Kad ajete...

"Kad ajete iz Kur'ana o boju razjasni ondare
ce vojnicima ovaj govor krasni:
"Vitezovi, pocujte me, da vam kazem jasno -
Na crnu ste zemlju dosli, da pomrete casno.
Nit je ovaj svijet vjecan ni naklonost neba,
Il'gazija ili sehit svakom biti treba.
Kad cemo jos docekati 'vaki Bajram jedan?
Ko pogine, bit ce sehit, ko ostane sretan.

Cujte, braco, znamenit je dan danasnji za nas,
Junacki je ovo Bajram, slavni pir je danas.
Gazije ce casno ime u narodu steci,
A sehiti u rajske ce djulistane preci."
Kad u vojsci vriska nasta, trese se od zora
Na povrsju zemaljskome devet slavnih gora.
Ta krvava suza kamen u rubin pretvara.
I crvene se kajike po poljima stvara."

S turskog: Safvet-beg Basagic

Aludin Sabit

Uzicanin (Uzice, 1650.- Istanbul 1712.), svakako je jedan od najznacajnijih ako ne i najzancajniji nas pisac na orijentalnim jezicima. Njegovu poeziju karakterizira orginalan stil i jezik, oslobodjen kicenosti svojstvene njegovim savremenicima. Sabit se najprije skolovao u rodnom mjestu, koje je tada pripadalo bosanskom ejaletu, a zatim u Carigradu, gdje je dugo sluzbovao na razlicitim poslovima.

Sluzba ga je dovela u Sarajevo gdje okuplja kulturni krug. Uticao je na neke savremenike, medju kojima posebno na Mehmeda Resida.

Sabit je napisao Divan sa preko sesto pjesama, "Zafernamu", epsku pjesmu od 426 stihova i nedovrseni ljubavni spjev "Edhem i Huma" i "Miradziju". Sabitov zivotni put,u kome je cesto morao da se bori za egzistenciju, ogleda se u njegovoj poeziji. U njoj nerijetko govori o socijalnim prilikama i zivotnoj stvarnosti.

Njegova orginalnost i snazan pjesnicki izraz bili su uzor i mnogim pjesnicima kasnijeg perioda. Svi historicari knjizevnosti na turskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima, njegova "Zafernama" je najznacajnije djelo te vrste cijele epohe.

Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM