SULEJMAN HAMZA PUZIC
(1850. - 1941.)
(1850 - 1941) je bio jedna od najmarkantnijih licnosti Mostara i covjek od najviseg ugleda u cijeloj Bosni. Od pocetka XX. stoljeca bio je jedan od prvaka u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosanskohercegovackih muslimana.
Kao ucenik 4. razreda ruzdije spjevao je didakticku kasidu od 265 stihova "Ibrahim Terzija", po uzoru "Avdije" Jusuf-bega Cengica, koja se sirila u prijepisima, a prvi put je stampana 1927. Spjevao je na turskom jeziku mnoge kronograme, gazele i rubaije.
Ibrahim Terzija
Azab grka kandzija,
od sablje je mucnija,
od vatre je ruznija,
od noci je tavnija,
od smrti je jadnija.
Bog je dragi kadija,
derki-esfel kujija,
duboka je dolija,
sejtanska je jalija.
Nemoj biti delija
za sejtanom hoditi,
i za njime broditi,
sa Sirata padati,
u dzehenem kapati,
zalovito plakati,
u esfelu gorjeti,
u njemu se topiti,
vazda u njem ostati,
akrep-guja postati,
azab nece nestati,
u sindziru lezati,
ondje nema mrijeti,
zebanije poceti,
muku svaku patiti.
Mnogo nemoj zboriti,
puno ces se varati,
poslje ces se koriti,
ko ce tebe zaliti.
Ibrahime delijo,
ja sam tako vidio,
po svijetu hodio,
edzel serbet popio,
k'o da nije ni bio.
A ko bude ucio,
svoga nefsa mucio,
dobre posle cinio,
askom srce punio,
sa imanom hodio,
on je dzennet vidio.
|
