KO ZNA
Ko zna
Da li ću te ikada više
Vidjeti zemljo
Raskošnu
Kad snena ujutro
Ustaneš i na prozoru
Svom budiš se
Ruku raširenih
I kose raspletene
U dan što rađa se
Gledaš očima plavim
Na konju kad prolazim i
Pogled što
Uprt u tebe
Ne silazi
Sa lika i oblika tvoga
Sve dok u daljini
Samo obris prozora
Tvoga i sjene
U njemu
Ne ostade
Kao izblijedjela slika
|