BOSNJACKE BALADE
BROJNI VAZNI SAKUPLJACI BOSNJACKIH BALADA I
Vuk Vrcevic,inace saradnik Vuka Karadzica sa podrucja Hercegovine, zabiljezio je nekoliko bosnjackih balada za vrijeme svoga sluzbovanja u Trebinju. Slicno kao i K. Vuk, on je muslimanske pjesme biljezio posredno, koristeci za taj posao svoje pjevacice pravoslavne vjere, koje su ipak bile u mogucnosti da zalaze medju muslimansko zenskinje, sto je njemu kao muskarcu, uz to pripadniku druge vjere, bilo neostvarljivo: ”.. U pocetku ja sam ove pjesme poceo kupiti u komsiluku od Srpskijeh zena i dzevojaka, a najvise mi je kazala dobra starica Simana, udovica Filipa Pistelja, i njezine dvije dzevericne obje Mare, pa posto bi i meni kazale sve ono sto su znale, hodile bi kod Turskijeh zena i dzevojaka, i kako bi koju cule, zapamtile bi i meni kazale kad godj bi mi iole vremenu preteklo i zvanicni poslovi dopustili.”
Medju bosnjackim pjesmama koje je Vrcevic zabiljezio nalaze se balade sa temom zlo sretne nevjeste, nesretnih dragih, te zlehude majke-udovice, koja tragicno povjeruje novom muzu da ce prihvatiti i njezino nejako dijete.
Sakupljacki rad Bogoljuba Petranovica, koji pada u sredinu XIX stoljeca, za bosnjacku baladu jeste osobito znacajan zbog zapisa osmeracke pjesme o pogibiji brace Moric. To je koliko se do sada znade - najstariji zapis ove siroko rasprostranjene balade. U njegovoj zbirci nalazi se i jedna razvijena varijanta balade o smrznutoj nevjesti.
Muslimanske pjesme sa podrucja Hercegovine,na posredan nacin - slicno Karadzicu i Vrcevicu - biljezio je,
na prijelazu iz sedme u osmu deceniju XIX stoljeca, zupnik u Popovu polju - Vice Vinko Palunko, kasnije gimnazijski katehta u Dubrovniku, te najzad biskup. Palunkove kazivacice Jela Bukvic i Janja Vlahinic naucile su ove pjesme cuvajuci djecu u muslimanskoj sredini, u Stocu i Ljubinju, o cemu sakupljac daje dragocjene po datke u predgovoru svoje rukopisne zbirke:
”..Jela Bukvic rodom je Buric te kao mala djevojcica isla bi na zimnicu u Stolac, da se prehrani, sto joj kod kuce bijase trudno, a imala je stariju sestru na sluzbi u Ali pase Rizvanbegovica, te bi otisla k njoj da cuva djecu i tamo u seralju Ali-pase naucila je od njegovih bula ove pjesme. Janja Vlahinic isla bi na zimnicu u Ljubinje da u turskim kucama cuva djecu; i ona nauci od bula ove pjesme...”
Medju pjesmama Jele Bukvic i Janje Vlahinic, u dijelu repertoara koji je naucen u vrijeme njihova boravka u stolackoj Begovini, odnosno u Ljubinju, nalazi se desetak balada : o djevojci zle srece,o smrcu rastavljenim dragim, o nesretnim supruznicima te o sukobima u porodici. Posebno privlaci paznju pjesma Tresnja u Ljubinju, kojom je zapamcen neki od zemljotresa koji se dogodio u ovim krajevima. Balada na pjesnicki upecatljiv nacin pjeva o stradanju kceri Durmis-pase, cija je kula - uz kule Bakibegovica i “age Srdar-age” u Ljubinju - oborena u potresu od kojeg je, prema pjesmi, takodjer stradao i Dubrovnik.
Desetak godina nakon Vinka Palunka na stolackom podrucju, u muslimanskoj sredini, biljezio je pjesme
Vid Vuletic-Vukasovic.Vukasovic se posebno zalagao za sa kupljanje pjesama u muslimanskoj gradskoj sredini, po njegovu misljenju zapostavljenoj u dotadasnjem sabiranju, kao sto navodi u tekstu “Seherli-pjesmice u BiH”, objavljenom u dubrovackom Slovincu 1883. godine:”..Da, u hambarima nam je svakoga zita, od bijele senice do glotine, pa eto se lagano reseta i u mlin salje, al’ najmanje do sad priopceno ljubavnijeh gradjanskijeh pjesama koje pjevaju muhamedanci po Bosni i Hercegovini, pa ih oponasaju i cigani, ako ce i za pare!.... Zeman je, da se ove pjesmice brze zbiraju, jer ginu dnevimice,a u njima piri zor-plamicak ljubavi, kao sto i u istocnijem pjesmicama..”
Medju pjesmama zabiljezenim 1879. godine u Stocu izdvaja se antologijska balada o porodicnom stradanju od haranja kuge, vidjenom kroz udes ojadjenog oca, kojoj je Vukasovic dao naslov “Pomor serdareve porodice”.
U zbirci narodnih pjesama o pripovjedaka Nikole Tordinca, objavljenoj u Vukovaru 1883. godine, nalazi se bosnjacka balada o zlosretnoj nevjesti koju odbojno docekuju u mlado zenjinom domu (“smrznuta nevjesta”), te ulomak balade o Moricima. Iz popratnog slova sakupljaceva ne moze se jasno razabrati da li je balade o kojima je rijec sam zabiljezio u Zepcu ili ih je preuzeo, kao i neke druge pjesme, iz rukopisne zbirke sakupljaca Frana Milosevica, koji je pjesme sabirao u Kresevu.
U Predgovoru zbirci pjesama i pripovjedaka iz Bosne, koja je objavljena u Zagrebu 1886. godine, Kamilo Blagajic izricito navodi kako je “veliku vecinu pjesama, a upravo sve pripoviedke od muhamedovaca cuo. ”Zahvaljujuci podacima iz Sadrzaja - “od koga sam sto cuo i gdje sto”- saznaje se prvi put ime pjevaca ili kazivaca bosnjacke balade. To je Veli-beg Hasanpasic iz Travnika, od kojeg je Blagajic - za vrijeme svoga sestomjesecnog sakupljackog bavljenja u Bosni - cuo i zapisao cetiri balade: o pogibiji brace Moric, o majki-zlotvorki koja zrtvuje sina za brata, te o nesretnim dragim koje je bolest, odnosno smrt razdvojila.
|