RajvoSa
Kada sam prije trideset i kusur godina isao od Bascarsije do Marindvora, ni sanjao nisam da ce Sarajevo biti mjesto svih mojih nesporazuma, da cu svih tih trideset i kusur godina biti u stalnom sukobu i grad sa mnom i ja sa gradom, jer Sarajevo ti je prijatelju k'o plaha i nezasita zenska, sto joj vise dajes ona vise trazi.
Kad mi se grlo osusi stanem pored Begove dzamije, napijem se hladne vode i onako tiho s noge na nogu nestanem niz Sarace, nestanem k'o sto su nestali mnogi putnici namjernici od Baseskije do Latasa i mnogi znani i neznani koji skoncase po brojnim grebljima sarajevskim. Eto i ja odlucih da budem jedan od njih. Odlucih u ovom gradu u kojem je sve u sukobu a sve se slaze.
Kad u podne cujes mujezina sa jedne od brojnijeh sarajevskih dzamija, u isto vrijeme cujes i zvona sa Katedrale i zvona sa Stare pravoslavne crkve. Ako bolje oslusnes, cujes i zveket para iz obliznjih ducana. Broje pare sarajevski trgovci: "Tri meni, jedan tebi, jedan njemu, a drzavi jok. Cetiri meni, jedan tebi, jedan njemu, a drzavi jok". Tako punih cetiristotine i pedeset godina. Neka brate i treba tako.
A kad se ja zazelim promjene, odem jal' lijevo prema Bistriku, jal' desno prema Sedreniku. Stojim pored stare bistri?ke stanice a dusa mi u grlu, ne od umora i brda, nego od neke cudne jeze koja mi nadire iz drobine, ama sta je? Podamnom je grad. To je pravi grad. To je moj grad. I evo vec punih trideset i kusur godina razmisljam: Koji je to grad u kojem nema sukoba? Koji je to grad kojeg volim vise od Sarajeva? Ima samo jedan grad. Taj grad je Rajvosa. Samo u Rajvosa sjedis u Vatrogasnom drustvu na Bistriku, sjedis sa poznatim sarajevskim lopinama. Prica jedan kako je neke davne jal' seset druge, jal' seset trece godine jedan od Pasine raje, poznati sarajevski dzeparos, izbunario jednog Svabu nasred carsije. Izvuk'o mu novcanik pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope izvuk'o pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope izvuk'o. Neka, mater mu debelguzu, kad ne osjeca. Onda otis'o na Slatko cose, istres'o novcanik pred noge i svu lovu udjelio nekoj sirotinji. Gledala murija pa mu oprostila, jer samo u Rajvosa nema sukoba. Tamo se i murija i lopovi slazu. Samo u Rajvosa vazi ona nasa stara bosanska:
"Samo posteno, pa ko koga prevari".
Josip Pejakovic
|
