Tekstovi
Početna - - Početna

POLITICKA PODOBNOST

photo

Tekst: Download u PDF-u



Autor: Prof. Hamdo Camo
30.10.2008


Podobnost - Ugodnost, stanje podobnosti, strucnosti, sposobnosti, znanja, strucna, tjelesna, fizicka, mentalna, klasna, rasna, duhovna, tjelesna, vremenska, matematicka, vojna, ideoloska, politicka, ekonomska. U nekim drustvima oznacava skup ideolosko-politickih uvjerenja, vjernosti, povjerenja i angaziranosti, po kojem se, kao odrednica, odrecuje pripadnost vladajucoj i povlastenoj klasi, kasti, sloju, strani.

Na prostorima Balkana, pojam podobnosti, koji je jos uvijek u upotrebi i oznacava ideolosko-politicku podobnost. U novije vrijeme "podrazumijeva" i vjersku podobnost kojom opet, udaljavanjem od demokratije, vezu sa vjerom cini vecom? Mnogi "stanje podobnosti", udobnosti, zele prikazati samo negativnom karakteristikom bivseg, socijalistickog drustva, komunistickog rezima, na takav nacin izrazavajuci svoju imunost toj pojavi i da oni, svemu tome "ne pripadaju". Egzistencijalna rijec vezana uz podobnost, kojom se otvaraju vrata, postize garancija uspjesne politicke, ekonomske buducnosti i karijere, rjesenje i magicno pitanje: "biti ili ne biti", znak pitanja mnogih generacija, kojim se rjesava necija buducnost i koji je povezan sa drugim znakom od kojeg ovisi, a to je - "Imati vezu!?"

Imati vezu znaci, biti uspjesan u drustvu, imati "upliv", "otvorena vrata" za posao, a time i potvrdu da je covjek "punopravan" clan drustva. Ne imati "vezu" - po prirodi stvari, u drustvu, gdje vlada "takav red, misljenje i praksa", covjek je - niko i nista. Osudjen na propast. Mada ce jedni, koji su na vrhu drustvene ljestvice, to nijekati i negirati, pronalazeci tisuce izgovora, pa cak, kako to u praksi jeste i biva, i optuziti one, koji drugacije tvrde i misle, kao sto se to radi u vrijeme strahovlada i diktatura.

Tako se namece, da neka drustva nije moguce drugacije izgraditi, nego podijelom, na crne i bijele, podobne i nepodobne, na one "koji imaju vezu" i oni koji je nemaju. Iz tog proizilazi cilj postavljanja principa "podobnosti" kojim je zapravo lakse vrsiti manipulisanje i kontrolisanje.

Ovakav oblik "drustvenog ponasanja" , cesto primjenju drustva i sistemi, u kojem se nuzno pojavljuje princip mita i korupcije, a kao propratna pojava su povecani primjeri laksih i tezih oblika ekonomskog kriminala, koji cesto vode do samog drzavnog vrha, zbog cega je u narodu nastala krilatica, da "riba smrdi od glave", aludirajuci time, ne na ribu vec, na korupciju u drzavnim organima, a u nekim primjerima cak i spregu, povezanost drzavnog vrha sa organiziranim kriminalom.

Ovakvi oblici "drustvenog ponasanja" simptomaticni su za takozvana "drustva u tranziciji", a cesto i pokazatelj potpune nezrelosti i nespremnosti drustva, drustvenih instrumenata i subjekata, da u procesu svog prelaska u demokratskog drustvo inauguriraju, hitno potrebnu, za funkcionisanje drustva, profesionalnu cistotu obavljanja poslova svih subjekata, a posebno poluga vlasti, koji kako praksa pokazuje, prve bivaju na udaru cesto, tesko i same pogodjene korupcijom.

Sto je odnos subjekata u ovakvim drustvima, uzrocno i posljedicno zavisnijie veci i jaci, proporcionalno raste i opasnost od mogucnosti pojava mita, korupcije, seksualnog iskoristavanja i ovisnosti "potcinjenijeg ili nizeg" u odnosu na onog, ko je u hijerarhiji na vecoj poziciji.

Paleta boja i mogucnosti primjera ovisnosti u jednom drustvu su bezbrojne. Potpuno istrebljenje svih oblika iskoristavanja je neomoguce, ali smanjivanje i umanjivanje negativnih efekata pojava istih, svakako je drustvu potrebna i moguca. Razvoj mehanizama u kojem ce drustvo da umanji efekte negativnih pojava mita i korupcije, imperativ i stalni je proces svakog drustva.Izraz, ali i praksa - "pogodnost" i "veza", izraz su politicke (ne)zrelosti drustva, koje moze da se iz razloga ekonomske, vojne ili druge vanredne situacije primjenjuje potpuno normalno, po principu da - "vanredna stanja zahtijevaju vanredne mjere", te time trenutno, drustvu, politici, stranki, partiji, podobnost i povjerenje, znace vise od sposobnosti i znanja. Ta "tehnika" i praksa primjene, u izvjesnom smislu, moze znaciti, a cesto i znaci "autogol", kojim se potvrdjuje da "cilj opravdava sredstva".

U nastavku, moze da rezultira, kao nezrelost demokratskog drustva tj. drustva koje nije zrelo da prihvati cinjenicu ili opciju, kojom je vaznije imati covjeka od znanja, nego covjeka od povjerenja.

Da li je u "vanrednim" okolnostima prihvatljivije jedno ili drugo, pitanje je za siru analizu.

U svakom slucaju, ovakva ponasanja vode stvaranju staleskog drustva, koje se reziji, odakle je samo poteklo, cesto vraca, snagom bumeranga. Sto se jace "baca", povratni udarac je jaci.

Drustva se pocnu dijeliti na podobne i nepodobne, vjernike i nevjernike, udate i neudate, ozenjene i neozenjene, po spolu i po vjeri, a drustvo umjesto da raste, da se razvija, da dobiva na kvaliteti, pociva na raslojenosti, podijeljenosti, medjusobnom podozrenju, izolaciji, nesposobno da funkcionise, slabeci sebe i druge, toneci u dubine nadmudrivanja i prebacivanja krivice sa jednih na druge.

Na kraju, uz princip podobnosti, kojim nesumnjivo nastaje era staleskog, povlastenog, nikako slobodarskog i demokratskog drustva, otvara se borba, za rad i raspodjelu:





drustvenog dohotka, dobitka, zarade, penzija, placa, viskova, odmora, ali i borba za "veca vjerska, gradjanska, staleska, klasna i druga prava".

Ostaju mnoga otvorena pitanja, na koja drustva moraju da daju naucne odgovore. Ako se jednim gradjanima vjeruje, znaci li to da se drugima ne vjeruje? Da li je takvo ponasanje u demokratskom drustvu, gdje je vladavina naroda, "normalno", jer "ide odzgo prema dolje"?! Da li se stavljanjem jednih u povoljan polozaj, drugi stavljaju u nepovoljan polozaj? Da li se "sistemom podobnosti" podrivaju prava i slobode ljudi? Je li povlastenost, jedan od oblika rasizma ili je samo bezopasna propratna pojava koja vremenom nestane, izblijedi? Je li takvim nacinom ponasanja iskljucena svaka mogucnost socijalnih i politickih nemira? Ako se traze podobni, a ne sposobni - postoji li strah od znanja? Koji cilj je drustvo sebi dalo u zadatak? Kuda drustvo, koje je sebi dalo takve norme ponasanja i prakse, ide i kuda ga to vodi?

Biti razlicit i izrazavati razlicitost, biti spreman na pluralizam u drustvu, siguran je znak zrelosti drustva, da krene putem demokratije i razvoja.

Drustvo samo mora da daje odgovore na pitanja: "Ako ste podobni, znaci li to da ste kvalifikovani?".

Ili je to princip, koji su preuzimali ljudi, koji su se borili protiv bivseg modela vlasti, naslijedjene prakse bivsih sistema, gdje je politicka podobnost sluzila za kontrolu intelektualaca . Princip "stvaranja tipa partijskih kulturnih radnika, ljudi koji su vjerni odredjenoj partijskoj oligarhiji."

Trenutno bezimeno vrijeme, vrijeme vakuuma, ciklus koji stvara pojedince bogatase, ciklus sto drzave osiromasuje i pretvara u kulturnu i moralnu rusevinu rugla. Stvaranjem simbola kulta, koji gaji i siri spoznaju "ako ste podobni, da ste kvalifikovani". Podobnost znaci verifikacija, kvalifikacija, sposobnost, znanje, a uvode ga oni koji su se borili protiv bivseg modela vlasti, sto predstavlja izvjesnu reanimaciju politicke podobnosti i satisfakciju, stvarajuci na taj nacin poslusni tip covjeka potrebnog centralizovanom modelu partijskoj jednoumlja, covjeka i ljudi, koji ce tako biti vjerni odredjenoj partijskoj oligarhiji.

Zu ovakvo postavljenu strukturu, moze se sa sigurnoscu reci, uspostavlja se siguran sistemski aparat, koji uz prisutstvo patronata, jednoj strani, sa sigurnoscu, osigurava izvjesnu dobiti i benificije.

Svako djelovanje drustva, u principu, uspostavljeno na ovakvom modelu, djeluje na bazi straha, dezinformacija, dobro razgranatog policijskog aparata, gradjanskog osjecaja inferiorne nemoci u drustvu, koje pri tom prate, neizostavno kriminalne radnje poput mita, korupcije, seksualnog napastvovanja i iskoristavanja na radnom mjestu. Najcesce su radnici, posebno zene, izlozene maltretiranju, zapostavljanju po pitanju radnih prava, minimuma zastite u kojem cesto izostaje utjecaj djelovanja drzavnog aparata, tako potrebnog u zastiti radnika. Radnicima ne preostaje nista drugo, do da rade cesto vise od 10 radnih sati dnevno, nekada je to 12, nekada 15. Prekovremeni sati se ne placaju, zabrana i zalbe svakog oblika biva iskljucena pod prijetnjom trenutnog otkaza. Time, nastaje drustvo u kojem vladaju skupine, lanac pojedinaca, (diktatura pojedinca), koji privatna preduzeca pretvaraju u oblik "svog malog carstva", otetog svakoj drzavnoj i drustvenoj kontroli. Opasnost koja lezi u takvim pojavama, koje su direktna prijetnja drustvu u cjelini, jer su u direktnoj vezi ugrozavanja porodice, a steta nezamisliva.

Ovim primjerom, cijeli se lanac drustvenih odnosa, ima tendenciju, urusavanja u sebe, vukuci sve subjekte, posebno one, koji su pojedincima omogucili, po principu podobnosti "da radi sta hoce".

Jer, kako je poznato, "idealna drzava je moralna i pravedna zemlja zasnovana na princupu Platona, gdje svaka osoba radi ono za sta je najbolje kvalifikovana i za sta ima najvise talenta ili barem istinski pokusava da se sto vise priblizi ostavrenju Platonovog principa. Sa druge strane, perverzna drzava je nemoralna i nepravedna tvorevina u kojoj svaka osoba ima posao ili poziciju u drustvu na osnovu korupcije, "politicke podobnosti" i nepotizma. Sumanuta drzava je u osnovi perverzna drzava koja samo umislja da jeste, te se lazno predstavlja kao, idealna."

Cesto, uz oznacavanje podobnosti, postavlja se i nota moralnog, kao sto je moralno-politicka podobnost, sto govori samo za sebe, koliko moral igra i ima ulogu u svemu tome. Zanemruje se pitanje, sta je za koga moral, koliki je i dokle moze da ide?!

Politika i moral imaju vrlo veliku "energetsku vrijednost", i skoro pupcanom vrpcom su povezani, u kontekstu recenog. Visina morala, ovisi od "visine politike" i ugla gledanja svakog drustva za sebe.

Uzroci moralne krize mogu biti i u temeljima uzrocno-posljedicne veze, prilikom cega su posljedice nesagledive, jer se ne izrazavaju samo na nivou i sferi politickog, vec za sobom povlace etiku, kulturu, izdizu se iznad moci socioloskog, pedagoskog, ekoloskog, materijalnog, te duhovnog poimanja drustva i pojava u drustvu, kao i postavljanja normi, po kojima bi drustvo zapravo, trebalo da bude i jeste.

(Kraj)



IZABRANI TEKSTOVI:

EVROPA(EUROPA) - MIT I STVARNOST
POLITIKA, DRZAVA, USTAV
POPULIZAM
PATRIOTIZAM
POLITICKA PODOBNOST

OPIJUM RELIGIJE
AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA
KVALIFIKACIJA GENOCIDA U SREBRENICI
DUH MILOSEVICA JOS ZIVI
SUKOB KULTURA
SVIJET NA KURSU KONFRONTACIJE
DJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
EKSPLOZIVNO ZADOVOLJSTVO
KUDA LETE DIVLJE PATKE

AKO ZELIS MIR PRIPREMI SE ZA RAT
MISLIM DAKLE JESAM (1)
ZLOCIN - NAD ZLOCINOM
RAVNOPRAVNOSTI, KOLIKO JE ZELE SVI
EVROPSKA UNIJA FAKTOR DESTABILIZACIJE
QUO VADIS - BOSNO I HERCEGOVINO
AGRESIJA NIJE GRADJANSKI RAT
BOSNA JE KRASNA ZEMLJA
DOMOVINA NIJE KAO PRIJE
MEHAMETLUK NAS BOSANSKI

VAKAT I NEVAKAT
KRIZEVI U SKOLAMA
ZAVJERA UNISTAVA BOSNU I HERCEGOVINU
TRI IDENTITETA NISU BUDUCNOST BIH
KO PODRZAVA RS, PODRZAVA GENOCID


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved