(Mostar, 1637. - Carigrad, 1699.) Jos u djetinjstvu je otisao u Carigrad, gdje se obucavao za dvorsku sluzbu. Po zavrsenom skolovanju putovao je po Maloj Aziji i Egiptu. Napisao je cjelovit Divan na turskom jeziku, a na perzijskom je pjevao gazele.

U ovoj vrsti pjesama jezik mu je raspjevan i odaje autora bujne maste, snazne imaginacije i bogatog izraza.

Uspjesno je pisao i tarihe.

Tvoje usne u mojoj se dusi

Tvoje usne u mojoj se dusi
Odrazuju ko rubini pravi;
A kad tvoje zamislim obraze
U masti se sto ruza pojavi.
Kad mastam o tvojim kosama,
Od dumana uzdaha mojije'
U srcu mi stotinu svrtaka
Vatrenije okolo se vije.
Kada vidim kroz solufe tvoje
Zarko lice kako divno sija,
Ko na vatri povijes o vune
Po mom srcu muka se savija.
Niti tezi za rumenom ruzom -
Ni za setnjom po tom perivoju
Srce, nego hoce sevli bice,
Gondze usta, - hoce dragu svoju.
Najposlje ce jedrenjaca srca,
Da zeljene luke se dovreba;
Jedan dan ce i vjetar puhnuti
Kako zelim - al' vremena treba!
Ne muci me zalud o slavuju!
Koji dobro zapjevati znade!
U svjetskome perivoju nema
Ruze koja vjernosti imade.
Iako ja poput vala tezim domoci se zala,
Hoce li mi vr'jeme dati more brige preplivati?
Zar bit moze da s' iz oka potok boli ne prolije
Kad kamenom jada draga srce ti razbije?