DRINA
Drino, majko, vodo
Živote i smrti!
Opjevana uvijek
Iz početka
Rijeko ljepotice
Rijeko granice
Rijeko paćenice
Sužnju
Ramena obala svojih
Što mostovima daješ
Ćuprijama mnogim
Što nudiš
Ukroćena
Od miline prema tebi
Nije dovoljno
U tebi samo biti
Gorskim očima gledati
Dok splavove nosiš
I ko nije žedan
Iste te još piti
Tebe pitke, nekako
Tirkizno-zelene
Duboke
A, opet pitome
Lijepa li si
Na slapovima Žepe
Prelijepih boja
Dok napajaš Kopače
Prolaziš
Vitkovića bašče
Goražde ostavljajuć´ u
Bojama Drine
Ponosita ispod mosta
Odsjaj slike pada
Mosta Mehmed-paše i
Grada Višegrada
Najljepša si
Čini mi se
Tada
Kad posve sama
Izmeđ´ brda
I litica strmih
Putuješ sudbini
U ruke pravo
Zamišljena
U misli svoje
Zadubljena
U njedrima stijena
Mileć´ smjelo
U tebi svega ima
Dobra rijeko
Svi kažu
Ti nagla nikad nisi
Ni kiša kad pada
Ljudi su loši
Što bez pomena
Prelaze tebe
I rade, to što rade
Nije šala kažu:
Drina!
Puna svega
Voda mirna i
Kad je zima
Osim smrti
U tebi uvijek
Drino vodo
Bošnjačke krvi i
Života ima!
|