Hrsg): Vaterland, Muttersprache - Deutsche Schriftsteller und ihr Staat seit 1945 (Offene Briefe, Reden, Aufsätze, Gedichte, Manifeste, Polemiken zahlreicher namhafter Schriftsteller und Dichter der deutschsprachigen Literatur des 20. Jahrhunderts - mit einem Vorwort von Peter Rühmkorf), Verlag Klaus Wagenbach, Berlin 1994, ISBN 38031-3110-3; 476 Seiten.

• Hermann L. Gremliza: Krautland einig Vaterland (zehn Patriotismus-kritische Kolumnen aus der Zeitschrift konkret zwischen Januar 1989 und Februar 1990), Konkret Literatur Verlag, Hamburg 1990, ISBN 3-922144-83-7; 55 Seiten.

• Wolfgang Pohrt: Der Weg zur inneren Einheit - Elemente des Massenbewußtseins BRD 1990 (soziologische Studie, erstellt im Auftrag der Hamburger Stiftung zur Förderung von Wissenschaft und Kultur), Konkret Literatur Verlag, Hamburg 1991, ISBN 3-89458-103-4; 318 Seiten.


IZVORI

1. Adam Rutland, Development of the positive-negative asymmetry effect: in-group exclusion norm as a mediator of children's evaluations on negative attributes, in: European Journal of Social Psychology 137, S. 171-190.

2. Zitiert nach Nikolaus Westerhoff, Die Mär vom guten Patrioten, in: Süddeutsche Zeitung Nr. 160 vom 14./15. Juli 2007


WEB-LINKOVI

• Renate Köcher, Allensbach-Analyse: Ein neuer deutscher Patriotismus? (FAZ, 16. August 2006)

• Nikolas Westerhoff: Die Mär vom guten Patrioten (SZ, 16. Juli 2007)

• Christoph Amend: Innere Entspannung - Weshalb junge Deutsche ein gelassenes Verhältnis zu ihrem Land haben. In: Die Zeit

• Wolfgang Schäuble: Stolz, Vaterlandsliebe, Patriotismus - eine deutsche Diskussion, Eröffnungsvortrag der evangelischen Akademie Tutzing aus dem Jahr 2001; (PDF-Datei)

• Jürgen Krönig: Das Fußballvolk schwingt die Fahnen, und den Linken wird unbehaglich. Sie fürchten sich vor dem alten Ungeheuer.

• Emma Goldman: Patriotismus - Eine Bedrohung der Freiheit; Aufsatz aus dem Jahr 1911

• Max Horkheimer: Hinter der Fassade; Kommentar aus dem Jahr 1959

• Wissenschaft.de: Auswertungszusammenfassung einer internationalen Meinungsumfrage des Nationalen Meinungsforschungsinstituts der Universität Chicago zum Thema Patriotismus - Meldung vom 1. März 2006

• Volker Kronenberg (auf einer Seite der Konrad-Adenauer-Stiftung): Patriotismus in Deutschland - Eine Nation auf der Suche nach sich selbst; Artikel aus dem Jahr 2004 inkl. Auszug aus einem Interview der Zeitung Die Welt mit Angela Merkel zu deren Patriotismus-Verständnis (PDF-Datei)

• Matthias Greffrath: Patriotismus - mehr als ein Gefühl (Essay, am 3. Oktober 2006 im DLF)

• Wikipedia


(Kraj)



IZABRANI TEKSTOVI:

• EVROPA(EUROPA) - MIT I STVARNOST
• POLITIKA, DRZAVA, USTAV
• POPULIZAM
• PATRIOTIZAM
• POLITICKA PODOBNOST

• OPIJUM RELIGIJE
• AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE
• VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA
• KVALIFIKACIJA GENOCIDA U SREBRENICI
• DUH MILOSEVICA JOS ZIVI
• SUKOB KULTURA
• SVIJET NA KURSU KONFRONTACIJE
• DJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
• EKSPLOZIVNO ZADOVOLJSTVO
• KUDA LETE DIVLJE PATKE

• AKO ZELIS MIR PRIPREMI SE ZA RAT
• MISLIM DAKLE JESAM (1)
• ZLOCIN - NAD ZLOCINOM
• RAVNOPRAVNOSTI, KOLIKO JE ZELE SVI
• EVROPSKA UNIJA FAKTOR DESTABILIZACIJE
• QUO VADIS - BOSNO I HERCEGOVINO
• AGRESIJA NIJE GRADJANSKI RAT
• BOSNA JE KRASNA ZEMLJA
• DOMOVINA NIJE KAO PRIJE
• MEHAMETLUK NAS BOSANSKI

• VAKAT I NEVAKAT
• KRIZEVI U SKOLAMA
• ZAVJERA UNISTAVA BOSNU I HERCEGOVINU
• TRI IDENTITETA NISU BUDUCNOST BIH
• KO PODRZAVA RS, PODRZAVA GENOCID


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved