Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
Niko ne sme da vas bije





Posjeta lidera srpskih komunista Kosovu Polju 24. aprila 1987. godine nije nicim odavala da ce promijeniti tok historije. Medjutim, tada se Slobodan Milosevic prvi put predstavio kao zastitnik svih Srba. Za mladog sefa partije to je bila srecna slucajnost. Trebalo je da srpski predsjednik Stambolic sam ode na Kosovo radi razgovora sa lokalnim liderima, ali je on nonsalantno poslao Milosevica da ga zamjeni. Bio je to nemaran potez koji je pokrenuo tok dogadjaja koji ce ga kostati karijere.

Noc prije puta, Miloseviceva supruga Mirjana, profesor marksizma na Beogradskom univerzitetu, uplasila se za sigurnost svog muza. "Mira se plasila za njega, i to s razlogom", tvrdio je njihov bliski prijatelj Dusan Mitevic. "Bilo je izvjestaja policije da tamo nije bezbjedno. U albanskoj emigranstkoj stampi izasao je oglas s ucjenom na njegovu glavu. Ponudio sam se da podjem sa njim da bih umirio Mirjanu, ali me Slobodan pozvao sljedeceg jutra i rekao da nema potrebe".

Naelektrisani saznanjem da je Beograd konacno obratio paznju na njihove nevolje, na hiljade Srba iz okoline tiskalo se naprijed, pokusavajuci da stisne ruku partijskog lidera na ulazu u sumorni Dom kulture u Kosovu Polju. Izbezumljeno pokusavajuci da privuku njegovu paznju, demonstranti su vikali o pritisku Albanaca. Dok je Milosevic razgovarao sa srpskim predstavnicima, policija je, plaseci se nasilja, upotrijebila palice da udalji masu. Demonstranti su izvikivali: "Ubice" i "Mi smo Titovi, Tito je nas."

Odjednom, ljudi su poceli da bacaju kamenice koje su uzimali sa kamiona sto su ih lokalni aktivisti zgodno parkirali u blizini. U zgradi, politicari i reporteri pokusavali su da utvrde sta se dogadja na ulicama, ali su vrata bila zakljucana. Miroslav Solevic, glavni organizator protesta, rekao je lokalnim funkcionerima da demonstranti namjeravaju da udju u zgradu i susretnu se sa Milosevicem. Azem Vlasi, crnokosi i plavooki Albanac, sef Kosovske Partije, predlozio je da postave ozvucenje da bi umirili uskomesanu masu. U krajnjoj liniji, smatrao je on, cilj Miloseviceve posjete bio je da zaustavi sve cesce demonstracije kosovskih Srba.

Ocigledno potresen vikom spolja, Milosevic je rekao da hoce da vidi sta se desava. Posmatrao je okupljenu masu sa balkona prije nego sto je sisao i odrzao govor koji je postao jedan od najznacajnijih u njegovoj karijeri. "Niko ne sme da vas bije", vikao je on, nesvjestan da je time skovao savremenu krilaticu za okupljanje Srba. Raspolozenje se iznenada promijenilo i gomila na ulicama pocela je da skandira: "Slobo, Slobo". "Ovom recenicom on je ustolicen za cara", rekao je Solevic. On se salio da se Milosevic, izgovarajuci frazu koja mu je osigurala mitski status medju Srbima, u stvari, obracao policiji govoreci da niko nema prava da bije nju. Medjutim, Solevic je, smejuci se od srca, priznao da te noci nije bilo policajca koji nije dobio batine. Kada su kamioni puni kamenja parkirani, kosovski Srbi imali su spremno oruzje.

Milosevicev govor dao je ton atmosferi. Govornici su se redali jedan za drugim i napadali partijske rukovodioce, etnicke Albance, zahtevajuci uvodjenje vanrednog stanja, ukidanje autonomije Kosova, pa cak i protjerivanje Albanaca. Oni su upozoravali da ce napustiti Kosovo, da su im zivoti u opasnosti dok su u rukama njihovih albanskih susjeda.

Tog dana u Kosovu Polju, Vlasi je savjetovao Milosevicu da se ogradi od te tirade netrpeljivosti. "Ali, on nije rekao nista." Burna sjednica trajala je cijelu noc. Ako je Milosevic i shvatio da moze da postane najmocniji covjek u Jugoslaviji igrajuci na kartu nezadovoljstva kosovskih Srba, on to nicim nije pokazivao. Medjutim, ova epizoda mu je dala gotovu formulu za budjenje nacionalnih osjecanja.

Prvi put, Milosevic je osjetio privlacnu snagu masa.

Vi treba da ostanete ovde. Ovo je vasa zemlja, ovdje su vase kuce, vase njive i baste, vase uspomene. Necete valjda napustiti svoju zemlju jer se u njoj tesko zivi, jer su vas pritisli nepravda i ponizenje. Nije nikada bilo svojstveno duhu srpskog i crnogorskog naroda da ustukne pred preprekama, da se demobilise kad treba da se bori... Treba da ostanete ovdje i zbog predaka i zbog potomaka. Pretke biste obrukali, a potomke razocarali. Ali, ja vam ne predlazem da ostajuci trpite, izdrzavate i podnosite stanje sa kojim niste zadovoljni. Naprotiv! Treba da ga mijenjate, zajedno sa svim progresivnim ljudima ovde, u Srbiji i Jugoslaviji.

"Milosevic je bio transformisan, zapaljen Kosovom", rekao je Ivan Stambolic, srpski predsjednik i, u to vrijeme, neprikosnoveni lider Srbije. Njih dvojica su bili bukvalno nerazdvojni dvadeset pet godina. Upoznali su se kao brucosi na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta. Obojica su bili iz unutrasnjosti Srbije, obojica ambiciozni, vrijedni i pametni. Ivan je radio sve vrijeme dok je studirao i pomogao je Slobodanu da dobije prvi posao u Partiji. U naredne dvije decenije, postarao se da njegov prijatelj krene njegovim putem. Vremenom, postali su zastrasujuci politicki duet.

Stambolic je vec bio na Kosovu 6. aprila 1986. godine, kada se vise od 10.000 tamosnjih Srba okupilo da protestuje protiv hapsenja aktiviste Bulatovica. Godinu dana kasnije, svjestan da bi situacija mogla da prokljuca, Stambolic je posavjetovao svog sticenika Milosevica prije njegovog polaska iz Beograda: "Budi oprezan, ostani pribran."

Saljuci Milosevica na Kosovo Stambolic je ucinio prvu od svojih brojnih gresaka. Neugledni i sve radikalniji kosovski Srbi nisu mu nikada oprostili sto ih nije uzimao za ozbiljno. Onoga casa kada je Milosevic obavio svoje hodocasce, njegov prijatelj Stambolic izgubio je pravo da bude njihov vodja. Uskoro ce postati jasno da ce onaj ko bude komandovao njima postati lider svih Srba. Poslije Miloseviceve posete, kosovski Srbi nasli su se u centru paznje. Dusanu Mitevicu, zamjeniku direktora Televizije Beograd, i geniju propagande, nije bilo nimalo tesko da izazove interesovanje naroda. "Emitovali smo Milosevicevo obecanje na TV bez prekida. To ga je i lansiralo." Njegova poruka naisla je na plodno tlo u Srbiji.

 

Izdanje: "Smrt Jugoslavije"
Prevod na bosanski jezik: Prof. Hamdo Camo



Vezano za temu:


Historija Bosne i Hercegovine





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved