"Ovo je nasa zemlja"

San svih nacionalista u Jugoslaviji bio je da svoje vizije stave na papir a zatim ih pretvore u realnost. Znali su da se njihovi planovi ne mogu sprovesti odmah, ali su mogli da cekaju. Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), ostao je prekriven velom misterije gotovo citavu deceniju posto se saznalo za njegovo postojanje. Da li je Memorandum bio pokusaj da se izmire politicki racuni u Srbiji? Kako je Slobodan Milosevic, ambiciozni sef Partije uspio da izbjegne javno izjasnjavanje? Da li je ovo ozivljavanje srpskog nacionalizma bio prvi korak ka komadanju Jugoslavije?

U ovom sirovom dokumentu, klika srpskih akademika popisala je svoje nacionalisticke zamjerke. Oni nisu imali namjeru da ga objave, ali se ovaj nezavrseni nacrt pojavio u stampi. U poredjenju sa divljastvom koje je uslijedilo u narednoj deceniji, Memorandum nam sada djeluje blijedo i otrcano, ali je 24. septembra 1986. godine, kada su njegovi izvodi objavljeni u Vecernjim novostima, dnevnom listu sa masovnim tirazom, to je bila prava politicka bomba. Zemlja je bila u grcu.

U dokumentu se tvrdilo da se Srbi u Jugoslaviji od Drugog svjetskog rata nalaze u tako nepravednom polozaju da im je i egzistencija ugrozena. Oni su zrtve ekonomske i politicke diskriminacije njihovih hrvatskih i slovenackih sunarodnjaka. Srbi su dali najveci vojni doprinos (i imali najvece zrtve) u proslom ratu, a ne samo sto nisu bili nagradjeni za to vec su u miru i kaznjeni. Uvjerenje srpskih nacionalista da je sudbina Srba uvijek bila da "dobijaju u ratu, a gube u miru", postajalo je sve popularnije. Polozaj Srba na Kosovu i u Hrvatskoj, tvrdilo se u Memorandumu, jos je tezi. Na Kosovu i Metohiji - sto je tradicionalno srpsko ime za juznu pokrajinu ove republike, Srbi se suocavaju sa potpunim genocidom. Oni se nalaze pred najvecim porazom u svojoj borbi za oslobodjenje od 1804. godine, kada su se pobunili protiv Turaka. Status Srba na Kosovu vec duze vrijeme je izazivao ozlojadjenost u Srbiji, ali je nacrt Memoranduma otisao korak dalje, dizuci uzbunu i zbog polozaja Srba u drugim republikama:

Izuzimajuci period postojanja NDH (Nezavisna Drzava Hrvatska proglasena 1941. godine od strane pronacista ustasa), Srbi u Hrvatskoj nikada u proslosti nisu bili toliko ugrozeni koliko su danas. Rjesenje njihovog nacionalnog polozaja namece se kao prvorazredno politicko pitanje. Ukoliko se rjesenja ne pronadju, posljedice mogu biti visestruko stetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj vec i po citavu Jugoslaviju.

Jugoslavija, u svom tadasnjem obliku, nije vise bila adekvatno rjesenje za srpsko pitanje. U Memorandumu se tvrdilo da se zemlja raspada, da je 40 procenata Srba ostavljeno da cami izvan granica matice zemlje. Za to je, kaze se, krivo nasljedje Kominterne, nacionalna politika Komunisticke partije Jugoslavije i njihovih vjernih i neupucenih pristalica u Srbiji. Ovaj traktat na sedamdeset i cetri strane optuzuje Sloveniju i Hrvatsku za zavjeru protiv Srbije. Na celu te kampanje su navodno bili sam Tito i Kardelj, Slovenac, tvorac samoupravljanja - jugoslovenske vrste socijalizma, zasnovanog na konceptu drustvenog, a ne drzavnog vlasnistva.

Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU), imala je znacajan uticaj. Daleko od pogleda javnosti, kao i Udruzenje knjizevnika, bila je jedna od malobrojnih institucija koje nisu bile pod totalnom kontrolom Komunisticke partije. Ove dvije organizacije imale su slican status i u Hrvatskoj i Sloveniji. U Srbiji je dio inteligencije uzivao u vjekovnoj tradiciji ugodnog suzivota sa aktuelnom vlascu. Memorandumi su korisceni kao sredstvo politicke komunikacije kroz cijelu srpsku historiju. Pisuci svoj memorandum, nacionalisticki orjentisani akademici su se oslanjali na srpsku tradiciju koja datira prije Jugoslavije.

Dobrica Cosic, pisac koga smatraju ocem srpske nacije, poricao je svoje ucesce u pisanju Memorandumu. Ovaj dokument, medjutim, bez imalo sumnje, predstavlja destilat njegovih ideja, a on ga je i branio kada je dosao pod udar. Kao clan Akademije, Cosic je cak objasnio, iako prilicno neubjedljivo, da Memorandum nije "nacionalisticki", vec "anti-Titovski i projugoslovenski" dokument.

Ikona srpskih disidenata, Cosic, sjedokos i sa naocarima, govori akcentom srpskih seljaka. Njegov tihi nastup ne skriva da je on , kao i ostali nacionalisti, uvjeren u snagu svoje poruke. Uprkos tome sto je i sam bio mocan kulturni ideolog u Titovom rezimu, Cosicu se pripisuje da je obezbjedio da se socijal-realizam - obavezna forma izrazavanja u svim ostalim djelovima Istocne Evrope - ne sprovodi u komunistickoj Jugoslaviji. Njegov gotovo mitski status potvrdjen je 1968. godine kada je izbacen iz Centralnog komiteta, jer je optuzivao etnicke Albance za separatizam i antisrpska osjecanja. Sedamdesetih godina, oko njega su se okupljali nezadovoljni intelektualci. Cosic je, jednom mjesecno, organizovao tajne sastanke na kojima se govorilo o potrebi za demokratskim reformama u Jugoslaviji. Policija ga je stalno pratila, ali nikada nije bio uhapsen. On je to nazivao "pragmaticnom tiranijom". Njegovo hapsenje bi bilo kontraproduktivno.

Predsjednik Srbije, Ivan Stambolic, dobio je izvjestaj policije da se Akademija upustila u tajni projekat, ali mu je receno da on sadrzi samo drustveno-ekonomsku ocjenu tekuce situacije. Medjutim, kada je septembra 1986. godine Memorandum objavljen, sokirao je cak i beogradsko rukovodstvo.

Stambolic i njegov sticenik Dragisa Pavlovic, rukovodilac beogradske partijske organizacije, ciji je djelokrug rada po tradiciji obuhvatao i medije, jasno su osudili dokument. Za Stambolica, srpskog nacionalistu u ocima Hrvata i Slovenaca, ali preblagog po misljenjima pristalica cvrste linije u Srbiji, Memorandum je bio zloslutan znak narastajuceg sovinizma. On ga je nazvao rekvijemom za Jugoslaviju. Akademija je napala federaciju da razdvaja Srbe, umjesto da ih spaja, sto je, prema Stambolicu, najvecu naciju u zemlji pretvaralo u najopasniju. To sto je Memorandum optuzio srpsko rukovodstvo za aroganciju i neaktivnost podstaklo je Stambolica da odgovori. On sam je prikazan kao potpuno neefikasan i zreo za odlazak.

• Historija Bosne i Hercegovine