PREVADJANJE BOSNJAKA NA PRAVOSLAVLJE I KATOLICIZAM
• Pokrstavanje Bosnjaka !!!
Sejfudin
Sofic svjedok iz okupiranog Doboja svjedoci o nacinu pritisaka srbo-cetnika
na pokrstavanje Bosnjaka a pod pokroviteljstvom SPC (Srpska pravoslavna Crkva).
U noci, izmedju
20-20,30 sati, u jezivoj tisini i potpunom mraku, prolamao se glas
sa megafona, sa uredjaja na vozilu policijskih kola, koja su na
svakih pedeset metara zastajala i upucivan poziv muslimanima Bosnjacima
i Hrvatima da sutra u 9,00 dodju pred pravoslavnu crkvu u Doboju
gdje ce poceti pokrstavanje u "pradjedovsku veru".
U bosnjackoj varosi Janja, prema izjavi vladike zvornicko-tuzlanske
eparhije Vasilija Kacavenda na susretu vjerskih poglavara s podrucja
bivse Jugoslavije u Cirihu 25. novembra 1992., u organizaciji americkog
Kongresa, Bosnjaci se "dobrovoljno" prijavljuju za prelazak
na pravoslavlje. S obzirom da je u Bijeljini, nedaleko od Janje,
izvrsen masakr nad Bosnjacima u aprilu iste godine, da je blizu
tog mjesta zloglasni koncentracioni logor za nesrbe Batkovic, kroz
koji je proslo preko 20.000 ljudi, vecinom Bosnjaka, i da je svakodnevno
po nekoliko Bosnjaka ubijeno i istjerano iz svojih kuca, jasno je
koliko je Bosnjacima bilo stalo do "dobrovoljnog" prelaska
na pravoslavlje. Usput, spomenuti je vladika prije agresije na Bosnu
Hercegovinu raspirivao mrznju protiv Bosnjaka i muslimana uopce,
a za vrijeme agresije svakodnevno i neumorno radi na tome, rame
uz rame s najokorjelijim krvnicima i ratnim zlocincima iz reda srpskog
naroda.
Hasan
Music iz Vlasenice, zatocenik zloglasnog koncentracionog logora
"Susica", u svojoj je izjavi kazao: "Nas cetrdeset
i jednog zarobljenika jednog dana odvezli su autobusom kroz Sekovice
za Ravne, gdje su nas pred popom krstili. Ljubili smo krst dok su
nas njime tukli. Tu smo i pricesceni." Slicnu je golgotu prosao
i Nedzad Bejtic, koji je proveo 503 dana u logorima Omarska i Batkovic,
u kojima je tucen kablom na cijem je kraju bio metalni krst. Nakon
svakog udarca, morao je poljubiti krst.
Muslimanka
N. N. prica kako su u konclogoru u Rogatici muslimani prisiljavani
da prihvate pravoslavlje. "Nakon sto su nas utjerali u skolu,
Macola (tako se zvao komadant srpskih specijalaca u Rogatici) je
sjeo za sto i prozivao jedno po jedno. Svako lice je pitao za ime
i prezime, i da li pristajemo da predjemo u "srpsku veru".
Na moje pitanje kako da postanem Srpkinja, odgovorio mi je:"Fino,
izaberes ime i prezime i dodje pop i pokrsti te". Posto sam
odbila da to uradim, vratila sam se u ucionicu. Macola je pitao
sve zarobljene da li pristaju da predju u pravoslavlje. Od straha
da ne budu ubijeni neki su prihvatili. Nakon toga je svakodnevno
dolazila Kulovac Ema sa dvije drugarice Aleksandrom i Silvom Brusin,
pitajuci ko se odlicio da predje u pravoslavnu vjeru. Na moje pitanje
zasto se to popisuju, jedna djevojka mi je odgovorila da, ako primim
"srpsku vjeru", mogu ostati u zivotu, a ako ne primim,
ubice me."
Prica pokrstenog muslimana N. N. je jos upecatljivija. Naime, on je
bio u zatvoru s grupom muslimana i jednim pravoslavnim popom kojega
karakterizira kao "probisvijeta i lutalicu". "Za vrijeme
boravka u Lukavici jedne prilike nas sest zatvorenika smo pokrsteni.
Naime, jednog dana cetnici Dragan Vukovic, mladic 19-20 godina i njegov
vrsnjak Tomas Urosevic, sin Brane iz Mackovca, opcina Sokolac, postrojili
su nas i rekli da moramo da se pokrstimo. Tom prilikom sa nama zatvoreni
pop, a po njihovom naredjenju, citao bi nam nesto, a potom bi zastajao
i naredjivao nam da kazemo "amin". To je ponavljao nekoliko
puta. Meni su dali ime Radovan. Taj momenat za vrijeme mog zatocenistva
je jedan od najtezih koje sam prezivio. Nasilnim pokrstavanjem obescascena
je moja religija islam kojoj pripadam i moj ponos covjeka i vjernika
muslimana. (...) Za vrijeme pokrstavanja morali smo da se naucimo
kako da se krstimo, sto nam je navedeni pop objasnjavao rukom. Isto
tako receno nam je da se ubuduce moramo odazivati sa nasim novim -
srpskim imenima. Poslije navedenog pokrstavanja mene su cetnici oslovljavali
sa imenom Radovan, sto mi je tesko padalo i sa cim nikako nisam mogao
da se pomirim."
Slucaj
Edite Keranovic iz Hrustova kod Sanskog Mosta je svoj epilog dobio
na sudu u Velikoj Britaniji. Njezini najblizi srodnici je, putem
suda, traze sebi i vracanje djevojcice u Bosnu. Roditelje su joj
ubili Srbi. Sa dvije godine je odvedena u ovu zemlju na lijecenje,
da bi potom nezakonito bila usvojena od jedne engleske familije
koja ju je nezakonito pokrstila koncem 1994. godine.
Nasilna
pokrstavanja Bosnjaka, kao jedan od oblika genocida u Bosni, cinili
su i Hrvati u zapadnoj Hercegovini u jeku agresije Hrvatske i HVO-a
na BiH. U "apljini, npr., svi oni Bosnjaci koji su zeljeli
ostati na svojim ognjistima morali su prijeci na katolicanstvo.
To je bio jedini put da se sacuvaju od torture i pogibelji. Prema
izjavi A. M., svi Bosnjaci koji su ostali u ovom gradu morali su
se pokatoliciti. Takav slucaj dogodio se i u Ljubuskom, odakle je
protjerano sve bosnjacko stanovnistvo koje nije bilo spremno pokrstiti
se. U tom hercegovackom gradicu zabiljezen je slucaj pokatolicenja
pet bosnjackih porodica. Pokrstavanja su izvrsena silom i pod ucjenom.
Isti slucaj dogodio se i u Neumu. Akcijom prisilnog pokrstavanja
u Capljini i Neumu rukovodili su Pero Markovic, Nedeljko Obradovic
i Nikola Zovko.
Na
podrucju Tuzle su, takodjer, vrsena perfidnim sredstvima pokrstavanja
Bosnjaka - pojedinaca i porodica. "Mi imamo informacije i znamo
za slucajeve pokrstavanja u zivinickoj opstini - konkretno u crkvi
Dubrave", konstatirano je u Muftijstvu tuzlanskom. To se desavalo
i pod pokro-viteljstvom krscanskih humanitarnih organizacija, prije
svega ADRE. Davane su krstenice radi odlaska iz Bosne od kato-lickih
svecenika u Dubravama kod Zivinica i u Franjevackom samostanu u
Tuzli od fra Petra Matanovica. Svoje krstaske aktivnosti su vrlo
intezivno ispoljavali i Jehovini svjedoci. Zupnik u Donjim Dubravama
Stjepan Vrhovsek je otvoreno iznio podatak: "Mi raspolazemo
podacima da u franjevackom samostanu preko sto kandidata, mahom
muslimana, pohadja kurs iz vjeronauka koji traje nekih tri mjeseca.
Kod nas je taj proces znatno brzi, sto znaci da djevojke i mladici
koji dodju meni nakon kraceg upoznavanja i razgovora dobijaju krstenice
za dva do tri dana." Koliko je to postala ozbiljna pojava potvrdjuje
i izjava Reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerica: "Mi posebno skrecemo
paznju da neke humanitarne organizacije koje dolaze u Bosnu i Hercegovinu
u svome programu imaju i pokrstavanje Bosnjaka muslimana, kojima
se nudi samo ono sto naucava krscanstvo. Mi isticemo da to cine
neke humanitarne organizacije u Tuzli."
Nekolicina
Bosnjaka zaposlenih u kampovima Stabilizacionih snaga (SFOR) oko
Tuzle pozalili su se predstavnicima Islamske zajednice u Tuzli na
krscanske letke koje su civilni sluzbenici SFOR-a dijelili zaposlenom
lokalnom osoblju. Letak sa sugestivnim naslovom "Sve sam ovo
ucinio za tebe" ili likom razapetog Isusa Krista sadrzi biblijske
citate s jasnom porukom na preobracanje u krscanstvo, poput: "Trebas
Isusa Krista (...), ako se ne obratite, svi cete tako izginuti",
(citat iz Lukinog Evandjelja) itd., a znak SFOR-a na naslovnoj strani
se koristi da se mirovna misija SFOR-a u BIH prikaze kao krscanski
milodar. Na kraju letka potencijalnim konvertitima je ostavljan
prostor na kojem mogu ispisati svoje ime, adresu, grad, drzavu,
dob i sve to poslati na otisnutu adresu u americkoj drzavi Ohio,
Fellowship tract league. Slicni primjeri krscanske propagande u
muslimanskim sredinama su se desavali i godinu dana ranije na prostoru
odgovornosti Multinacionalne divizije sjever.
Uz odobrenje Rijaset.net
|