Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
GRAD SARAJEVO


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1660. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




OPIS SARAJEVA 1660

Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1660.g.

Seher i grad Sarajevo. - Prema podacima grckih i latinskih istoricara45ovaj se seher u pocetku sastojao od deset-petnaest bijednih koliba, koje je radi cuvanja klanca sagradio kralj Dubrovnik.46 Oko tri stotine regularnih vojnika vrsili su sluzbu cuvara u ovom strasnom klancu. Ali kako je ovdasnja klima prijatna, cuvari su se u ovom klancu tokom vremena namnozili, sagradili kuce, zasadili vinograde i basce i podigii napredno malo naselje. Kad je to vidio kralj, podigao je ovdje jos i tvrdavu. Tokom vremena razvio se tu seher i postao poznato trgovacko mjesto (bender).

Kasnije, u doba Fatiha, snagama Ahmed-pase Hercegovica (Hersekoglu)47 osvojena je najprije Hercegovina, a zatim Zvornik.

Poslije je osvojena i ova tvrdava i u nju smjesten dovoljan kontin­gent vojske. Dolje u seheru, na mjestu gdje je sada Careva dzamija (Hunkar dzami), podignut je veliki dvor (saraj) po kome je i seher dobio svoje ime Saraj.48A kako je, opet, velikoj rijeci ime Bosna, to je ime rijeke spojeno s imenom sehera, pa se on naziva Bosna-Saraj. Izgradnja ovog grada pocela je u doba Osmanlija.

Polozaj grada. - To je krasan i malen grad, sazidan od kamena na jednom visokom brdu. Cjelokupna njegova povrsina iznosi upra­vo cetiri stotine koraka. Na sjevernoj je strani mali opkop (hendek),ali s juzne i jugoistocne strane (kibla), sve dolje do rijeke Miljacke,

45 O Evlijinom pozivanju na »Latinske i grcke istoricare« i na »Latinske i grcke istorije«, v. Radonic u GNC, knj. XXX, Beograd 1911, Str. 289, nap. 39.

46 U originalu ovdje stoji D-u/o-b-r-u/o-b-i-k/c', sto se moglo citati Dubrobik, Dobrobic' ili tome slicno. Kasnije, kad Evlija govori o Travniku on kaze da ga je podigao »jedan od latinskih kraljeva kralj Dubrov­nik« (D-v-(=u/o)-b-r-v-n-j/i-k-c’), a kad govori o Livnu, kaze da ga je podi­gao »jedan od princ’ prima Dubrovnika, kralj po imenu Isterdzan« . Tu je ovo ime napisano sasvim isto kao na mjestu kad govori o Travniku. Sam grad Dubrovnik Evlija obicno naziva Dobra Venedik, kako se u XVII vijeku najcesce pise uturskim izvorima ime grada Dubrovnlka. Medutim, u starijim turskim dokumentima imamo najcesce pravilan oblik:Dubrovnik. Gornje mjesto, mislim, treba citati »kralj Dubrovnik«, a razlika u pisanju kod Evlije ovdje je posljedica tehnicke greske.

Vec je i Radonic primijetio da Evlija, kao i narodno predanje, tezi da postanak nekih mjesta pripise izvjesnim licnostima. To su kod njega obicno poznatije licnosti iz blize ili dalje proslosti, a ponekad i takve koje s doticnim mjestom nemaju nikakve veze. Cesto su te neke potpuno izmisljene osobe koje uopste nisu istorijska lica, kao i u ovom i nekim drugim slucajevima. Stoga su njegovi podaci o postanku predturskih gradova gotovo uvijek bez istorij­ske, ali ne i bez etnografske vrijednosti. U Sarajevu je, izgleda, prije Turaka postojala dubrovacka kolonija, pa je mozda i Evlija nesto o tom cuo u narodu jednostavno smislio nekog kralja Dubrovnika i pripisao mu osnutak grada.

Sarajevo se kao stara zupa Vrhbosna pominje 1244. g. Bila je u zemlji porodice Pavlovica. Turci su je definitivno zauzeli nesto prije 1450. g. U toj su zupi bila dva grada, Vrhbosna i Hodidjed. Pod gradom Vrhbosnom osnovali su Turci, prosirivsi stari grad, varos Saraj. (Skaric, Postanak Sarajeva, GZM 1929, 41. i dalje; Jirecek, Istorija Srba II, 181; M. Dinic, Zemlje hercega od sV. Save, Beograd 1940, str. 220-222.)

47 Slicno je Evlija kazao nekoliko puta u svom putopisu, kako smo to vidjeli, ali ta kazivanja nisu tacna. Uporedi str. 71, nap. 2.

48 Tacno je da je Sarajevo dobilo ime po ovom dvoru koji se prvi put u poznatim izvorima pominje 1462. g. u vakufnami Isa-bega, ali taj dvor nije bio ondje gdje je danas Careva dzamija, nego vise sjeverozapadno prema da­nasnjoj Cokadzi Hadzi-Sulejmanovoj dzamiji, ondje gdje je sada jedan dio zgrade Jugoslovenske armije, na Trgu 6. april. Porusen je g. 1853. Taj se kraj doskora zvao »Begluk«.

Ima provalija kao pakao, duboka za dva minareta. S ove strane tvr­dava je jako ruinirana, ali joj se otuda uopce ne moze nauditi. Medutim, sa strane druma za Mokro i od uzvisica (havale) sto se nalaze s onu stranu Degirmenlije (= Mlini),40 ova je tvrdava u tako ruiniranom stanju da nikako ne bi mogla odoljeti udarcima topa.

U njoj se nalazi gradski zapovjednik (dizdar) i posada. Ima cvrstu gvozdenu kapiju koja je okrenuta prema istoku. U tvrdavi se nalazi dzamija Ebu'1-Feth Mehmed-hana, kuca imama, dvojice mujezina i vojnih sviraca (mehter), zatim zitni magazini i nekoliko vojnickih kuca. Ispred gradske kapije je takav pogled dolje na Seher da ne mogu sve kuce izbrojati. Nas gospodar Melek Ahmed-pasa50 obnovio je i popravio ovaj grad i obijelio ga tako da izgleda kao bijelo zrno bisera.

Gradevine velikog sehera Sarajeva. - Na sjevernoj, sjevero­istocnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresijeca­nom brdima i dolinama, po pitomim brezuljcima, s desne i s lijeve strane rijeke Miljacke, po vrtovima i bascama, nanizane su amfi-teatralno, u grupama, krasne i prijatne kuce sa dimnjacima (badza), prizemne i na sprat. Pokrivene su vecinom ceremitom, a neke sindrom. Svaka kuca ima zivu vodu.

49 Degirmenlijom se zvao onaj kraj ispod Vratnlka kojim je tekao jedan rukav Moscanice na kome su bili mlinovi.

50 Melek Ahmed-pasa je roden u Carigradu, ali njegovi roditelji bijahu iz plemena Abaza, pa je i on, u skladu s obicajima toga plemena, odvoden u svoje pleme, gdje je odgojen (Ev1ija, V, 168). Kad mu je bilo sesnaest godina, doveden je na dvor sultana Ahmeda I (1603-1617; vidi Evllja, V, 168). Zbog svoje ljepote dobio je nadimak Melek, sto znaci andeo. Od sultanovog paza uzdigao se postepeno do casti silahdara (tj. nosioca oruzja). Kasnije je bio namjesnik Haleba (Alepo), Dijarbekra i Bagdada (Up. Hammer, GOR, V, 255.1 509). Istoricari ga jednoglasno prikazuju kao dobrodusna, ljubazna i pod­mitljiva covjeka. Ali njegove mjere za unapredenje finansijskih prilika u Turskoj, koje su tada bile vrlo lose, bijahu smisljene tako da nisu bile nista umjesnije od drugih. Tako je on za svoga namjesnikovanja u Bagdadu 1649. g. povecao zakupninu poreza da drzavi osigura visi dohodak. Kao posljedica toga nastala je velika samovolja zakupnika poreza, zbog cega su se opljackani podanici u masama iseljavali (Up. Hurart, Hist. de Bagdad, str. 81). Pod utica­jem svoje zene Kaja-sultanije, kceri Murada IV, sultan Mehmed IV imenovao je godine 1650. Ahmed-pasu velikim vezirom (Evlija, III, 255. i dalje). Kad je on konacno u svojoj borbi za olaksanje drzavnih izdataka oborio vrijednost novca, digose se esnafi u Carigradu i prisilno izazvase njegovo svrgnuce 21. avgusta 1651 (Evlija, 1, 278. i III, 278.i dalje; Hammer, GOR, V i dalje). Tada je postao namjesnik Silistrije (Evlija, III, 288. i dalje), g. 1652. namjesnik Rumelije, g. 1653. bio je pozvan u Carigrad i imenovan kubbe-vezirom (Evlija, III, 418), a godine 1654. postavljen je za zastupnika oboljelog vezira Bijikli Dervis Mehmed-pase (Evlija, III, 522.i dalje). Godine 1655. poslan je ,u Van za namjesnika (Evlija, II, 522.i dalje). Za vrijeme ovog namjesnikovanja poduzeo je osvetnicku vojnu protiv Abdal-hana od Bitlisa (Evlija, V, 39). Godine 1656. postavljen je ponovo za namjesnika Silistrije (Evlija, V, 75-76).

U martu 1659. godine postao je bosanskl beglerbeg i upravljao Bosnom do novembra 1660. godine, kada je opet premjesten za namjesnika Rumelije. Odatle je 4. aprila 1662. godine dosao u Carigrad i tu nakon kratke bolesti umro 26. aprila 1662. godine u 77. godini zivota (Evlija, VI, 38-9). Prema tome, nije umro kao bosanski namjesnik 1662, kako pise Hammer (GOR, VI, 100). (Up. jos Sami-beg Frasery, Kamus, ul-(alam, I, 793. Mehmed Surejja, Sidzill-i osmani, IV, 509.)

Ovako velicanstven seher je [srediste] velikog ejaleta, koji se po starom kanunu Sulejman-hana daje carskom veziru s tri tuga. Ejalet [Bosna] ima sedam sandzaka, 59 zijameta i 1792 timara.51 Has pase iznosi 600 050 aspri.52 Sandzaci [ejaleta Bosne] su sljedeci:

Sarajevo (Saraj-Bosna), rezidencija sandzak-bega, kliski Sandzak, hercegovacki sandzak, zvornicki sandzak, pozeski sandzak, orahovicki sandzak, krcki sandzak i orahovicki sandzak.53Has pokrajinskog blagajnika (hazine-defterdän) iznosi 56 000 aspri.54 Has timarskog defterdara (defter-kathudasi) iznosi 46 000 aspri,55a has zeametskog defterdara (zeamet-defterdari) 15 330 aspri.56 Sarajevo ima po kanunu svoga pokrajinskog arhivara (defter emini); cehaju causa, emina causa, katiba causa i seher-emina, za­tim alajbega, ceribasu i juzbasu.57

U cijelom ejaletu ima po zakonu deset hiljada zaima i timarnika sa dzebelijama.58 Pasa prema svome hasu ima jos tri hiljade vojnika koji po nalogu idu na vojnu.

U 173 velika grada59 - koliko ih ima u bosanskom ejaletu -nalazi se u svemu dvanaest hiljada vojnika. Svi oni primaju odre­dene plate i prinadleznosti od sefa finansija (mal-defterdari).Serijatski sudac je mula s rangom od pet stotina aspri. Prihodi kadije od njegovih nahija iznose svake godine cetrdeset kesa, a pri-

51 Na drugom mjestu (Sejahatnama, I, 174) Evlija kaze da u ejaletu Bosni ima 150 zijameta i 1792 timara. Ajni Ali (Kavanin-i Al-i Osman ve hulasa-i mezami-i defeter-i divan izd. A. Vefik-pase, Istanbul 1864, 48) kaze da Bosna ima 389 kilidza (sabalja) zaima i timarnika. I Ali-caus (izd. i prevod H. Hadzi­begica u GZM 1947, 178) daje sumaran broj. Po njemu, Bosna ima 1980 kilidza, zaima i timarnika.

52 Ajni Ali (n. d., 16) kaze da has bosanskog beglerbega iznosi 650 000 akci.

53 Ovdje Evlija zapada u kontradikciju. Sad kaze da ejalet Bosna ima sedam sandzaka, a ovdje ih nabraja osam. Osim toga, ovdje se susrecemo sa sasvim iskvarenim imenom jednog sandzaka. Pitanje vojno-administrativne podjele Bosne u ono doba ne da se izloziti u jednoj boljesci.Napominjemo da se ejalet Bosna sredinom XVII stoljeca dijeli na sest sandzaka i to:bosanski,hercegovacki,zvornicki,kliski,krcki(licki)i cernicki

54 Ajni Ali (n d., 17) kaze da has bosanskog hazine-defterdara iznosi 85 530 akci.

55 Evlija na drugom mjestu (Sejahatnama, 1, 190) kaze da has cehaja bosanskog deftera (kethuda-i defter-i Bosna) iznosi 46 090 akci.

56 Evlija na drugom mjestu (Sejahatnama, 1, 190) kaze da has bosanskog zeamet-defterdara iznosi 85 530 akci, a Ajni Ali (n. d., str. 17) kaze da has bosanskog zeamnet-cehaje iznosi 46 000 akci.

57 Evllja na drugom mjestu (Sejahatnama,1, 190) ove ustanove nabraja ovako: sef finansija (hazine-defterdari), defter-cehaja, defter-emin, cehaja­causa, alajbeg i ceribasa.

58 Ajni Ali (str. 48) kaze da ejalet Bosne daje 3 000 vojnika. Ali Caus (n d., str. 178) kaze da ejalet Bosna ima s dzebelijama po zakonu 7000 vojnika, a osim ovih i vojnika placenika.

59 U orig. stoji »773 velika grada«. Ja sarn taj broj popravio u 173, jer se tu sigurno radi o omasci prepisivaca ili slagara. Odmah ce i sam Evlija reci »173 grada «.

OPIS SARAJEVA 1660.

hodi pase iznose po pravdi dvjesta hiljada grosa. Ali ako bi to pobirao neko kao Sejdi Ahmed~pasa,60 sakupio bi jos cetiri stotine hiljada grosa. Sarajevo ima,osim toga,muftiju (sejhu'1-islam),predstavnika serifa (nekibu’l-esraf), gradskog zapovjednika (dizdaraga), predstav­nika Portinih spahija (sipah kethuda jeri), serdara kapukola (kapu­kolu serdari), agu janjicara budimskog kola, serdara dzebedzija, serdara tobdzija,carinskog povjerenika (gümrük-emini),trznog nadzornika (muhtesib-aga), bazdara, gradevinskog nadzornika (mi­mar-basi) i gradskog subasu (sehir-subasi). Prema rijecima povjerenika za harac (harac emini agasi) go­disnje se ubire glavarina dzizja) od sedamdeset i tri hiljade pri­padnika nemuslimanske raje u bosanskom ejaletu i od toga se isplacuju plate (mevadzvib) vojnicima u sto sedamdeset i tri grada. Jos ima i jedan sudski muzurbasa (muhzir-basi) koji je postav­ljen od suda kao sluzbenik-serita, i uziva ugled i cast u gradanstvu. Povjerenika grada (sehir emini) i starjesinu esnafa (sehir kethudasi) slusaju i postuju takode svi esnafi, trgovci, prvaci i ugledni ljudi. Prema tefteru starjesine esnafa (seher-cehaje) Sarajevo (Saraj­-Bosna) ima u svemu cetiri stotine mahala.61 Od toga u deset ma­hala stanuju Srbi, Bugari62 i Vlasi koji spadaju u raju.63

60 Bosanski namjesnik od 12. decembra 1656. do marta 1659. god. (Naima, II, 606; Evlija, V, 590. i dalje), kada ga je na tom polozaju smijenio Melek Ahmed-pasa (vidi ovdje str 103, nap. 50). Ranije je Sejdi Ahmed-pasa bio glavni komandant turske flote (kapudan-pasa), ozbiljan kandidat za veilkog vezira i takmac Mehmed-pasi Cuprilicu. Zbog toga je uklonjen iz Carigrada u Bosnu. Kasnije je otjeran za kanjiskog valiju 1661 (Hammer, VI, str. 84). U junu 1661. ubio ga je na vojnom pothvatu protiv Erdelja Ali-pasa, serdar vojske protiv Erdelja (Evlija, V, 590; Hammer, VI, 84, 85). Stari Sejdija nije ubijen iz razloga koje navodi Evlija, nego stoga sto je bio opasan takmac Cuprilicu, koji je na isti nacin uklonio mnoge svoje protivnike. Ahmed-pasa je u Bosni podigao musalu u Livnu, obnovio Prusac, izgradio Kupres i obnovio Varcar-Vakuf. Poznat je kao namjesnik koji se koristio silom da od naroda iznudi sto vise novca, pa su u pasaluku cesto izbijale pobune protiv njega.

61 I ovaj je broj sasvim pogresan. Sarajevo je u ovo doba imalo oko 104 dzamije, pa ni mahala nije bilo vise.

62 Za Bugare u Sarajevu uporedi str. 100, nap. 36.

63 Ovaj Evlijin broj hriscanskih mahala u Sarajevu uglavnom je tacan. Njega potvrduje i jedan sluzbeni popis hriscana u Sarajevu iz 1788. godine. U njemu se navodi dvanaest mahala u kojima stanuju hriscani: 1) Mahala Frenkluk ili Latinluk, kako je poznato u narodu, jer su u njoj Dubrovcani imall svoju koloniju, a i ostali stanovnici vecinom su bili katolici, koje musli­mani i danas u Hercegovini zovu Latini. Tu su katolici imali i svoju crkvu do 1697.g., (pa su, dakle, Evlijini »Latini« ne samo Dubrovcani nego katolici uopste); 2)Mahala Duradzik Hadzi-Ahmedova (ona gdje je danas trg iznad Bascarsije); 3) Mahala Dzami Atik (oko Careve dzamije); 4) Mahala Vekili hardz (danas Alifakovac) kod Vijecnice; 5) Mahala Oruc-Pehlivan (od Logavine ulice do Husrev-begove banje); 6) Ajas-pasina mahala (oko hotela Central); 7) Ferhat-begova (Ferhadija); 8) Gornja varos (od Logavine do iznad Stare crkve); 9) Cekrekcijina mahala (od istoimene dzamije do Vijecnice); 10) Kalin Hadzi-Alijina ili Ceirdzik mahala kod Sudske palate, iza Pozorista;

11)Kucuk Katib ili Nadmlini; 12) Sejh Ferrahova ili Abdesthana. To su, valjda, i u doba Evlijino bile hriscanske mahale, osim, mozda, 4. i 11, koje su 1788. godine imale po cetiri odnosno pet muskih hriscanskih glava. Sve ostale I Jevreji takode imaju svoje dvije mahale.64 Grci, Jermeni i Franci (Evrop­ljani),65 ukoliko ih ima, nemaju svojih mahala, jer oni ovdje samo dolaze i odlaze. Palate vezira i prvaka. - U Sarajevu ima sedamnaest hiljada kuca prizemnih i na sprat koje su gradene od trvdog materijala. One su u dobrom stanju, a pokrivene su ceremitom i sindrom. Od ovih su najimpozantniji pasini dvori. Ostali saraji [sredista] ejaleta nisu narocito impozantni ni prikladni za pase, jer su to tijesni odzaci (handan). Znamenitiji su saraj defterdara Musli-efendije, dvor glavnog defterdara (serdefterdän) Musli-pase i saraj Eb-pase.66 Dzamije. - Ima sto sedamdeset i sedam bogomolja s mihrabom.67

U sedamdeset i sedam klanja se dzuma-namaz. Prva je sultan-Fatihova dzamija gore u gradu.68 To je pogodna, malena i skromna dzamija. Dolje u seheru lijepa je Ferhad-pasina69 dzamija, koja je pokrivena olovom. Nad njenim ulazom stoji ovaj natpis: »Ferhad-beg70 sazida ovu gradevinu, Stjeciste asketa, dompoboznih. Bog nam podari njen hronostih: »Za ljubav boga gospodara svih svjetova.« 969 (=1562)71

pomenute mahale imale su osamnaest do sto sedam muskih hriscanskih glava. (Upor. Sidzil Sarajevskog suda iz pomenute godine, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.)

64 Jevreji su u Sarajevu zaista imali svoje dvije mahale, i to Velika avlija pred Imaretom i »Haniko« za Gazi Husrev-begovim bezistanom.

65 U orig. stoji Frenk. Tu je rijec Evlija ovdje upotrijebio u znacenju Evropljanin uopste.

66 Ko je defterdar Musil efendija, zna se. Jos bolje je poznat Musli~pasa. Oni se cesto pominju u dokumentima iz sredine 17. vijeka kao bosanski defterdan i hercegovacki sandzak-bezi. Ali ko je Eb-pasa, sada se ne zna. Samo ime je sasvim neobicno i ja ga nisam nigdje nasao.

67 Ovaj bi broj bio pretjeran ako se i tu ne radi o nekoj omasci. U Sa­rajevu, to se pouzdano zna, podignute su 104 dzamije i mesdzida. Toliko ih je moglo biti i godine 1660, kada je Evlija ovdje boravio. Francuski putopisac Kikle (Quiclet) kaze, godine 1658, izmedu ostalog, da u Sarajevu ima 101 dza­mija (GZM XVII, 1905, 428). Za vrijeme provale Eugena Savojakog (godine 1697), koji je bogati grad pretvorio u gomilu pepela, izgorjele su izmedu osta­log i 94 dzamije. (O sarajevskim dzamijama vidi; Kemura, Javne muslimanske gradevine u Sarajevu, GZM, 1908-1911; H. Kresevljakovic, Dzamija i vakuf­name Muslihudin Cekrekcije, Sarajevo 1938.)

68 Mjesto sultan-pasina dzamija, kako stoji u originalu, treba Sultan­-Fatihova dzamija. To je ona dzamija sto je do g. 1811. stajala u sarajevskoj tvrdavi (Up. str. 102.)

69 Mjesto Ferhad-pasina treba Ferhad-begova.

70 Tj. Ferhad-beg Vukovic Desisalic'. On je bio koliko se sada zna, prvo sandzak-beg kliski (155~1557), zatim sandzak-beg pakracki 1557-1566 i na­pokon sandzak-beg bosanski od aprila 1518. do svoje smrti, nesto prije kraja juna 1568. godine.

71 Ovaj natpis i danas stoji uzidan u kamenoj ploci iznad vrata Ferha­dije dzamije u istoimenoj ulici. Evlija ga je zapisao u cjelini, ali ne sasvim.

OPIS SARAJEVA 1660.

U sredini sehera pokraj Sahat-kule72 nalazi se Husrev-begova73 dzamija. Njen natpis glasi: Bog nam nadahnu njen hronostih: »(Ovo je] stjeciste dobrocinitelja> Dom onih koji zahvaljuju Bogu.« 937 (=1532)74

Ova dzamija je danonocno puna posjetilaca jer se nalazi na najzivljem mjestu. To je starinska bogomolja s kamenim minare­tom, a sva je pod kupolama koje su pokrivene olovom. Njen je osni­vac bio jedan od zapovjednika Sulejmanova doba, a sagradio ju je blagom dobivenim u ratovima; to je dzamija koja odise duhom svog pokojnog osnivaca.75 Kako su njeni vakufi vrlo bogati, njen je upravitelj (muteveli) jednom prilikom kada je bila velika i jaka zima u Bosni naredio u ime vakufa da se za brojni dzemat grije voda u kazanima koji su veliki kao imaretski, pa je kroz sve hanefij- ske cesme provedena topla voda kao rajsko vrelo Selsebil. Tu svi pobozni muslimani uzimaju abdest, a kad zavrse molitvu, blagosiljaju dobrotvora Husrev-bega. Jos nekoliko dzamija imaju ovakve cesme s toplom vodom. tacno (mjesto medzma el-zuhhad na pocetku drugog polustiha kod njega stoji( Napisano arapski ?)medzma-li zuhhad, mjesto (napisano arapski ?) kad heda na pcetku drugog stiha kod Evuje stoji?evhebe), dok je datum tacno preracunao. Faksi­mil natpisa vidi kod Kemure u GZM XXIII, 1911, 408. Kemura nije usvojio Evlijin racun. Kod njega stoji g. 970, all nema pravo.

72 O ovoj Sahat-kuli vidi 11. Kresevljakovic u Spomenici Gazi-Husrev-begave 400-godisnjice, Sarajevo 1932.

73 U Orig. stoji Husrev-pasa,ali to je ovdje, kao i na mnogim drugim mjestima kod Evlije, pogresno. Uostalom, i sam Evlija na mnogim drugim mjestima pise pravilno Husrev-beg.

74 Taj natpis i danas stoji na mramornoj ploci uzidanoj nad glavnim ulazom u ovu dzamiju. On se sastoji od tri stiha, a Evlija je prepisao samo posljednji, u kome se nalazi hronogram. Natpis je procitan i prepisan sasvim tacno, a i datum podizanja dzamije je tacno preracunat. Faksimil natpisa vidi kod Truhelke, Gazi Husrev-beg, str. 66

75 Husrev-beg je upravljao Bosnom od 1521. do 1541, ali s prekidima.

Prva njegova uprava trajala je od 15. septembra 1521. da juna 1525, druga od januara 1526. do proljeca 1534.godine, a treca od maja 1536, do smrti, 18. juna 1541. godine. Prema tome, on je upravljao Bosnom svega oko sedamnaest go­dina, a nikako trideset ili trideset tri kako, sigurno na osnovu Pecevije (Tarih, I,44), pogresno pise Evlija. (O Gazi-Husrev-begu v. Truhelka, Gazi Husrev-beg,njegov zivot i njegovo doba. Sarajevo 1912; M. Spaho, Gazi Husrev-beg, .Sarajevo 1908; S. Basagic, Gazi Husrev-beg, Sarajevo 1907, Spomenice Gazi Husrev-begove cetiristogodisnjice, Sarajevo 1932; A. Simcik, Odsutnost Gazi Husrev-begove iz Bosne, GZM, XLVI, 1934, II, 91-106; Elezovic, Turski spo­menici, Beograd 1940, Str. 517; M. Tajib Okic u Islam Ansiklopedisi s. v.Husrev-beg.)

Natpis na Gazi Ali-pasinoj dzamiji glasi:

Njegova ekselencija Gazi (Ali-pasa76. Podigao je ovu dzamiju za bozju ljubav. Na svijetu nema ovakvog svetista. To je hram spoznaje, dom iskrenih vjernika. Bog nam nadahnu njen hronostih: »Stjeciste asketa, dom onih koji zarko ljube Boga. <960 (- 1553)77

Natpis na Isa-pasinoj dzamiji,78 glasi:

Mehmed, sin Isa-begov,79 sagradio je ovudzamiju Za one koji se smjernim strahopostovanjem mole Bogu; Bio je poznat kaa pravedan i darezijiv, Zastitnik sirotinje na ovom svijetu. Neko rece hronostih ovoj dzamiji: »Bogomolja prvaka, dom ljudi spoznaje.« 926 (-- 1520)80

Posjetili smo ove dzamije i molili se bogu u njima. To su kra­sne dzamije s mihrabima, mimberima (= amvon), minaretima i nat­pisima.

Medrese. - U Sarajevu ima mnogo profesora (muderris) i tumaca Kur'ana (mufessir). Od svih medresa najljepsa je i najimpo­zantnija Gazi Husrev-begova medresa, na kojoj ima ovaj natpis: 76 Tj. Hadim Ali-psa koji je bio bosanski sandzk-beg od 7. maja 1557. do svoje smrti, 9 decembra iste godine. Svojorn oporukom od 27. oktobra 1557. godine odredio je da se uz njegov grob podigne ova dzamija i u tu svrhu ostavio trecinu imetka. Dzamija je sagradena 1560/61. g. i predstavlja naj­1jepsi spomenik turske arhitekture u Sarajevu.

77 Ovaj se natpis i danas nalazi uklesan na kamenoj ploci uzidanoj iznad vrata Ali-pasine dzamije. Evlija ga je prepisao u cjelini, ali ne sasvim tacno. Kod njega u prvom stihu na kraju drugog polustiha stoji ~ ~ rab al­alemin mjesto ~ ~ ,~ ~ dar al-salihin.Osim toga, hronostih je pogresno preracunat Kako vidirno, kod Evlije stoji godina 960 (pocinje 18. XII 1552), a brojcana vrijednost slova u hronogramu po ebdzed-racunu jeste 968 (poinje 22. IX 1560). Faksimil natpisa vidi kod Kemure u GZM XXIII, 1911, 175.

78 Ovo je sasvirn pogresno: Mjesto -natpis na Isa-pasinoj dzamiji- treba da stoji »natpis na dzamiji Mehmed-bega sina Isa-begova«, kako se to vidi iz tog natpisa. Ovaj je natpis stajao na dzamiji Mehmed-bega sina Isa-begova, unuka Ishak-begova, u Bistriku. Ta dzamija i danas postoji, ali natpisa odavno nema. On nam se sacuvao samo kod Evlije. Stoga ne mozemo ocijeniti je li prepisan u cjelini i sasvim tacno. Sarno je datum u natpisu kako ga donosi Evlija tacno preracunat.

79 O Mehmed-begu Isabegovicu vidi Prilozi za orijentalnu fi1ologiju, sv. II, 1951, str. 343.itamo navedene izvore i literaturu.

80 Hidzretska godina 926. pocinje 23. XII 1519. godine.

Fejzulah81 joj za hronostih rece: »Stjeciste dobrocinitelja, dom savrsenih. « 975 (= 1567/68)82

Mesdzidi. - U Sarajevu ima stotinu mesdzida.83 Hadzi-Osma­nov mesdzid,84 koji se nalazi vise Careve cuprije, krcat je mnostvom posjetilaca vise nego ijedan drugi.85 Na njemu se nalazi ovaj natpis.

Hadzi-Osman je za bozju ljubav Podigao ovu gradevinu, dom studenata. Neka mu bog olaksa put u raj. To je mjesto istinske spoznaje, Dom savrsenih ljudi. Abdinnebi86 rece mu hronostih: »Hram za one koji studiraju i mole sebogu.« 970 (= 1562/3)87

81 U orig. stoji Fejzurrab, sto je sinonim za Fejzulah i oznacava pje­snicko ime autora ovog natpisa.

82 Ovaj se natpis i danas nalazi na mramornoj ploci uzidanoj nad ula­zom u Gazi Husrev-begovu medresu. Evlija je ovdje prepisao same zadnji stih, u kome se nalazi hronogram, a i taj nije sasvim tacno procitao pa mu je stoga i datum ispao pogresan. Kod njega pogresno stoji fi tarihihi mjesto tarihan lehu u prvom polustihu,i al-abrar mjesto samo abrar u drugem polu­stihu posljednjeg stiha. Prema tome, i njegovu godinu 975 (1567/68) treba pe­praviti u 944 (pocinje 10. VI 1537). Faksimil natpisa vidi kod Truhelke u GZM XX, 1912, 82-83.

83 Ovaj broj mesdzida je takode pretjeran. U Sarajevu je ukupno bilo 104 dzamije i mesdzida. Sravni str. 106, nap. 67.

84 U orig. je ovdje upotrebljen izraz buk(au smislu mesdzid, pa sam tako i preveo.

85 Ovaj Hadzi-Osmanov mesdzid poznat je u Sarajevu pod imenom Ta­backi mesdzid.

86 Kemura, Kadic i Cohadzic shvatili su izraz (Abdinnebi« leksicki i pre­veli »sluga pejgamberov« i sl. U orig. stvarno stoji (Id en nebi,sto bi svakako trebalo ispraviti u Abd-en-nebi, ali taj tekst ne treba tumaciti leksicki.Tu se, bez svake sumnje, krije pjesnicko ime osobe koja je sastavila ovaj natpis. Jedan Abdinnebi, rodom iz Jedrena, bio je profesor (muderis), zatim godine 1037 = 1627/28. muftija u Solunu, a onda kadija sarajevski, odnosno mula be­sanski. Kasnije je bio svrgnut i umro je u zulkadi 1042/maja 1633 (Up. Sidzill-i (osmani, III,403). Taj bi Abdinnebi mogao biti autor ovoga natpisa. Istina, postoji znatan razmak izmedu datuma u njegovoj karijeri koje daje Mehmed Surejja i datuma u gornjem natpisu. Ali se natpis mogao stavlti i kasnije, a i hronologija je u gornjem djelu vrlo cesto sasvim nepouzdana. U Drz. ar­hivu u Dubrovniku nasao sam jedan hudzet sarajevskog kadije koji se zvao Abdinnebi (Acta turcarum B. 10, No 50, br.13). Taj je hudzet datiran sa 11. muharrema 1042/29. jula 1632. godine i predstavlja potvrdu da je solak Alija ovlasten da zastupa Fatimu, sestru nekog trgovca Husein-base iz Nedzar Ibrahimove mahale u Sarajevu, koji je putovao trgovackim poslom i ubijen na putu. U muhuru ovog kadije pise: radzi fjizi huda Abden-nebi 1040 (Abdinnebi se nada u blagodat bozju, 1630).

87 Ovaj nam se natpis sacuvao samo ovdje kod Evlije pa stoga ne mo­zemo ocijeniti da li je tacno prepisan. Evlija nije preracunao hronogram nat­pisa. Kemura rijeci li-talibin, kako je u Evlije, ispravlja u lit-tallbin, stoje, svakako, ispravnije, ali on hronostih nije tacno preracunao. Sa tom njegovom korekturom slova daju godinu 970 = 1582/83, a ne 1000 = 1591, kako je kod Kemure. Bez te korekture imali bismo godinu 940 = 1533/34.

Daru'l-kurra' (Skole za strucnjake u citanju Kur'ana). - Na osam mjesta predaje se memorisanje (hifz) i citanje casnog Kur'ana na sedam arapskih dijalekata (kira’ati seba), ali malo ima hafiza (koji znaju citav Kur'an napamet).Nema posebnih skola za strucnjake u citanju Kur'ana (daru'l-kurra'), smjestenih u velike zgrade i opskrbljenih bogatim vakufima. Ali velike dzamije imaju nastav­nike kiraeta (s’ejhu'l-kurra'). Daru'1-hadisi (Skole za izucavanje islamske tradicije). - Na deset mjesta izucava se islamska tradicija ((ilmu'l-hadis). Profesori islamske tradicije predaju besplatno, u Carevoj dzamiji, Ferhadiji,70 Husreviji,73 u Kodza Ali-pasinoj76i Isa-begovoj dzamiji79 i jos na vise mjesta. Ali, jos nije podignuta narocita skola pod kupolom za izucavanje islamske tradicije. Osnovne skole (sibjan mektebi). - Na stotinu i osamdeset mje­sta postoje osnovne skole i odgajalista. Natpis na Hadzi-Sedzdzahovom mektebu glasi: Andjeli rekose: »Mi znamo samo ono sto si nas ti [Boze] naucio.89 [1053 = 1642/43]

Uza svaku dzamiju ima po jedna osnovna skola (mekteb). Va­ljanoj i vrijednoj djeci vakuf daje odjecu.

Tekije. - U Sarajevu ima cetrdeset i sedam derviskih tekija.90 Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijeke Miljacke, na mjestu divnom kao rajska basca. To je vakuf-tekija [reda] Dzelaluddina Rumije.91 Ima dvoranu za obrede dervisa (sima(hane), sobu za razgo­vor (mejdan) i sedamdeset-osamdeset prostranih derviskih celija s galerijom gdje dervisi sviraju (mutreban), 88 I ovdje je broj pretjeran. Pod pretpostavkom da je uz svaku dzamiju postojao mekteb, kako je bio obicaj, i kao sto malo nize i Evlija kaze, moglo ih je najvise biti oko stotinu.

89 Kur'an.

90 Broj tekija je ovdje takode pretjeran. Evlija sam nabraja pet tekija:

1)Mevlevijsku, tj. Isa-begovu na Bendbasi, koja je osnovana 1462. g. 2) Oko godine 1500. osnovao je Skender-beg svoju tekiju s musafirhanom i imaretom i to je Evlijina tekija »Sejh-Musafira«, jer se ova tekija zvala Musafirskom tekijom. Treca je Bistrigijina u Bistriku (halvetijskog reda) i jos po jedna kaderijska i halvetijska. Medutim, postojali su jos: Husrev-begov hanikah, Gaziler-tekija kod Ali-psine dzamije, Turna-dedetova tekija kod Cekrekci­jine dzamije i mozda jos koja, jer su u Sarajevu bili zastupljeni i drugi po­znatiji derviski redovi, ali svi nisu imali svoje tekije. Pripadnici onih redova koji nisu imali svoju tekiju sastajali su se u kuci svoga Sejha, starjesine do­ticnog reda. Ali su jaci redovi mogil imati i vise tekija, pa je u isto doba moglo biti vise sejhova istog reda koji su imali svoje pristase (muride).

91 Dzelaludin Rumi, jedan od najvecih islamskih misticnih pjesnika i osnivac takozvanog mevlevijskog derviskog reda.Roden je u Belhu 605/1207,a umro u Konji 672/1273. g. (Isp. Handwörterbuch des Islam, Leiden 1941, s. v.)Ova je tekija pripadala mevlevijskom redu, a osnovao ju je Isa-beg 1462. g.

OPIS SARAJEVA 1660.

s kuhinjom (imaret) i trpezarijom. Njen je starjesina (sejh) obrazovan dervis cijim mol­bama bog udovoljava. Starjesina njenih sviraca (najzen-basi), kaligraf dervis Mustafa ima prekrasan rukopis. Tu su jos tekije: Sejh-Musafira,92 Abdulkadir Gilanije,93 halve­tijska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim-efendije.94

Cesme. - U ovom seheru ima preko stotinu deset cesama95 iz kojih tece zdrava voda. One uopce nemaju slavine, nego teku stalno kao Selsebil. Ima mnogo i drugih zivih voda. Vrelo koje dolazi s Crnila96 je kao voda zivota (abu hajat). Prema rijecima poznavalaca Sarajeva, u seheru ima hiljadu i sezdeset svjezih vrela i izvora, ali neka za to odgovara onaj ko mi je to kazao.

Sebilji. - Na tri stotine mjesta postoje sebilji (sebilhane)97 gdje zedni ljudi piju vodu. Oni su podignuti iz ljubavi prema mucenicima sa Kerbele.98 Vecina ih je u carsiji i na trgu.

92 Misli na Skender-pasinu tekiju.

93 Ahdulkadir Gilani, glasoviti islamski mistik (740 = 1077/78. do 561 = 1166) koji je osnovao kaderijski derviski red po kome se tako i naziva. (Up. Handwörterbuch des Islam, Leiden 1941, str. 4.)

94 Kod Evlije rnjesto Bistrigi stoji Serifi, sto je nastlo neznatnom gre­skom u stavljanju dijakritickih tacaka. Osnivac ove tekije je Ibrahim Bistrigi, glasoviti sejh halvetijskog reda, roden u Sarajevu, gdje je svrsio nauke, a zatim stupio u halvetijski derviski red i pridvorio se sejhu Muslihuddinu Uzicaninu od koga je dobio idzazet (diplomu) na irsad. Umro je 1070/1659. godine u 120. godini zivota, a sahranjen je u haremu Careve dzamije u Sarajevu gdje se i danas nalazi njegov grob sa nadgrobnim spomenikom i natpisom na njemu. (Uporedi Basagic, Bosnjacii Hercegovci u islamskoj knjizevnosti. Sarajevo 1912, str. 112; Isti, Znameniti Hrvati, Bosnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini, Zagreb 1934, str. 60.)

95 Ovaj broj cesama nije pretjeran ni kad uzmemo u obzir samo javne cesme koje se nisu uopste zatvarale. Za sarajevske cesme interesovali su se i neki zapadni putopisci ovog doba. Prvi ih pominje Francuz De Hayes, koji je ovuda prosao godine 1621. (Vidi Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Hercegowina) [dalje citiram skraceno: WMBH], Band X, 1907, str. 60.) Deeov putopis stampan je u Parizu 1629. godine. Zatim cesme pominju Ata­nasije Dordic u svom izvjestaju godine 1626 (Starine XVII, 127) i Pavle iz Rovinja (Starine XXIII, 37), ali im oni ne navode broja. Francuz Kikle pise godine 1658. da u Sarajevu ima 169 lijepih cesama (GZM XVII, 1905, 428). Iste je godine ovuda prosao i Francuz Pule (Poullet) i u svom putopiau (stampan 1667) napisao da kraj svake dzamije ima cesma (GZM XX, 1908, 54). a eto odmah zatim (1660) Evlija kaze da ih ima preko 110. Broj koji mnogo kasnije daje S’omet de Fose (Chaumette des Fosses), preko 200, veoma je pretjeran (Voyage en Bosnie itd., Paris 1816, 33). Potkraj turske uprave u Sarajevu je bilo 156 javnih cesama (H. Kresev1jakovic, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu. Sarajevo 1939, str. 20).

96 U turskom tekstu stoji »Cebel-i karadan gelen binar«, pa Evlija ovdje sigurno misli na Crnil, a ne Souk Bunar, kako je proizvoljno dodao Kemura(GZM XX, 1909, 188).

97 Ovaj broj sebilja je jako pretjeran. (Uporedi H. Kresevljakovic, Vodo­vodi i gradnje na vodi, str. 40-46.)

98 Misli na pogibiju Muharmedova unuka Huseina i njegovih pristasa koji su izginuli na mjestu Kerbela godine 60/679. izmuceni zedu.

Impozantni su sebilji: Ferhad-pasin,99 Husrev-begov,100 Murad-begov,101Gazi Isa-begov ąş˛ i drugih prvaka i uglednih ljudi.103

Opis rijeka. - Rijeka Miljacka, koja tece sredinom seher-Sara­jeva, sliva se s planinskih pasnjaka Devine104 i planina Mackovca i Mokrog.105 Tekuci nanize ona prolazi kroz seher ispod Careve cu­prije i nakon dva sata uliva se u rijeku Bosnu.106 A rijeka Bosna106 dolazi iz hercegovackih planina, od Konjica,107Lipete108 i Bjeli­mic’a,109 sto se nalaze na jugoistocnoj i juznoj strani, i uliva se u ri­jeku Savu.110

Bunari. - Ima sedam stotina bunara. Kako se neke vode za vrijeme zime zalede, to se onda upotrebljava voda iz ovih bunara. Stanovnici Bosne111 su po prirodi mudri,pa zimi piju bunarsku vodu,smatrajuci da je to zdravo.

99 Misli na Ferhad-bega, osnivaca sarajevake dzamije Ferhadije (vidi ovdje str. 106, nap. 70). Pred njom ima sadrvan, pa je jasno da Evlija, pod sebiljima misli i na sadrvane.

100 Misli na sadrvan pred Husrev-begovom dzamijom.

101 Misli na Murad-bega Tardica (vidi o njemu ovdje str. 124, nap. 173), ali se ne zna da je on u Sarajevu podigao kakvu zadudzbinu, pa ni sadrvan, i mislim da Evlija ovdje nema pravo.

102 Misli na Isa-bega Ishakovica, osnivaca Careve dzamije, pred kojom postoje i danas cesme u zidu dvorista

103 Svi sarajevski sebilji i sadrvani propali su u pozaru 1697. g. i nije ih vise bilo do 1753. g. Od njih se sacuvala samo jedna kurna pred dzamijom Ferhadijom, na kojoj se jasno vidi da je napravljena od stecka. (Up. H. Kre­sevljakovic, Vodovodi, str. 44-46.)

104 Devina se naziva mala planina iznad Sarajeva.

105 Evlijine planine Mackovca i Mokrog su Romanija. On i na drugim mjestima naziva planine prema imenima obliznjih mjesta: srebrenicke planine, planine Cacka, planine Uloga itd.

106 Medjutim, Miljacka se sastoji od dvije Miljacke: desne, Mokranjske Miljacke, koja izvire iz mnogih vrela s podrucja Romanije, Kostresa i Devine planine, i lijeve, Paljanske Miljacke, koja izvire na padinama Jahorine i Viteza. Od mjesta gdje se obje Miljacke sastaju, jugoistocno od Celjigovica - rijeka tece pod imenom Miljacka, prolazi kroz Sarajevo i zapadno od Rajlovca utice u Bosnu. U orig. stoji Saray, a treba Bosna, kako i sam Evlija ranije kaze.

107 U orig. stoji Konlic’se, a Evllja sigurno misli na Konjic, ali se tako ne zove nijedna planina, nego samo grad na Neretvi. Uostalom, on i druge planine cesto naziva ne po njihovim imenima, nego po okolnim naseljima, kako smo to vec napomenuli.(Up.ovdje nap. 105.)

108 Lipete je danas selo na starom putu Konjic-Mostar, izmedu Boraka i Zimlja. Tu je bila utvrdena karaula. Od XVIII st. pripadala je mostarakoj kapetaniji.

109 U orig. stoji Bjelinic.

110 I ovdje o izvoru Bosne Evlija govori onako kako mu se ucinilo. Bosna izvire na podrucju Igman-planine u Vrucima, a utice u Savu kod Bosanakog Samca, pa je Evlija ovdje pogrijesio i pod pretpostavkom da je Bosnu zami­jenio s Neretvom.

111 Misli stanovnici Sarajeva.



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved