14.09.2010
Priznanje Golijanina olaksava procesuiranje Srebrenice!
Ratni zlocini!
Vlastimir Golijan, optuzen za genocid u Srebrenici u julu 1995., izjasnio se krivim 8. septembra pred Sudom BiH, sto je prvo priznanje genocida od pocetka rada Tribunala u Hagu i procesuiranja ratnih zlocina pred domacim sudovima.
Golijan je optuzen zajedno sa Francom Kosom, Stankom Kojicem i Zoranom Goronjom da su kao pripadnici Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske ucestvovali u strijeljanju Bosnjaka zarobljenih nakon pada zasticene zone Srebrenica.
Priznajuci krivicu, Golijan je naglasio da je optuznicu razumio.
Dusko Tomic, branilac Kosa, smatra da ce nakon Golijanovog priznanja biti vrlo tesko braniti ostale optuzene.
“Posljednice ce biti dalekosezne jer ako je obicni vojnik znao za genocidne namjere, jasno je da ce svi komandanti i rukovodni ljudi vezani za Srebrenicu morati odgovarati za genocid“, kaze Tomic.
„Ja ocekujem da ce poslije ovoga nastupiti serija hapsenja vezano za Srebrenicu jer posao je Tuzilastvu olaksan. Vise nikakve dileme nema da ce svako lice koje je ucestvovalo u akciji, u napadu na Srebernicu, po automatizmu i ovom priznanju biti optuzeno za najteza krivicna djela“, rekao je Tomic.
Priznanje genocida za porodice srebrenickih zrtava znaci mnogo, potvrduje Kada Hotic iz Udruzenja majki enklava Srebrenica i Zepa.
Objasnjava da je to jos jedna potvrda istine - da se desio zlocin ciji je cilj bio istrijebljenje jednog naroda. Na Golijanovo priznanje ipak gleda sa rezervom jer smatra da motiv moze da bude i smanjenje kazne:
„Ali najbitnije je da se istina prizna i da se ona verifikuje i potvrdi. Ne opravdavam tog covjeka ni u kom slucaju, ali on trazi svoj interes, a vjerovatno je svjestan da se vise istina poricati ne moze.“
Hotic ipak podsjeca da je neuporedivo vise onih koji genocide negiraju.
Priznanje krivice je cin pojednica, napominje, s druge strane, banjalucki advokat Jovan Cizmovic:
„To je apsolutno individualan cin i saglasno tome cinu individulizacija kazne. Jer nema kazne koja je generalna za sve. U ovome slucaju on tu krivicu priznaje, a ne da je ta krivica utvrdena u kontardiktornom postupku. Znaci cin njegov - i nista vise izvan toga cina.“
Priznanje krivice je vrlo rijetka pojava, pogotovo kada su najtezi zlocini u pitanju, kaze sociolog Ivan Sijakovic:
„Jer on je u ime necega radio to sa nekom svojom svijescu, sa nekom odlucnoscu, opredijeljenoscu i sad tesko covjek priznaje da to sto je uradio neko proglasava takvim cinom kao sto je genocid i tome slicno. Socijalna ili etnicka grupa kojoj on pripada to dozivljava kao jednu vrstu izdaje. To takoder daje jednu otezevajucu okolnost.“
Sijakovic zakljucuje da je priznanje krivice stvar licne snage i moralnog digniteta osobe koja to uradi.
U Helsinskom odboru za ljudska prava RS smatraju da treba ipak sacekati okoncanje sudskog postupka da bi se Golijanovo izjasnjavanje pravilno ocijenilo.
„Ako postrani ostavimo neka ocigledno pravna pitanja, na prvi pogled mozemo reci da se ocigledno u BiH pojavljuje odreden broj ljudi koji su tokom rata ucestvovali u zlocinima, ucestvovali u brutalnom krsenju humanitarnog prava, progonima zasnovanim prije svega na etnickoj i na religijskoj pripadnosti, koji se 15 ili vise godina nakon tih zlocina kaju, koji ne mogu ocigledno mirno da spavaju,“ kaze izvrsni direktor te organizacije Branko Todorovic.
Vremenom ce u BiH biti sve vise onih koji ce prihvatiti svoju odgovornost, kaze Todorovic. Zakljucuje da to moze da bude tek manji dio satisfakcije zrtvama, ali i nada da ljudi u BiH postaju svjesni u kakvim su zatrasujucim zlocinima i projektima ucestvovali.
RSE
| 
