Početna - - Početna
SIJELA, SAZ I SEVDAH


Behka i Ljuco Jedanput sedmično organizovana su tzv. SIJELA kojima je prisustvovao veliki broj uzvanika, susjeda, ljudi koji su bili inače iz kruga poznatih i prijatelja.

Sijela su bila mjesto upoznavanja, mjesto gdje su se prenosile vijesti o novim događajima, ali i mjesta gdje su se stjecala poznanstva i ugovarali poslovi.

Nekada je postijala potreba da se sjedi i na miru razgovara, pa je često bilo odvajanja po prostorijama, stariji na jednu stranu, a mlađi na drugu stranu. Odatle i ona izreka "mladi sa mladima, stari sa starima!" Naravno, ovdje nema ni govora o nekakvom razdvajanju iz religioznih ili nekih drugih razloga, već samo zbog praktičnosti.

Mladima je to bila izuzetna prilika da se upoznaju. Sijela su mjesta gdje su se često mladić i djevojka prvi puta i ugledali, zaljubili ili gdje je sudbina "usplahirenih mladih srca" krenula svojim tokom.

Da bi se lakše upoznali, približili, izjavili simpatiju, naklonost i zbliženost, često "u ono doba", a to nije tako davno, vrlo sramežljivoj omladini, je u susret upoznavanja izlazila dobro zamišljena, mudra i jednostavna taktika zbližavanja, raznovrsnim igrama.

Bilo bi to često igranje igara od: "želja", "kajša", "kviza", "prstena" i drugih igara koje su poznate još onim, "malo starijim" generacijama.

Drugi put bi to bilo udvaranje i izraz naklonosti kroz pjesmu za koje prilike i susrete je idealna i "kao stvorena" bila, gradska ljubavna pjesma - SEVDALINKA!

U njoj su se prepoznavale "srodne duše", budući parovi i započinjale nove i "vječne ljubavi". Često nadpjevavanje i nadmudrivanje između mladića i djevojke nije bilo ništa drugo, do dobro smišljene tatike i režiranog scenarija samo, da bi se postiglo ono što se u pjesmi spominje i danas pjeva, "zavolje se dvoje mladih".

Sijela bi postajala interesantnija, učestalija, javna, pred već poznatim auditorijem, uz prisutstvo sa sšto manje starijih osoba (ali, koje su i te kako znale, gdje su im "djeca"), gdje bi svako znao zbog čega dolazi i ko želi "čije srce" da osvoji.

Nekada se, da bi se "viđelo i bilo viđeno", u stara vremena, prelazile distance konjem, kočijama ili pješice od 20, 30, pa i više kilometara, do mjesta na kome se sijelo održavalo. Što je sijelo bilo "snažnije", a društvo "važnije i viđenije", onda se nije žalilo ni na čemu.

Sevdah je bio i ostao magija mnogih ljubavi, željenih, rečenih i nedorečenih. To je bio most želja, put prelaženja mnogih zapreka, samo da se dođe do srca svoje drage. Most koji spaja, most ispod kojeg teče more suza, skrivenih želja, očaja i ljubavi.

Mladi su koristili svaku priliku, pa su u svojoj domišljatosti, raznovrsnosti i originalnosti išli daleko, da su sijela pretvarali u prave "radne akcije".

Tako su poznata radna SIJELA u kojima se pripremala hrana, razvrstavalo voće, po veličini i boji, pravilo slatko i t.d. Osim toga u mnogim mjestima su poznate i mobe, pomoć da se prije završi neki posao na selu, koševina ili košenje trave, sušenje i saukpljanje sijena, krompira. Mladi su koristili svaku priliku. Ljeti se više radilo, a zimi se više sijelilo. Idealna prilika da se odmori i zapjeva. Tako je na mnogim mjestima, ostalo i do danas.

Vezano za temu:

Sevdalinka i sevdah bosanski
Aksamluk, sijelo, saz i sevdah
Sijela, igre i sevdalinka
Kraj tanahna sadrvana, sevdalinka (Tekst)
Note sevdalinke, Kraj tanahna sadrvana
Hasim Muharemovic, sazlija, Saz
Izabrani linkovi na temu sevdah
Jezik Bosnjacke knjizevnosti
Camdzi Mujo i lijepa Uma
Zenidba Hadzi Smailagic Meha
Djenana Buturovic: Geografski prostor epike
Literatura
Sevdalinke
Balade
Smrt Smail-age Cengica
BH Knjizevnost





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved