Donedavno se o ovom pjesniku i njegovoj poeziji nije znalo nista. I sada su biografski podaci veoma sturi. Zna se jedino da je bio muderris i veoma ucen, te da je napisao triptih o Mostaru, njegovom mostu i Neretvi. Iz njegovih stihova saznajemo da je poznavao i domacu knjizevnost na orijentalnim jezicima.

Takodjer se moze s razlogom pretpostaviti da je jedno vrijeme boravio u Mostaru. U svoju kasidu o Mostaru unosi elemente koje su prije njega, pjevajuci o ovom gradu, koristili Medzazija i Dervis-pasa Bajezidagic.

Nijedan pjesnik, medjutim, Neretvi nije posvetio zasebnu pjesmu osim Rahmija.
Ovaj triptih doima se i kao pjesnicka i kao sadrzajna cjelina.

Oda Neretvi

Sumnje nema, to je voda, pravi izvor zivota.
Casa svaka ispijena, novi zivot - ljepota.
Kad ispijes jednu kaplju mozak bistar postaje
Boze, kao da se Kevser il' Selsebil pojave.
Za covjeka, za tijelo mu - zdravlju je eliksir
Ni Lokmanov napitak ravan mu ne moze biti.
Ta voda je korisna - ljekar je to iskusni
Ko se jednom napije, vatru zedji odbije.
Neretva strma, kuce nacickane, starci i mladici
Primaju darove Svezivog Gospodara milosti.
Stabla na obalama postrojena stoje, kao da hrle
Da ibadet cine - na livadi su gusti hlad prostrle.
Brzog je toka, ne posustaje,
kao zaljubljenik i danju i nocu
Njena sirina poput indijskog okeana je.
Kad uzdahnem, kao Dzejhun, bujice
suza prolijeva
Ni za trenutak njen plac i jauk se ne stisava.
Obiluje vodom, to je ocigledno.
Korito joj ostro.
Ni pjesak ni jahac nije preko nje dopro.