Obradjene teme:

* Razgovor sa Svjetlanom Djuric, tema odgovornost novinara
* S. Kadric: Vjerski sluzbenici u svezi sa djavlom
* Odgovornost profesionalnih vojnika bivse JNA

Svjetlana Djuric
Za radio BiH `94, (godina 1994.)
razgovorao Sevko Kadric

PREPOZNALA SAM FASIZAM U ZAMETKU

Ja hocu u BiH kao Svjetlana Djuric kojoj ce biti profesija novinar a ne ono Srbin. Kad govorim o nacionalizmu volim citirati Stojana Cerovica koji kaze: "Srbin to vise nije pripadnost naciji, to je dijagnoza".

Kad je u pitanju udio profesija u onom sto se desilo na prostoru sad vec bivse Jugoslavije svakako prednjace profesije vojnika i vjerskih sluzbenika kao tradicionalno muske i profesija novinara. U nastojanju da nacnemo temu odgovornosti profesija za rat donosimo tri teksta: * O profesiji novinara i sredstava informisanja u krizi, agresiji i genocidu na prostoru Jugosavije razgovarali smo sa Svjetlanom Djuric. Svjetlana Djuric je rodjena u Bosni, sportasica rukometasica, novinarka radio Beograda, kasnije televizije JUTEL-a. bila je u situaciji da na licu mjesta u Beogradu dozivi radjanje fasizama. Kako je to izgledalo u bliskom kontaktu, pitali smo za radio "BiH 94" jos 1994. godine ?

Djuric: Na zalost ja sam Beograd dozivljavala kao glavni grad Jugoslavije ne Srbije i danas mnogi nagadjaju da li je Milosevic htio da pravi veliku Srbiju ili je htio nesto drugo? Sa ove distance mislim da je on htio nesto drugo, htio je odrzati komuniste na vlasti ne birajuci sredstva. Najgore je sto je to ostalo "usputno" razruseno, pobijeno, opljackano kao Hrvatska ili Bosna i Hercegovina i sto se niko ne obazire na to.

Koji je udio novinara u pojavi i manifestaciji fasizma u Srbiji?

Djuric: Interesantno se sjetiti kako je nastojao nacionalizam. Komunisti su nastojali da to kao ne vide, ali u isto vrijeme i da se prilagode novonastaloj situaciji. Moje kolege danas pokusavaju izigravati nevinascad pa se busati u prsa kako ih je Milosevic izbacio na ulicu 1992 godine medjutim postavlja se pitanje gdje su do tada bili, jer je Milosevic od 1987 do tada mnogo zla vec pocinio. Tako da je u Beogradu bilo malo ljudi koji su prepoznali i htjeli da prepoznaju sta se krije iza Milosevica. Tad ko je htio da vidi mogao je da vidi jasne elemente fasizma.

Pojava Milosevica je mene jako preplasila jer sam prepoznala ono sto sam ucila u knjigama o fasizmu: jednu uzasnu netrpeljivost, potrebu da se sve unisti radi nekog svog cilja. Nekih dvadesetak novinara u Beogradu je reagovalo, ostali su odmahivali tjeseci se: proci ce, drugi su se zaklanjali iza place a najveci broj se prilagodjavao. Vremenom su i oni otpadali jer takav sistem uvjek trazi nove dokaze ljubavi, uvjek trazi nove novinare koji ce mu se udvarati.

I po logici svake ljubavi udvaraci posustaju ali i ljubavnici su uvjek sa novim zahtjevima koje nije moguce ispuniti. Tako je postajala selekcija ostrija i dolazili su sve gori ljudi. Tako je zapravo i nestalo novinara te su dosli oni bivsi politicki komesari u "Politiku" do policajaca. Tako da danas kad se govcori o srbijanskom novinarstvu tesko je reci da su oni na vrijeme prepoznali fasizam a danas su skoro svi na ulici oko 5 000 novinara je ostalo bez posla ali je najgore sto je najveci dio njih ugradio sebe bar djelimicno u taj milosevicev sistem kog su i sami zrtve.

Udio novinara u fasizmu u Srbiji danas je ogroman. Mnogi misle da je Milosevic dosao pomocu TV Beograda, medjutim on je svoj dolazak zapravo poceo preko lista "Politika". Ona famozna dogadjanja naroda sve to je islo preko politike. Prvi izbaceni novinari su iz lista "Politika". To su famozne strane pisma citalaca gdje su razni "teoreticari" pisali o opasnostima koje su se nadvile nad Srpski narod.

Sjecam se nekog Miroljuba Jeftica on je kao bio strucnjak za islam. Te gluposti o gomili mudzahedina koja se sprema na Srpski narod. On je zapravo bio podoficir JNA i radio u nekoj obavjestajnoj sluzbi i on je neobrazovan i na taj trapav nacin objasnjavao jos neobrazovanijim ljudima o opasnosti islama, JNA i nije imala bas obrazovane ljude.

Njegov zadatak je bio izazivanje iracionalnog straha.

Poslije toga se ukljucuje televizija vise selekcionirajuci vjesti nego sto ih je proizvodila.

Medjutim pred pocetak rata u Sloveniji TV Srbije igra ulogu u sataniziranju drugih naroda.

Na televiziji pored onog o Albancima kao "taradicionalnim neprijateljima", Slovenci postaju "pojam najgoreg", poslije kad je Milosevic zakljucio da Slovenci i nisu naj njeophodniji u toj njegovoj Jugolsaviji jer stalno zanovjetaju sa tom svojm demokratijom, rijesio je da ih izbaci.

Slovenija je ipak izbacena iz Jugoslavije. Zatim je krenuo na Hrvatsku.

Krenuli su feljtoni o ustasama, o stradanju Srba u drugom svjetskom ratu i to ne cinjenicama vec sa ciljem potpirivanja osvetnistva i mrznje, da bi kasnije poceli sa Bosnom kad su svi postali "fundamentalisti" i slicno.

Ti si zapravo rekla da se pod firmom secesije Slovenije od Jugosalvije desila secesija veleike Srbije od Jugosalvije a da je Slovenija otjerana?

Djuric: Da ako se sjetite onih kongresa kada su Slovenci izvizdani i otjerani, a oni su zapravo plakali.

Ne mozete natjerati nekoga da zivi u Jugosalviji pod milosevicevim uslovima.

To se kasnije desilo i Hrvatskoj i Bosni.

Bosanci su recimo bili veliki Jugosalvieni ali ne mozes prihvatiti da zivis u zemlji pod milosevicevim uslovima.

I sve te marifetluke su pripremali novinari.

Pocetkom rata u Hrvatskoj ponestalo je po milosevicevom receptu nestalo "cestitih novinara" u Srbiji pa su najekstrmniji dolazili iz Hrvatske. Cuvan je neki Drago Dmitrovic on je usao u sve izvjestaje o novinarima, ratnim zlocincima. Bio je dopisnik Borbe iz Zagreba da bi osvanuo kao jedan od urednika TV Beograd. Iz Bosne nisu isli u Beograd ali su pravili program na Palama koji je preuzimao Beograd. Isli su drugom logikom jer dodjosi nisu znali ekavicu. Ali treba podsjetiti da su otete bosanske predajnike uvezali u srbijanski sistem, a ostale repetitore i predajnike u Bosni, ali i Hrvatskoj sto su mogli su unistili.

Prakticno Milosevic je politicar koji je shvatio neogranicenu moc medija u manipulaciji ljudima. Mozda ne on ali njegovi savjetnici. Cjelo vrijeme je imao iza sebe jednog mladog covjeka, kasnije je bio mislim i predsjednik Vlade, Zeljko Simic on je vispren, bistar i obrazovan ali pogresno i lose usmjeren. On Milosevicu pise govore, smislja nastupe, taktiku i najvjerovatnije je on taj. Ne vjerujem da Milosevic sve to zna i moze.

Tu je bila i obavjestajna sluzba bezbjednosti i sluzbe unutar JNA koje su 50 godina trenirale na "unutrasnjim i spoljnjim neprijateljima". I sve skupa je bilo iskoristeno za taj milosevicev cilj velike Srbije, a sad kad mu je Karadzic postao konkurencija, daj sta das. Tad je on postao sperman i da se odrekne Karadzica..

Odrekne, ili je i ovo samo jedna od uzdurmi njih dvojice?

Djuric: Mislim da je ipak puklo. Milosevic ne misli da to sto su okupirali u BiH treba da se vrati. Milosevic se ne odrice svojih ratnih ciljeva ali se odrice iskoristenih ljudi. Milosevic je u sustini staljinista, a Karadzic koketira sa Karadjordjevicima, sa pravoslavnom crkvom i sl. Na drugoj strani Milosevic nikad nije bio vjernik i on je rijedak posjetilac manastira Hilandar koji se nije prekrstio.

U kom kontekstu se javlja JUTEL u kom si i Ti radila?

Djuric: To je ideja Ante Markovica i on je okupio ekipu koja ce narodu na prostoru Jugosavije objasniti da je njihov prosperitet u ekonomiji i reformi i da ne moramo da se izmedju sebe volimo ali moramo da saradjujemo. Medjutim opremu za JUTEL obezbjedila je Savezna vlada a cije je jedno od ministarstava bilo i vojno ministarstvo. Tako je JNA dala opremu ali i zahtevala da tu i ona ima svoj interes. Po tom kljucu birana je i prva grupa ljudi. Ja sam sasvim slucajno tamo dosla, otisla zamolila Jelu Jevremovic koja je bila zamjenik urednika i pocela da radim. Tako radeci unutar JUTELA shvatila sam da postoje dvije grupe ljudi.

Rat u Sloveniji nas je definitivno podjelio.

Pripadala sam onima koji nisu mogli shvatiti da tenk tvoje vojske moze ici i pucati na tvoje ljude. Tako je razmisljala jedna grupa, ali druga nije. Isto se desilo i sa onim sto se desavalo u Hrvatskoj.

Ta druga grupa je bila ona oko glavnog urednika Gorana Milica. Mada Tudjman nije moj omiljeni politicar, ali neshvatljivo je da neko moze gledati da se razara grad stotinjak kilometara od tebe i ubija tvoj narod, a ti nista ne cinis. Nas su nazivali ustasama i slicno, a mi smo jednostavno bili na strani naroda koji je ubijan, i sto je najiteresantnije mi smo bili na terenu i sve to tamo dozivljavali, za razliku od grupe koja je bila u studiju i oblikovala inforamcije odnosno uredjivala program. Tako je JUTEL funkcionisao i u Sarajevu.

Medjutim ni bosanska vlast nije bila bas ekstra pametna jer i oni su dosta koketirali sa vojskom. Stoga se ne slazem sa onima koji danas kazu da je JUTEL ili recimo TV Sarajevo trebalo reci, sta Bosnu ocekuje kad im recimo Predsjednik drzave kaze da rata nece biti. Postoji stepenovanje odgovornosti.

Pratila sam politicke partije u Beogradu i recimo Seselja, koji je za mene od pocetka bio fasista, kad ja njega stavim na ekran odmah se kaze: e, ona je za Seselja. Kod nas je TV imala neko drugo znacenje nego sto treba da ima. Prakticno ko je bio na televiziji on je znacajan, a ne sta on govori. Tako da TV nije bila informativni medij vec mjerilo jesi li znacajan ili nisi u drustvu.

Prakticno mnogi nasi ljudi nisu htjeli da vide ono sto se priprema u drustvu.

Ne mogu da govorim ovaj je radio iskreno za vojsku bio je od njih kupljen, vjerovatno je bilo ljudi koji su bili njihovi ali bilo je i ljudi koji jednostavno nisu mogli da vjeruju da JNA moze uciniti zlo. Sjecam se u februaru sam putovala sa grupom zena u Italiju u jednom autobusu smo Jela Jevremovic i ja bile napadnute zato sto smo ustvrdile da ce JNA napasti Bosnu. Kazu ne nasa vojska kasnije sam srela jednu od njih u Sarajevu kad je vec napad poceo i nije imala nista da mi kaze.

Jedan od informativnih principa kaze: ne citaj prijatelja jer njega znas, citaj neprijatelja da bi znao sta ti misli.

Dobar imidz politicara je kad govori masi ono sto ona voli cuti ali je zlo po novinara jer prestaje govoriti cinjenicama kroz koje se moze dokuciti istina i prepoznati ishod a pocne govoriti zeljama.

Djuric: Sad kad razmisljam o TV JUTEL-u ili TV Sarajevu ne mogu da kazem da su oni pravili neke ekstra reportaze kojim bi se velicala JNA ali recimo nas urednik Goran Milic je volio da isprica Sarajlijama i Bosancima ono sto oni vole da cuju: "Vi ste za mir, vi necete rat", to mi se ni tad nije dopalo, ne dopada mi se ni sada. Ako ja nisam za rat, ne znaci da neko drugi recimo onaj sto cuci na Palama nece rat i da mi ne sprema zlo.

Na zalost tako se na kraju i pokazalo i pored toga sto vecina Bosanaca nije bila za rat, ali oni koji imaju tenkove i pocnu da pucaju, nikoga i nista ne pitaju e, tu su se BiH glasila izgubila.

Ima li sta svijetla na horizontu i u BiH a eto i u Srbiji?

Djuric: Sudbina BiH zavisi u dobroj mjeri od dva suprostavljena sistema onog milosevicevog i onog tudjmanovog. Nema mnogo srece dok ne odu nacionalisticke snage u nama dvije susjedne zemlje. Druga stvar je unutar Bosne to da odu nacionalne politicke partije sa vlasti. U psihologiji nacionalnih stranaka je da dijele, one nikad nista ne grade i uvjek im se cini da je druga strana dobila vise. Sjecam se da je u toku rata Predsjednik Izetbegovic pokusavao da napravi novu nacionalnu stranu od onih Srba u Sarajevu koji su lojalni, ali problem nije u novoj stranci vec u sustini nacionalnih partija.

To se vidi i u Federaciji BiH, danas skoro nema nikakve saradnje jer svako misli da je onaj drugi bolje prosao stim sto treba istaci da su Bosnjaci - muslimani najgore prosli jer nemaju rezervnu domovinu.

Isto mislim i za sebe da nemam rezervnu domovinu, medjutim mnogi Srbi u Bosni tako ne misle ili recimo mnogi Hrvati u BiH tako ne misle. Rukovodstvo iz HDZ-a ce se jednog dana pokupiti i otici u Hrvatsku, neki su to vec ucinili ali i oni iz SDS-a. ali SDA nema gdje da ode. Problem je sto SDA ne moze napraviti posao ni sa jednom drugom nacionalnom partijom. Ja hocu u BiH kao Svjetlana Djuric kojoj ce biti profesija novinar, a ne ono Srbin. Kad govorim o nacionalizmu volim citirati Stojana Cerovica koji kaze: "Srbin to vise nije pripadnost naciji, to je dijagnoza". Danas mnogi kad hoce da kazu da je neko ludjak, kazu ponasa se ko Srbin. Ne mislim da je SDA kriva za rat ali mislim da se BiH mogla mnogo bolje braniti da nije vlast zasnovana na nacionalnom principu. Ne moze se braniti zemlja sa dvije zastave i dvije vojske. Pa i danas Federacija BiH nije nastala ni voljom SDA ni HDZ-a vec nametnuta od strane Amerikanaca.

Herceg - Bosna zapravo i jeste nastala da bi se legalizovala pljacka i profiterstvo.

Drugi momenat je taj da je zapravo hercegovacki lobi finansirao tudjmanovu politicku kampaljnju dolaska na vlast i normalno on je njima jako duzan.

Tudjman je veliki narcis i on ne vidi dalje od sebe. Susaku politika ne ide najbolje i nigdje ne bi mogao biti ministar vojni kao kod Tudjmana. Ili recimo Vrdoljak koji je bio polutalentovani reziser koji je tu i tamo nesto radio, danas je direktor RTV u Hrvatskoj.

Svakako postoji i ona naslijedjena greska proslog sistema kjom su Hercegovci obiljezeni kao antidrustveni elementi, kao ustase.

Znam da su neke moje kolege poslije pocinjenih zlocina nekih hrvatskih postrojbi odahnule i rekle: sad je lakse. Meni nije lakse. Zar je zlocin manji tim sto sad ima i druga strana, ne, to samo umnozava zlocine. Ako se sad desi, sto se nagovjestava, pa se i Bosnjacka strana radikalizuje, nista nam lakse nece biti to samo jos vise umnozava nove zlocine a opravdava savjest prethodnih zlocinaca.

Sta ima novo danas na planu novinarstva kod tebe licno?

Djuric: Mislim da sam odustala od novinarstva, poslije svih ovih strahota. Prolazi vrijeme i zaboravlja se sta je ko rekao, sta je ko bio i koliko je doprinio i na kraju, bojim se da cemo postati svi isti.

*****

VIJERAKI SLUZBENICI U SVEZI SA DJAVLOM

* Prof. mr. Sevko Kadric, 27. oktobra 1997. god

* Borba za vjeru umjesto borbe za Bosnu
* Milosevic, Tudjman i Izetbegovic uspjesno primjenjuju davno naucenu lekciju lenjinistickih skola po kojim je religija opijum naroda
* SDA istrajava u ustolicenom principu da izolira Bosnjaka
* Posebno muslimana od ostalog dijela svijeta
* Nudeci mu dzamije u zamjenu za Bosnu
* SDA kopira i ide sa tezom: 'Svi Muslimani su i muslimani'
* Odnosno kasnije: svi Bosnjaci su muslimani i svi muslimani u bivsoj Jugoslaviji su Bosnjaci

Helsingborg, 27.oktobra (NBNB-Internet) - Bez sumnje u analizi agresije i genocida na prostoru bivse Jugoslavije morace se konstatovati i cinjenica da su cetiri, dominatno muske profesije 'najzasluznije' za to sto se desilo.

Prije svega profesija vojnika, politicara, vjerskog sluzbenika i svakako novinara.

Razoblicavajuci rat na prostoru bivse Jugoslavije upravo sa tog stanovista, evo autorizovanog osvrta vjernog saradnika NBNB-a Sevke Kadrica iz Svedske o zloupotrebi profesije vjerskog sluzbenika.

* Ne tako davno patrijarh srpske pravoslavne crkve Pavle je po drugi put, stavio svoj potpis sa vodjecim srpskim nacionalistima u Beogradu kojim stiti zivot i "djelo" Radovana Karadjica. Podsjetimo se da je Radovan Karadjic najtrazeniji ratni zlocinac u svijetu danas, vinovnik najmonstruoznijih zlocina pod kraj dvadestog vijeka. Prisjetimo se takodje da je i Arkan, medjunarodni kriminalac i covjek optuzen za ratne zlocine i genocid, porucivao svijetu da je upravo patrijarh Pavle njegov vrhovni komandant.

Ne mozemo zaboraviti ni onu silu tamjana, liturgija i slicnih vjerskih rituala pozajmljenih Milosevicu i njegovoj politici da ucini to sto je ucinio na Balkanu pod firmom "zastite interesa srpskog naroda". Pod tom firmom zajedno sa Tudjmanom je protjerao Srbe sa podrucja Hrvatske gdje su bili skoro 500 godina, ucinio genocid nad Bosnjacima i Hrvatima, Srbe ucinio najomrznutijim narodim novijeg doba uz cije ime se vezuju nepojmljiva zvjerstva.

Gdje je danas sam srpski narod najbolje ilustrira posljednja pobjeda na izborima u Srbiji deklarativnog fasiste Vojislava Seselja iza kog je stalo nekoliko milona ljudi te sve to sto se danas ponovo 'u ime njega desava' na Kosovu.

Na drugoj strani, u Zagrebu je, opet ne tako davno, doslo do "istorijske" smjene na celu katolicke crkve u Hrvata. Umjesto Kuharica, koji je skoro sest godina bio u zagrljaju sa vlascu Franje Tudjmana, Vatikan je imenovao novog kardinala koji je najavio kurs odlijepljenja crkve od drzave.

Vatikan je posredstvom Pape upravo proglasio Alojza Stepinca svetim, a Tudjmanova propagandna masinerija i cijeli hrvatski narod. Prisjetimo se da je Vatikan i u Bosni imenovao kardinala Puljica kao kardinala Bosne i Hercegovine.

Medjutim ima i ono ali ?

Prije desetak godina, isti taj Zagreb i isti taj Vatikan su imenovali "Svetu Gospu" u BiH, ali ne u Sarajevu vec u Grudama i Sirokom Brijegu.

Da li je slucajno nekoliko godina kasnije izvrsen puc u HDZ-u BiH upravo u Grudama kad je umjesto Bosanca Stjepana Kljuica na njegovo celo dosao Mate Boban a ovaj prethodni za malo prezivio pokusaj trovanja, nije poznato.

Pitanje je i zasto je Vatikan imenovao bosanskog kardinala tek onda kad se zasigurno znalo da hrvatska drzava nece i ne moze doci do Drine, ili jos preciznije da ce Bosna i Bosanci ipak prezivjeti, o kvalitetu i kvantitetu tog prezivljavanja sad nije neophodno govoriti.

U samom Sarajevu ili bolje reci u Bosni, pod kontrolom SDA stranke, nastavlja se borba za vjeru umjesto borbe za Bosnu. Poslije okoncanja zucna polemika izmedju novinara "Oslobodjenja" Gojka Berica i urednika teoloskog lista "Ljiljan" Dzemaludina Latica nastavlja se sa postavljenjem kamenova temeljaca za dzamije ili se one vec izgradjene otvaraju. I jedno je kad narod hoce dzamiju, drugo kad to rade vjerski sluzbenici; prvima je to mjesto sjedinjenja sa Bogom, drugima radno mjesto, kancelarija, mjesto vladanja.

Uprao je okoncan i konkurs za prijem u stalni radni odnos oficira za vjeru u Armiji Federacije, dvadeset imama naslo je uhljebljenje u uniformi armije - cestitke. Tako SDA istrajava u ustolicenom principu sa svojim politickim partnerima da izolira Bosnjaka, posebno muslimana od ostalog dijela svijeta nudeci mu dzamije u zamjenu za Bosnu. I ovdje se nista nije novo desilo.

Prisjetimo se da su, zapravo, islamski teolozi, okupljeni oko Islamskog teoloskog fakulteta u Sarajevu, srednje teoloske skole i Islamske vjerske zajednice, te lista "Muslimanski glas" iskoristili pokret "Mladi muslimani" i formirali SDA stranku i to ne slucajno u Srbiji - Sandzaku. Tako je jedan pokret, koji je u Bosni trazio vise vjerskih prava i tim bio progresivan, pretvoren u svoju suprotnost trazeci svoju politicku promociju, nudeci svoj vjerski program kao politicki. Iskljucivost SDA stranke sadrzana je u zastavi, pozdravu, vjerskim obredima, politickoj podobnosti i sl.

Tako SDA stranka ne samo da nije mogla organizovati svebosansku koaliciju u otporu agresiji i genocidu, vec ona nikad nije postala ni bosnjacka nacionalna partija. Ali je zato zadnjih sedam godina participirala u vlasti, ali i tragediji nad Bosnom i njenim narodom, sa SDS-om i HDZ-om, pretvarajuci klasicnu agresiju na BiH od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske u gradjanski rat.

Tragiku statusa vjerskih sluzbenika u SDA stranci mozemo pratiti kroz nevjerovatan fenomen, da oni u najsudbonosnijim danima Bosne i Bosanaca konstantno skrecu paznju na sebe i nude svoja profesionalna rjesenja i za jedno i drugo, ne uvidjajuci njihovu pogubnu iskljucivost. Onda kada je trebalo okruzivati i jedno i drugo, Bosnu i Bosanca, viskom prijatelja - oni su naprosto proizvodili neprijatelje. Prisjetimo se tekstova "Da ja prezirem Srbe"; "Mjesoviti brakovi gori od silovanja"; "Koga musliman moze zeniti"; "Svinjetina kao grijeh"; "Deda mraz nije nas"; "Bosnjak se poznaje po tome sto se vraca svom maternjem pozdravu eselam alejkum i merhaba" i sl.....

List "Ljiljan" postaje jedan od najuticajnijih listova u funkciji Milosevica i Tudjmana, odnosno u razbijanju Bosne.

Otkud ovaj i ovakav angazman crkve i vjerskih institucija u bivsoj Jugoslaviji u posljednjim krvavim dogadjanjima, obiljezenim agresijom, genocidom, patnjama najveceg dijela stanovnistva, masovnim i planskim silovanjima, a u Bosni i Hercegovini pomjeranjem ili progonom 60 posto stanovnistva?

Odgovarajuci na isto pitanje, u Sarajevu fra Marko Orsolic, teolog franjevac, kaze: "Religija nije opasna, ali je njena instrumentalizacija pogubna." Da bi dokucili razloge instrumentalizacije religije na prostoru bivse Jugoslavije teba imati u vidu nekoliko vaznih cinjenica:

1. Da je sa pojavom burzoazije, odnosno preciznije istorijski markiranom prekretnicom Francuske burzoaske revolucije (200 godina ranije) religija prestala biti iskljucivi "put do Boga", a tim i vjerski sluzbenici privilegovana profesija.

2. Marks i Engels svojim naucnim otkricima daju odgovor i zasto je to tako.

Naime burzoazija svog Boga vidi u robnonovcanoj razmjeni i kapitalu a put do njih nije crkva, vjerski sluzbenik i sl. vec roba, novac, radna snaga, sirovine i sl. Zato je proklamovanje multireligioznosti i odvajanje crkve od drzave jedno od kljucnih pitanja za nesmetano kruzenje kapitala a posebno radne snage.

3. Snazan razvoj demokratije kao nacina organiozovanja i ocuvanja drustvenih vrijednosti je potisnuo crkvu u sferu van politike, izuzimajuci tragicne situacije klerikalizacije drustva, pojave nacizma i sl. 4. Naucna otkrica u devetnaestom i posebno dvadestom vijeku su vrlo ozbiljno uzdrmala sistem vjerovanja na kom su pocivale crkvene dogme. Kopernik i otkrice da je zemlja okrugla "Ipak se okrece". Kolumbo i put oko svijeta, Cars Darvin i teorija evolucije, Anstajn i teorija relativiteta i sl.

5. Naucni socijalizam, a posebno njegova instrumentalizacija kroz tzv. socijalisticke zemlje i socijalisticku vlast (Rusiju i kasnije lager SSSR-a i Varsavskog ugovora, Kuba, Jugoslavija i sl.) su se odrekle politicke uloge crkve u organizovanju sopstvene drzave. Lenjin porucuje da je religija opijum za narod. Poziv vjerskog sluzbenika postaje najdegradiraniji poziv u kom nalaze uhljebljenje najsiromasniji seoski slojevi drustva.

U tim i takvim drustvenim okolnostima stasale su generacije vjerskih sluzbenika, dio njih osjetio je progon i ponizenje teoloske iskljucivosti "u ime komunizma" i sl. Ali u trazenju spasa za sopstveni politicki opstanak ili promociju nekad vodeci ideolozi komunizma Milosevic i Tudjman se vracaju davno naucenoj Lenjinovoj paroli "Religija kao opijum naroda" i traze saveznistvo sa vjerskim sluzbenicima. Racunice su bile obostrane.

Preko noci svi Srbi 'postaju' pravoslavci, ali i svi pravoslavci postaju Srbi; odnosno svi Hrvati 'postaju' katolici, a svi katolici Hrvati. U Bosni SDA kopira ova dva politicka programa pa ide sa tezom: 'Svi Muslimani su i muslimani', odnosno kasnije svi Bosnjaci su muslimani i svi muslimani u bivsoj Jugoslaviji su Bosnjaci.

Tako je u agresiji i genocidu nad Hrvatskom: prvo je isao Milosevic i njegova armada, pa ubijala i progonila ljude vlasnike zemlje i imovine te pljackala, a poslije je sa pljacke i ubijanja ljudi skretala paznju na religiju te katolicke crkve i katedrale zatrpavala i skrnavila groblja. U Bosni su i Milosevic i Tudjman radili to isto u dogovoru, a onda rusili dzamije, mostove ....

Na prostorima svoje vlasti vjersko nacionalne partije nastoje instrumentalizirati svoju iskljucivost djeleci je izmedju vjerskih i politickih sluzbenika "prema zasluzi". Otuda vjeronauka postaje nastavni predmet, otuda Bosanci pravoslavci uce ekavicu i cirilicu i govore "srpski" a Bosanci katolici govore "hrvatski", u politickim i propagandnim imenovanjima naroda u Bosni on slovi kao "Muslimani, Hrvati, Srbi" ili "Bosnjaci, Srbi, Hrvati" ili "bosanski katolici, bosanski pravoslavci, bosanski muslimani", iz cega slijedi da je vjerska pripadnost obaveznost i iskljuciva odrednica postojanja i sl.

I tako smo pred kraj dvadestog vijeka vraceni politickim igrama nacionalnih oligarhija u pozajmljenim vjencanicama vjerskih sluzbenika u period pred Francusku burzoasku revoluciju, kada je puk iste religije kao i kralj. Ili u period ruske carevine, kada je car bio pokrovitelj pravoslavne dogme.

Napasti cara znacilo je napasti u Boga.

Imamo li to u vidu bice nam jasnije zasto su Milosevic, Tudjman i Izetbegovic trebali vjerske sluzbenike kao saveznike i zasto su vjerski sluzbenici trebali njih. I dirni danas u njih, dirno si u narod, drzavu, vjeru, Boga. Do juce su vlastodrsci komunizma funkcionisali na slicnom principu, samo umjesto danasnjeg Boga imali su "Boga komunizma" a vjerske sluzbenike su imali u clanovima partije, KOS-u, UDB-i.

I to ce tako biti sve dok se religija i potreba covjeka za Bogom zlorabi u dnevno politicke svrhe, dok se ne izmjeri uloga crkve i vjerskih sluzbenika u krvavim dogadjanjima na prostoru bivse Jugoslavije, te dok se crkva ne odvoji od drzave, vjerski sluzbenici ne vrate u vjerske ustanove, a vjera u privatno pravo covjeka. Dok se ne instaliraju pravne drzave na Balkanu po mjeri covjeka a ne vlasti i uspostavi sistem demokratije koji ce vlast kontrolisati da ne izgubi vlast nad sobom, zlorabeci cas ideju komunizma, cas ideju nacije, pa religije - smatra Sevko Kadric.

*****

KAKO PREPOZNATI MIR

Prof.mr. Sevko Kadric

Ovo bi bio treci nastavak na temu zloupotreba profesije u krizi agresiji i genocidu na prostoru bivse Jugoslavije. Prvi, Svjetlana Djuric: "Prepoznala sam fasizam u zametku"; Drugi, S. Kadric - "Vjerski sluzbenici u svezi sa djavlom". Prvi je govorio o zloupotrebi sredstava informisanja i profesije novinara, a drugi je govorio o zloupotrebi religije i religioznosti covjeka od strane vjerskih sluzbenika, i ovim doticemo profesiju vojnika.

Admiral bivse JNA Petar Simic, odrazavajuci sustinu krize, opet u bivsoj Jugoslaviji, izjavio je svojevremeno: "Generali bi morali da se prestanu igrati politicara, a politicari generala.

To je rekao u povodu, u to vrijeme ucestalih nebuloznih istupa srpskih politicara Pavica Obradovica tadasnjeg podpredsjednika srpske vlade koji je govorio kako ce oni (valjda srpski politcari) JNA povuci na teritorije gdje zive dominantno Srbi, ali i istupa Momira Bulatovica sa slicnom porukom.

U to vijeme je admiral Simic bio predsjednik komunista u armiji. To je bilo posljednje sto je rekao, ubijen je neposredno iza toga u svom radnom kabinetu. Jedan od oficira, takodje ranjen, skocio je sa drugog sprata kroz prozor i ostao ziv a jedan od ubica kasnije nije izdrzao, falio se, a novinari zabiljezili. Gledaoci tadasnje televizije se sjecaju farse od zalosti i ispracaja u Beogradu admirala Pere Simica, ali poenta teksta nije u tome.

Jedan od kljucnih uzroka Jugoslovenske krize i bio je u tome sto je vlast funkcionisala po principu svetog trojstva drzavnog, partijskog i armijskog aparata. Drzava je bila partijsko armijska, partija drzavno armijska, a armija drzavno partijska. I problem je sto je u tim aparatima bio uposlen skoro svaki deseti stanovnik bivse Jugoslavije. To je bilo 52% vise od nekakvog Evropskog uzora organizovanja sistema vlasti. A, na drugoj strani svi oni su imali 300% privilegija vise nego je objektivno juznoslovensko drustvo moglo da podnese. Birokratizacija, raskalasenost opste stanje nemorala i socijalne patologije (mito, veze, protekcije, nepokrivene investicije, trosenje mjenica bez pokrica, i sl.) bi unistilo i daleko mocnije drustvo, nego je bilo juznoslovensko.

Autoritet Tita koji je mogao da balansira i skrece paznju sa bitnog na nebitno, pomiruje, pozajmljuje i sl. je nestao i mnogo prije nego je stvarno fizicki nestao. One 22 milijarde dolara, 22 milona Jugoslaovena su potrosila, neko manje neko vise, ali najveci dio ucestvovao u tom raskalasenom trosenju. (Jugoslavija je imala vikendica dovoljno da pokrije fond stambeno nezbrinutih, 60.000 automobila u drustvenom vlasnistvu bez ikakvih oznaka kojim se moze prepoznati onaj ko zlorabi tudje)...

U tim okolnostima i kasnije naraslom drustvenom krizom nije bilo tesko pokazati prstom u krivca za stanje u drustvu (drzavni, partijski i armijski aparati). Svi putevi mirnog rijesenja krize vodili su preko reforme sistema (svodjenja na mjeru drzave, ukidanje monopola jedine partije komunisticke i uspostavljenje sistema partijeke interesne konkurencije te svodjenja armije u realne okvire profesionalne vojske). Upravo takva rijesenja je logikom sile argumenata i ponudio Ante Mrkovic tada savezni premijer. Ali, vojnici u strahu da se razodjenu i ostanu bez privilegija, nose uniformu i cinove u ruku balkanskom tiraninu Slobodanu Milosevicu. Problem je nastao kad se vidjelo, da pod njegovu srpsku zastavu ne mogu svi da stanu.

Kadijevic

Svjedoceci o svodjenju Jugoslavije na srboslaviju, JNA na srpsku vojsku i secesiju Srbije od Jugoslavije, general JNA Miljenko Pavicic koji je radio kao savjetnik generala Veljaka Kadijevica (tada saveznog sekretara za narodnu odbranu) ce reci i ovo: " Na jednoj od sjednica Predsjednistva SFRJ je razmatran prijedlog Vlade Slovenije da se JNA iz Slovenije povuce u roku od 3 godine. Borislav Jovic (predstavnik Srbije u Predsjednistvu) se obratio generalu Veljku Kadijevicu i rekao: "Ti si u tome strucnjak. Sta ti predlazes? Kadijevic je odgovorio: "Posto nas narod u Sloveniju nece i ne zeli, predlazem da se JNA iz Slovenije povuce za 3 mjeseca." To je usvojeno." tvrdi general Pavicic. Da pod ´"nas narod" Kadijevic podrazumjeva Srbe to je izvjesno ali ono sto je dalekosezno vazno uociti to je da on ne govori kao vojnik JNA vec kao srpski general. To dalje znaci da na svakom pedlju mimo Srbije takva armija je strana, ne legitimna, agresorska, okupaciona. Takodje je vazno uociti da Kadijevic prakticno predlaze odpocinjanje, secesiju Srbije od Jugoslavije!?

Sta je Milosevic ucinio, takodje znamo. Medjutim, sa silom cetvrte armije Evrope mogao je uciniti i mnogo vise. Pod parolom borbe protiv secesije Slovenije, Hrvatske i kasnije Bosne, te Makedonije i sad Crne Gore sproveo je secesiju Srbije od Jugoslavije.

Najodgovornija profesija za ispoljeni fasizam i pocinjenu agresiju i genocid, je svakako profesija vojnika bivse JNA koja je prvo povlacenjem oruzja teritorijalne odbrane u kasarne JNA razoruzala sve ostale juznoslovenske narode. Kasnije je to oruzje podjeljeno samo Srpskom narodu da otme i pljacka ono sto mu Milosevic nije mogao dati a drugi narodi su imali.

Kako se sam Milosevic ponio sa samim generalima poslije govori ilustracija da je karikaturalni Bora Kostic (clan Predsjednistva sa tragikomicnim Sejdom Bajramovicem) penzionisao, dan prije sopstvenog odlaska sa politicke scene 40 generala. Uz sebe je Milosevic zadrzao ljude spremne na takve zlocine kakve je pocinio general Mladic i ljudi u lancu njemu podcinjeni. I opet smo na pocetku.

Srpski narod, obracunavajuci se sa onima koji su ga doveli tamo gdje jeste prvo morati da se obracuna sa vojnicima koji su htjeli da se igraju politicara (Adzic, Kadijevic, Kukanjac.....)

U Hrvatskoj, general Tudjman ne moze iz svoje generalske uniforme (uniforme vrhovnika). Dok je nosio u hrvatskom otporu Milosevicevoj agresiji na Hrvatsku i stajala mu je, ali u miru ne stoji bas. Vojnom zamisli a kasnije naredbom ukinuo je demokratski izabranog gradonacelnika Zagreba, a onda istom metodom donio naredbu da se opozove njegova ranija naredba o formiranju tzv. Herceg Bosne te da se ista promjeni u Bosna Herceg ili tako nekako. Onda je zamislio kako nema nekoliko naroda u Hrvatskoj (Slovenaca, Bosnjaka) pa je naredio da se brisu iz Ustava Hrvatske, onda je politickim-vjernicima odnosno politickim-vojnicima u HDZ-u naredio da usvoje taj novi Ustav koji neodoljivo podsjeca na onaj Ante Pavelica.

Svi dosadasnji pokusaju opozicije u Hrvatskoj da ga urazumi, razodjene generalske uniforme su bili neefikasni jer su koristili metod sile argumenata, a on generalski argument sile. Sreca te je bar priroda neumitna ona, kad narod i njegovi metodi demokratije zataje, oblaci vjecne uniforme onima sto su uobrazili u svoju besmrtnost.

Medjunarodna zajednica, po vec ustaljenom ritmu, silnike kaznjava tako, sto kaznjava narode kojim vladaju. Po onoj "Kakve vodje, takav narod ili kakav narod, takve vodje" ocekujuci da tom narodu iz nogu predje u glavu te da promjeni vlast. E, jes - to bi moglo u drzavama i u narodima u kojima je demokratija iskustvo i gdje postoje mehanizmi demokratije koji zaustavljaju lose politicare i njihove lose politicke poteze. Ovako medjunarodna zajednica zaprijeti Milosevicu ili Tudjmanu ili uvedu sankcije, oni (Milosevic, Tudjman..) objasne svom narodu da ih medjunarodna zajednica ne voli samo sto su Srbi odnosno Hrvati ili muslimani, onda se taj narod samoorganizuje i poruci na mitinzima medjunarodnoj zajednici da ce izdrzati makar i korjenje jeo.

Ili pak, medjunarodna zajednica uvede ekonomske sankcije Milosevicu i Tudjmanu oni te sankcije posredstvom crkve, novina, vojnika i politicara proslijede narodu zajedno sa puskama, a taj narod ode u Bosnu, ili Kosovo, ili Sandzak ili svojevremeno u Hrvatsku, pa uzme sve ono sto medjunarodna zajednica uzme njihovim gospodarima. I tako svaki put kad cujem za sankcije Beogradu i Zagrebu prepadnem se za narod Srpski i Hrvatski a onda za Bosnu i Bosance, znajuci da po njima na kraju puca.

Ali i u Bosni prvi generali nisu imali nikakve veze sa SDA strankom, jer po mudrosti i spremnosti SDA stranke da organizuje narod na otpor, Bosne ne bi ni bilo ni u onom sto je danas. A onda prve kadrovske promjene u Armiji BiH su se i desila primanjem generala u SDA ili proizvodjenjem oficira SDA u generale. General Halilovic danas pise da i nema Armije BiH vec je to Armija SDA stranke. Poslije smjena koje su se u Armiji BiH desile te prijemom generala Dudakovica i generala Alijagica u SDA stranku te penzionisanjem generala Jovana Divjaka i generala Sibera nije bila velika mudrost konstatovati, to sto je konstatovao general Halilovic. Ali treba naslutiti i posljedice tog cina, primjera radi Armija BiH je imala legitimitet da brani pa i oslobodi Bosnu. Armija SDA takav mandat nema, ljiljani su mogli pretendovati na simbol Bosne danas to nisu...

Iz onog sto je danas vidno u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni vlast funkcionise po modelu prethodne, koja je kao srusena. I dalje, ideal vladanja je "sveto trojstvo" armije, drzavnog aparata i partijskog aparata. U Bosni je mir jos daleko. Rat visi u zraku, a mir se odrzava na strahu posljedica njegovog nastavka i strahu od trupa SFOR-a koje u Bosni djeluju sa snagom dovoljnom za okupaciju, a ne odvracanje.

Mir u Bosni ali i prostoru cijele bivse Jugoslavije cemo prepoznati kad se vojnici vrate u kasarne, vjerski sluzbenici u vjerske institucije (crkve, dzamije, sinagoge, i sl.) a politicari sa konkrenim interesnim politickim programima pocnu da se takmice u usrecenju naroda. Kad se prognani, protjerani i obeskravljeni vrate na svoje. Nacionalni programi su zastitni znak fatalno jalovih politka koje narodu prodaju maglu i to ce tako biti sve dok narod napokon ne dodje sebi. Kultura jednog naroda se i mjeri tim kako kontrolise sopstvenu agresiju i sopstvenu vlast, da ne izgubi vlast nad sobom, a ne kako drzi kasiku.

Ovo je vrijeme kad treba da se prisjetimo mudrosti admirala Simica, istina dosta kasno, ali i da preduprijedimo nove nesrece koje proizilaze iz nastojanja politicara da se igraju generala i nastojanja generala da se igraju politicara.

© by Prof. Hamdo Camo