03.08.2001

Hapsenje ratnih zlocinaca preduvjet pomirenja

Fabian Schmidt

Dva su vazna dogadaja u cetvrtak jasno pokazala kako rad Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Haagu stalno ide naprijed i da medjunarodni pritisak za izrucivanje ratnih zlocinaca ubire plodove. U ranim posljepodnevnim satima haski je sud generala bosanskih Srba Radislava Krstica osudio zbog genocida, a u ranim vecernjim satima policija hrvatsko-muslimanske Federacije u Bosni i Hercegovini uhapsila je tri visoka oficira - pripadnika Armije BiH, protiv kojih je podignuta optuznica u Haagu.

Presuda protiv Krstica ima posebnu tezinu, jer prvi put je nakon nirnberskog procesa jedan visoki casnik osudjen zbog genocida. Kao general vojske bosanskih Srba snosi izravnu odgovornost za etnicka ciscenja i masakr iz Srebrenice. U julu 1995. tamo je ubijeno i do osam tisuca muslimana.

Kazna od 46 godina zatvora trebala bi zastrasiti sve one koji se pod zastitom svojih vlada usudjuju gaziti ljudska prava. Ova presuda ne bi trebala skrenuti pozornost s cinjenice da je medjunarodna zajednica bila nemocna, jer je prekasno reagirala u tom ozbiljnom slucaju. Pa ipak je ona putokaz u razvoju medjunarodnoga prava.

Presuda Krsticu, medjutim, nije samo znacajna za pokoru individualne krivnje, o kojoj haski tribunal treba odlucivati. Ona postavlja i vazan znak kada je o drzavnoj odgovornosti rijec. Na medjunarodnom sudu pravde u Haagu treba poceti proces zbog genocida protiv Jugoslavije, sto je pokrenula drzava Bosna i Hercegovina. Za razliku od Suda za ratne zlocine, sud pravde se ne bavi individualnom krivnjom, vec krivnjom drzave.

A presuda Krsticu prvi puta u medjunarodnom pravu potvrdjuje da je vojska bosanskih Srba pocinila genocid nad bosanskim muslimanima. Odlucujuce pitanje za proces protiv Jugoslavije sada je moze li se dokazati da je Beograd rukovodio tim genocidom ili da ga je svjesno podupirao.

Kasim Trnka, koji zastupa Bosnu i Hercegovinu na medjunarodnom sudu pravde za Deutsche Welle je izjavio kako je siguran da sada i tuzba protiv Jugoslavije ima bolje izglede na uspjeh. Naglasio je kako ce tomu pomoci i drugi dokazi kao i cinjenica da su oficiri Republike Srpske bili na platnom popisu beogradske vlade. I najava da ce Sud za ratne zlocine optuznicu protiv bivseg srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica koja ga tereti za zlocine na Kosovu prosiriti i sa zlocinima u Bosni ukazuju na to da bi proces sasvim mogao imati uspjeha.

To sto je policija hrvatsko-muslimanske federacije uhapsila trojicu bivsih zapovjednika Armije BiH pojacava pritisak na Republiku Srpsku i Jugoslaviju da pojacaju suradnju s haskim tribunalom. Medju uhapsenima najvisi oficir je Enver Hadzihasanovic, nekadasnji clan glavnoga staba, ali su i ostala dvojica optuzenika, Mehmed Alagic i Amir Kubura, zauzimali visoke polozaje u vojsci.

U medjuvremenu su i Hrvatska i Federacija unutar Bosne i Hercegovine dokazale da su u stanju te da su voljne suradjivati sa sudom za ratne zlocine. Jugoslaviji medjutim, to jos uvijek tesko pada i od Milosevica nije izrucila jos ni jednog optuzenika. Ni iz Republike Srpske ne dolaze nikakvi jasni znakovi - tamosnji je parlament za septembar odgodio donosenje zakona o suradnji sa sudom u Haagu. Uz to je u Banja Luci najavljeno odrzavanje izvanredne sjednice parlamenta nakon ljetne stanke na kojoj ce se govoriti "o karakteru rata". Promatraci ocekuju da ce nacionalisticke stranke pokusati srpsku krivnju za rat izjednaciti sa zlocinima ostalih strana u ratu. Sto se bude povelo vise procesa i sto se bude razjasnlo vise zlocina to ce se prije morati nacionalisticki politicari u Reepublici Srpskoj konfrontirati s vlastitom prosloscu. Sud za ratne zlocine je zbog toga bitan doprinos pomirenju.