"Brod njegovog velicanstva "Invisible" - Nevidljivi"

Daleko od krvoprolica, tri strane - muslimani, Srbi i Hrvati - sastali su se da tokom ljeta razgovaraju u Zenevi. Nocu su zavadjeni lideri spavali u najluksuznijim hotelima nanizanim na obalama jezera Leman; danju su se svadjali oko buducih granica Bosne i Hercegovine. Krajem septembra odletjeli su na Jadran na nosac aviona britanske mornarice, "Invincible" (nepobedivi) da rijese muslimanski zahtjev za pristup Jadranu. To je bila idealna scenografija za podjelu teritorija. Kada su zvali glavne aktere iz Bosne na jos jednu rundu razgovora, prvu nakon propasti Vens-Ovenovog plana, posrednici Lord Oven i Torvald Stoltenberg su rekli: "I, jedan i drugi sa zebnjom gledamo na buducnost vase zemlje imajuci u vidu sadasnja razaranja i patnje u Bosni". Njihov apel bio je dramatican. Ali, od samog pocetka, posrednicima je bilo stalo da se distanciraju od plana sacinjenog pod sasvim novim okolnostima.

Kada je Vasington objavio "plan zajednicke akcije", bosanskoj vladi se zavrtjelo u glavi. Odjednom im se savjetovalo da uzmu ono sto im se nudi ili da rizikuju da ostanu bez iceg. Oven, zajedljiv i lukav, i njegov ugladjeni partner Stoltenberg, insistirali su da glavni bosanski protagonisti prihvate sporazum cije su uslove diktirali Srbi i Hrvati. Oven je tvrdio da pokusava da izdejstvuje "bolni kompromis", a ne podjelu. Uprkos naporima da se zamaskira plan, glavni rivali znali su da ce predlozena Unija tri republike nestati cim se mastilo osusi, ako ne i ranije. Lider bosanskih Hrvata, Mate Boban, nazvao je taj plan Nevidljivi. Nije jasno da li nije dobro razumio ime britanskog nosaca aviona ili je mislio na nestajucu bosansku Uniju.

30. jula prodor je najavljen. Sve tri strane, cak i bosanska vlada, podrzale su ustavni sporazum o Uniji republika u Bosni i Hercegovini - drugim rijecima podjelu po etnickim linijama. U zacudjujuce slicnim saopstenjima, Srbi i Hrvati su pozdravili sporazum kao kompromis koji moze da privede rat kraju. Milosevic je izjavio da sporazum "u potpunosti afirmise Republiku Srpsku". Stvar je za jednog clana delegacije bosanskih Srba bila jednostavna. "Turci (pogrdan izraz za muslimane) ce biti kao orasi u srpsko-hrvatskoj krckalici", rekao je on. Vjerovao je da svijet uvidja da su Srbi dobili rat.

Dok su Srbi likovali, Izetbegovic je bio ocajan. "Osjecam se", rekao je on, "kao zedan covek koga su poslali po vodu u pustinju". Bosanski predsjednik je bio pod velikim pritiskom. Vasington mu je izvukao tepih ispod nogu. On se jos uvijek grcevito drzao ideje jedinstvene Bosne - domovine za muslimane. Ali, ovaj prioritet skinut je sa dnevnog reda vecine zapadnih zemalja. Nevoljno je priznao da je trojna podjela Bosne neizbjezna.

Ova podjela dace muslimanima bosansku drzavu. Ideja o visenacionalnoj Bosni je za sada mrtva. Buduce generacije mogu se nadati takvoj drzavi. Ali, tek nakon sto se otrijezne od pijanstva.

Izetbegovic je satjeran u cosak. Tokom juna frustrirani zbog njegove nepomirljivosti, posrednici su preduzeli mjere da ga oslabe - u uvjerenju da ce time ubrzati mirovni proces. Vaskrsli su bosansko Predsjednistvo i sveli Izetbegovica na ustavnu ulogu koju je imao prije rata - prvi medju jednakima. Na njihov poziv, Fikret Abdic, covjek neobicne vjestine prezivljavanja, izronio je iz dugotrajnog cutanja u sjeverozapadnoj Cazinskoj krajini ili bihackoj enklavi, pod kojim imenom je postala poznata tokom rata, da se suprotstavi Izetbegovicu u borbi za vodjstvo bosanskih muslimana. Posrednici su vjerovali da ce se Abdic nagoditi sa Srbima i Hrvatima u vezi sa podjelom. Bili su u pravu. On je bio spreman za taj posao i pridruzio se jednoj visenacionalnoj delegaciji bosanskog Predsjednistva na razgovorima u Zenevi o podjeli teritorija.

Vozeci se ispod svodova Palate nacija, mjesec dana kasnije, bosanska delegacija izgledala je porazena i podijeljena. Okruzen tjelohraniteljima, Izetbegovic je sjedio u crnom "mercedesu" koji mu je na raspolaganje stavila svajcarska vlada. Ostatak delegacije stigao je u razdrndanoj "hondi", a za njom je taksijem stigao dezmekasti sjedokosi Abdic. Ovo je bilo u ostroj suprotnosti sa utiskom koordinirane snage i nadmene samouvjerenosti koji je odavala srpska delegacija koja je pohitala u Palatu. Kako su razgovori odmicali borbe na terenu su se rasplamsavale. Vojske su nastojale da zauzmu sve sto mogu prije konacnog tranziranja teritorije. Srbi su krenuli na Igman, planinu koja nadvisuje Sarajevo sa jugozapada. Zapad je zaprijetio vazdusnim udarima, ako se nastavi sa gusenjem Sarajeva dok su se srpski politicki i vojni lideri igrali macke i misa sa medjunarodnom zajednicom u pogledu svog obecanja da ce se povuci sa ovog strateskog vrha. Dok je cijela medjunarodna zajednica cekala da vidi da li su se srpske trupe, kao sto je obecano, povukle sa Igmana - Karadzic je u Zenevi spavao, probudivsi se u 13 casova, iscrpljen poslije cjelonocnog kockanja u obliznjem kazinu.

Pa ipak, on je nadmudrio Zapad, ili bar dao svijetu izgovor da se uzdrzi od vojne intervencije. Vatrenim reskim jezikom upozorio je protiv vazdusnih udara. "Ukoliko i jedna jedina bomba padne na neki srpski polozaj, nece vise biti razgovora. Doci ce do totalnog rata i katastrofe". Igrao je na strah zemalja NATO-a ciji su vojnici bili u Bosni. Cak se drznuo da zaprijeti da ce, u slucaju vazdusnih napada, izgubiti kontrolu nad svojom armijom, sto je impliciralo da ce bosanski Srbi izvrsiti odmazdu nad vojnicima UN iz NATO zemalja. Poslije ovih rijeci doslo je do neobicnog preokreta, odjednom se medjunarodna zajednica nadala da ce Karadzic i dalje zadrzati komandu.

Dok je Karadzic upucivao zloslutna upozorenja, Alija Izetbegovic se otvoreno zalagao za vojnu intervenciju "u ime mira". Govorio je da buducnost pregovora, i cijelog mirovnog procesa, zavisi od vazdusnih udara.

Medjunarodna zajednica nije preduzela nikakve mjere. Nije bilo vazdusnih udara. Nesto manje od mjesec dana kasnije, objavljeno je da su se tri strane saglasile o buducim granicama njihovih etnickih drzavica. U svojoj finalnoj verziji razradjenoj na britanskom brodu "Invincible", na Jadranskom moru, plan je dao 53 odsto bosanske (povezane) teritorije Srbima, 17 odsto Hrvatima, podijeljene na dva dijela, a muslimanima je ostavio preostalih 30 odsto.

Bosna koja bi nastala kao rezultat ovog plana bila bi prakticno bez izlaza na more, iako su kopredsjednici insistirali da joj se da pristup Savi i moru. Plan je tim posebnim putevima davao muslimanima pristup moru kod Neuma, jedinog bosanskog dijela obale, ali nepodobnog za luku. Takodje im je ponudjena upotreba hrvatske morske luke Ploce i pogranicnog grada Metkovica koji se nalazi na uscu rijeke Neretve. Isto tako, imali bi skucen izlaz na rijeku Savu na sjeveru. Bosanska vlada je zeljela da njena zemlja obuhvati cijelu republiku - a ako to nije moguce, htjela je teritoriju koja se prostire do svake granice. Istocna Bosna - skoro u potpunosti u rukama Srba - iako je prije rata bila uglavnom muslimanska - bila je i dalje jabuka razdora. Srbi, ukljucujuci Beograd, nisu bili spremni da predaju nijedan dio istocne Bosne muslimanima - ovo je bio Milosevicev minimum koji je zelio za bezbjednost Srbije.

Dovoljan je bio samo jedan pogled na mapu pa da coveku bude jasno da ova geografski iscasena republika bizarnog oblika ima veoma male sanse za opstanak. Predvidjeno je da Sarajevo bude stavljeno pod administraciju UN tokom dvogodisnjeg prelaznog perioda, a Mostar pod privremenu kontrolu EZ-a. Karadzic je cak ponudio da izgradi tunel koji bi vodio izvan Sarajeva kako bi stanovnici grada mogli da putuju u druge dijelove drzave.

Sporazum je takodje predvidjao demilitarizaciju Unije, ali ne i razoruzavanje Hrvatske i Srbije, cije su armije ucestvovale u sukobu. Stoltenberg se zaputio u Njujork u Ujedinjene nacije, da trazi 40 hiljada vojnika pored onih 10 hiljada koji su se vec nalazili na terenu.

Poslije cijelog ljeta razgovora i nicim opravdanog optimizma da ce se doci do rjesenja, Izetbegovic je, mada je prvobitno odavao utisak da ce ga podrzati, odbacio plan sacinjen na brodu "Invincible". Ovi nagli preokreti bili su tipicni za Izetbegovica. On je isposlovao ustupke koje su muslimani zeljeli. Njegov ministar inostranih poslova Silajdzic je to nazvao prodorom. Oven i Stoltenberg bili su razocarani, uvjereni da nikada ranije nisu bili toliko blizu sporazumu. Obodren medjunarodnim naporima da i on bude uveden u igru, Fikret Abdic proglasio je sopstvenu drzavu, Autonomnu Pokrajinu Zapadnu Bosnu, i izbacen je iz Predsjednistva bosanske vlade. Pojavila se jos jedna linija fronta i izbio je rat izmedju muslimana u bihackoj enklavi.

• Historija Bosne i Hercegovine