NERETVA Neću tebi već Idem k njoj Da je vidim čiste Oči mi se zaželjele sjaja Njenog U vodi neba Usta mi se zaželjela iste Bio sam tamo gdje se rađa Pio sam je u kolijevci njenoj Plovio njome i dozvolio Da me zagrli i osvježi Hladom svoga buka Slapa njena što te jača Niko joj ništa ne može I neće Prepreke ona ne poznaje Kanjoni je vode Obale čuvaju Mostovi pokrivaju Na putu Tamo gdje je naumila Plavetnila njena More ga želi I ribe, čedni ribar iz grudi Što mu sama daje i nudi O tome neka Riječni galeb sudi Samo ona može takva biti I tako izgledati Živote davati, uzimati i Spašavati Kao da je stigla kakva pokora Kletva A, opet Bez nje se živjeti ne da Ni njoj bez tebe isto Jer, tako samo ona može Jedna Rijeka zeleno-plava Imenom - Neretva