MEHMEDALIJA MESA SELIMOVIC
Početna - - Početna
SMRT SMAIL-AGE CENGICA


- IVAN MAZURANIC -


Knjigu pise Djoko Malovicu,
silan Djoko s kamenijeh Duzi,
pa je posla Gacku i Lipniku
Smail-agi na bijele ruke:
"Cuj me, aga, gazi Smail-aga,
jesi l' cuo, jesi l' razumio:
odmetnu se raja po Drobnjaku,
nedadu ti grosa ni haraca,
ni ikakva treceleva carskog,
a ne dadu zijameta tvoga;
glavari ti o nevjeri rade,
a najprvi Cerovic Novica,
od Sirovca Petar Krsikapa,
od Malinska Damjanovic. Mirko,
Amza Tomic od sela Previsa,
od Petnice Karadzicu Shujo,
od Poscenja Basov Milutine
i sa njime pope Golovicu,
koji pero drzi u rukama,
sitne knjige na Cetinje sprema,
te on tebe panjka u vladike;
Djurdic Joko s Komarnice ravne
i Gavrilo Shibajlija stari, -
te ti, aga, o nevjeri rade
kako ce ti pogubiti glavu.
Jos cu ti se, aga jadovati
i velike jade iskazivat
za Novicu, za krvnika tvoga,
sto se tvome jadu domislio:
otisao vrelu i Cetinju
kod vladike, kralja cetinjskoga,
on je tebe davu ucinio
i ovako njemu govorio:
"Vidi zulum, sa Cetinja kralju,
od zuluma i od zulumcara,
od Turcina Cengic-Smail-age!
Mi od njega zivjet ne moremo,
po Drobnjaku velik zulum radi:
kad dolazi da kupi harace,
on dovodi trista haraclija,
uzima nam krave i volove
Smail-aga nama od poreza,
i goni ih Gacku i Lipniku.
Te bi jade raja oprostila,
no ne moze jade oprostiti:
Smail-aga ode, Rusto dodje
i dovodi trista kesedzija,
po Drobnjaku vise jade radi,
kolje nama krave i volove
i debele ovce i ovnove
i to bismo s jadom podnosili,
sto se Rusto asi ucinio:
sad nam iste lijepe devojke
al' nevjeste skoro dovedene;
to ne moze raja podnositi,
na ovakvi zulum obiknuti.
Vidi zulum, sa Cetinja kralju!"
Kad vladika bjese razumio
sto govori Cerovic Novica,
Novici je tako besjedio:
"A Novica, moja uzdanice,
mogu li se pouzdati u te
da ubijes Cengic-Smail-agu
i njegovu da izgubis glavu?
Znas, Novica, nije bilo davno:
kad izide na Grahovo vojska,
a pred vojskom bijahu Cengici,
da private pitomo Grahovo,
mene knjiga od vojvode dodje,
od vojvode Dakova Jakova,
da mu dajem indat u Grahovo,
da Grahovo branim od Turaka,
a ja poslah moje Crnogorce
a pred njima bracu Petrovice,
a pred svijem Stanova Stefana,
te odose pitomu Grahovu.
Kad dodose na Grahovo s vojskom
kod vojvode Dakova Jakova,
a bog ubi Dakova Jakova,
te on srete crnogorsku vojsku
a pred njome moje Petrovice,
pa iznese zezenu rakiju,
te opoji moje Crnogorce,
pa u Turke juris ucinise,
i u vojsku tursku ogreznuse,
te ih silni Turci opkolise,
isjekose moje Petrovice
i ostale mlade Crnogorce.
Tade su mi oci izvadili
i u srcu ranu napravili;
kako mi ih tade isjekose,
i danas mi stoji rana ljuta
na Turcina Cengic-Smail-agu.
Ja u tome sitne knjige pisah
na glavare niz Hercegovinu
ne bi li se Srbin namjerio
ko bi bracu moju osvetio
na Turcina Cengic-Smail-agi,
ne nade se dobroga junaka; -
a, Novica, ako boga znades,
nejli mene osvetiti, sine!
A evo ti bozju vjeru davam,
cestita bih tebe ucinio
dok je traga i koljena moga."
Kad Novica razumje vladiku,
on je njemu tako govorio:
"Al" cu svoju glavu izgubiti
al' aginu donijeti ode
i osvetit tvoje Petrovice!" -
Sve to kaza Djoko Malovicu
a Turcinu Cengic-Smail-agi:
"Istina je, Cengic-Smail-aga,
to je amo svekoliko bilo,
sad te hocu, aga, sjetovati:
kupi vojsku, hajde u Drobnjake,
da Drobnjake tevtis ucinimo
i uzmemo grose i harace!
Teke cu te aga sjetovati,
nemoj kupit kalabaluk vojske,
nego samo trista haraclija,
kojijeh je raja obiknula:
od tog raja uspregnuti nece,
no ce k tebe raja pohitati
i donijet grose i harace;
onda cemo lako za glavare."
Kada agi sitna knjiga dodje
i kad vide sto mu Djoko pise,
misli aga sto ce od zivota;
sve mislio, na jednu smislio,
pa sarenu knjigu nacinio,
nacinio, pa je opravio
na Turcina Stocevic-vezira:
"Jesi l' cuo, Stocevic-vezire,
jesi l' cuo, jesi l' razumio
koji su se jadi nacinjeli
u Drobnjaku, u plemenu jaku:
e se raja asi ucinjela,
ne dadu mi grosa ni haraca?
Pa mi Djoko Malovicu kaze
da povedem haraclije Turke,
samo moje trista haraclija;
pa ne smijem inokosan poci
pr'o prostrane Pive kalovite.
Kad ja Pivu kalovitu predem,
te ja dodjem u pleme Drobnjake,
Drobnjaci su krvavi junaci,
pa ne zale za zlo dati blago,
sarene ce knjige opraviti,
sitne knjige na pivske glavare,
veliko im mito obecati,
pivsku raju dici na oruzje.
Oni ce mi s pleci udariti
za drobnjacko necestito blago,
a Drobnjaci sprijed docekati,
pa se bojim, izgubicu glavu.
No te molim kako starijega:
poslji tvoga sina Miralaja,
oko njega sest stotin' Turaka,
neka ide Gacku i Lipniku,
i dacu ti bozju vjeru tvrdu,
voditi ga u Drobnjake necu,
no g ostavit Gacku i Lipniku,
nek na Gacku vlasi cuju vojsku;
to kad cuju od Pive glavari,
ne smiju se Vlasi prevariti
ni drobnjacko mito privatiti;
ja cu tada u Drobnjake poci."
Pa kad takvu knjigu opravio,
onu posla, opet drugu pise,
opravi je krvavu Niksicu
na koljeno Ametu Bauku:
"Okupi mi zestoke gradane,
pa ih vodi u pleme Drobnjake,
te uzapti sva sela drobnjacka
od Mokroga do Dobrijeh Sela,
eto mene s vojskom u Drobnjake, -
da nevjeru mene ne ucine."
Onu posla, trecu brze pise
krvavome Kolasinu gradu
na Stricinu begu Musovicu:
"Jesi l' cuo Beze Musovicu,
e se moja raja odmetnula,
pa ja odoh u Drobnjake s vojskom,
pa se bojim od njih prijevare,
nego kupi seratlije Turke.
Hajde brze u pleme Sharance,
te ustavi sva sela saranska
dok Drobnjake tevtis ucinimo!"
Pa kad takve knjige razaslao,
malo sio pa otpocinuo.
Dok eto ti silna Miralaja,
Miralaja vezirova sina,
i dovede sest stotin' Turaka.
Kad ga vide gazi Smail-aga,
pod kulu je njega namjestio,
pa okupi trista haraclija;
kad okupi trista haraclija,
on ustade na note junacke,
sablju pase, a brnjasa jase,
a gavrana u povodu vodi.
Otole je aga okrenuo,
i prvi je konak ucinio
na Smrijecnu, selu malenome;
tu nocio, i divno mu bilo.
Pa kad svanu i ogrija sunce,
otole je okrenuo vojsku,
drugi konak na Bezuje dodje;
tu nocio, i divno mu bilo.
A kad svanu i ogrija sunce,
otole je preturio vojsku
pro Dragalja, zelene planine;
dodje aga na kamene Duzi,
tu ga vide Djoko Malovicu,
pa on srete agu Smail-agu,
vodi agu na bijelu kulu;
druga vojska tabor ucinila
na livadu pred Djokovu kulu.
Posto Turci konak ucinili,
to se culo u pleme Drobnjake
de je aga na Duzi dosao,
i to cuo Karadzicu Shujo,
pa je jedva noccu pretrajao,
pa kako je zoru opazio,
tad vojvoda posjede dorina,
ocera ga na kamene Duzi;
a kad dodje na kamene Duzi,
dogna konja do Djokove kule,
ode slusat sto besjedi Djoko,
sto besjedi i aga i Djoko.
Aga pita Malovica Djoka:
"Sad sto c.emo, Malovicu Djoko.
sad sto cemo, Djoko, od Drobnjaka?"
A Djoko ga stade sjetovati:
"Cujes mene, gazi Smail-aga,
ti ako ces mene poslusati,
ti uvati Cerovic-Novicu,
te Novicu na kolac udari,
pa uvati Karadzica Shuja,
te vojvodu Shuja ti objesi,
a uvati popa Golovica,
te mu odbij od rbata meso
i desnu mu odsijeci ruku,
da ne pise knjige na Cetinje
a ostale drobnjacke glavare
pod zestoku globu ti udari,
i ti uzmi blago u Drobnjaka;
tade ce nam sirotinja doci
i donijet grose i harace."
To veljase Djoko Malovicu,
a to cuo Karadzicu Shujo,
pa odsjede od dorata svoga,
pa srdito na kulu izide
pred odaju de aga sjedase,
nogom desnom vrata otvorio.
pa aginu ruku poljubio;
a aga mu govorit otide:
"Dje si, Shujo, ocigledna kurvo,
koji meni o nevjeri radis
i odmeces raju u kaure?"
A Shujo mu govorit otide:
"Cuj me, aga, gazi Smail-aga:
ja nijesam ocigledna kurva.
no je Djoko ocigledna kurva,
sto te laze, te ti blago mami,
panjka raju svome gospodaru."
A rece mu aga Smail-aga:
"Kad nijesi ocigledna kurva,
kamo tebe Cerovic Novica?"
A rece mu Karadzicu Shujo:
"Eno, aga, Cerovic-Novice
U Tusimnju, na bijelu kulu,
iskuplja ti porez od Tusimnje;
i cujes li sto cu govoriti:
de recemo, Novica ce doci,
i kad bi te za to prevario,
nemoj mene nista vjerovati."
Tade poce gazi Smail-aga:
"Nek Novica na Poscenje dodje!"
Tade rece vojevoda Shujo:
"Daj mi, aga, izuna tvojega
da ja podem u Petnicu kuli,
da ti, aga, konak siguravam!"
A aga mu izun darovao.
Ode Shujo u Petnicu kuli;
kako dodje na bijelu kulu,
sitnu knjigu na koljenu pise,
opravi je Cerovic Novici,
sve mu kaza sto je i kako je,
i kako se agi zatekao:
"No, Novica, moj brate milosni,
hajde brze u pleme Drobnjak
necemo li agu prevariti,
ne bismo li agu pogubili;
kad mi ne bi dosa u Drobnjak
ti moj brate, Cerovic-Novic,
ne bi mene aga vjerovao,
no bi mene pogubio glavu."
Kad Novici sitna knjiga dodje
brze zovnu bratuceda svoga,
bratuceda Cerovic-Sekula:
"Bratucede, Cerovic-Sekule,
da idemo u pleme Drobnjake!"
Poslusa ga Cerovic-Sekule,
pa podose oba u Drobnjake.
Kad. dodose u pleme Drobnja!
tu nadose Karadzica Shuja,
sjedi Shujo na kamen studeni,
pa on grozne suze prolijeva,
Novica mu bozju pomoc viknu,
a Shujo mu s placem privatiio,
a pita ga Cerovic Novica:
"Shto je, Shujo, na zlo udario?"
"Ne pitaj me, Cerovic-Novica!
Smail-aga na Poscenje dodje,
i velik nam zulum ucinio:
uvati nam popa Golovica,
te m' udari stotinu toljaga,
na muke je njega udario;
sad sto cemo od zivota svoga?"
Tada rece Cerovic Novica:
"Dobro cemo, vojevoda Shujo!
Voliji sam muski umrijeti
no veliki zulum podnositi,
kunem ti se, a vjeru ti davam,
ja cu na njeg' pusku opaliti
da bih znao da cu poginuti,
nego hajde na noge lagane
da idemo agi na Poscenje!"
Ustadose i agi podose,
i odose agi na Poscenje;
tu vilene konje razjahase,
konje dase Cerovic-Sekuli,
oni idu agi pod cadorom,
Shujo agi poljubio ruku,
Novica se naljutio na njga,
ne sce agi da pristupi k ruci,
a aga mu ode besjediti:
"Samovoljni Cerovic-Novica,
zasto si se naljutio na me,
te mi ne sce poljubiti ruku?"
A rece mu Cerovic Novica:
"Cujes mene, Cengic-Smail-aga:
zasto slusas Malovica Djoka,
sto za blago panjka sirotinju,
zato sam se naljutio na te!
Shto namuci popa Golovica,
ti si mene zalost ucinio!
I ti mene zoves nevjernikom, -
ti si meni, aga, naredio
da ti kupim grose i harace
od Tusimnje, sela malenoga,
pa sam za te cuo u Drobnjake,
pa okupih juce Tusimnjane,
zaiskah im careve harace,
sirotinja blaga ne imase,
dogonjase krave i volove
i debele ovce i ovnove
da privatim njima od poreza,
ja ne mogah bez izuna tvoga,
a oni se naljutise na me,
i na mene pusku okrenuse,
odista me ubiti hocahu,
a ja sam im tako besjedio:
"Stante malo, moja braco draga,
dok ja agu na Poscenje pitam,
hocu li vi marve privatiti
da ja agi namirim haraca?"
Evo tebe dodoh u Drobnjake
da te pitam, Cengic-Smail-aga,
hocu li im marve privatiti
da ja tebe namirim haraca?"
A aga mu poce govoriti:
"Istina je, Cerovic-Novica,
sto god uzmes tamo od poreza
primice ti aga Smail-aga
i ciniti pogovora nece."
Tade rece Cerovic. Novica:
"Molim ti se kao starijemu
da podignes haraclije Turke,
da ih vodim na Mleticak ravni
na zelenu Baru Zajovica.
Onde cete tabor uciniti;
a isturi po medama Turke
neka Turci pale kuburlije,
neka jeka ide kroz Uskoke
neka cuju momci od Uskoka,
od tebe se hoce prepanuti
i brze ce porez iskupiti,
da ne idu Turci u Uskoke,
no ce mene porez donijeti,
a ja tebe sjutra na Mleticak.
I evo ti dajem vjeru tvrdu,
sjutra cu ti na Mleticak doci
kako svane i ogrije sunce;
i kad bih te za to prevario,
onda mene posijeci glavu!"
A aga mu poce govoriti:
"A aferim, Cerovic-Novica;
drzacu te vjernoga glavara,
da pred tobom starijega nema
u Drobnjaku, u plemenu jaku,
nego hajde u Tusimnju kuli,
eto mene na Mleticak ravni,
dovece cu na konak panuti!"
Kad Novica zacu lakrdiju,
on posjede vilena labuda,
pa ocera u Tusimnju kuli.
Kako dodje u Tusimnju kuli.
on ne gleda da kupi harace,
no sarenu knjigu opravio
na vojvodu Minu Radovica:
"Kupi meni silnovitu vojsku,
hajde brze u Tusimnju kuli,
da udarim Cengic-Smail-agi
necu li mu potubiti glavu,
da osvetim bracu Petrovice
a da skinem zemlji zulumcara!"
Onu posla, drugu nakitio,
opravio Damjanovic-Mirku:
"Okupi mi tridest Malinstang
hajde brze u Tusimnju kuli,
da na agu slavno udarimo
ne bismo li agu pogubili,
da osvetim bracu Petrovice!"
Kad je takve knjige rasturio,
on okupi od Tusimnje momke
a pod svoju prebijelu kulu,
pa tu sjede, te je pocinuo.
Dok eto ti Mine Radovica,
i za njime dodje silna vojska;
taman dodje Mina Radovicu,
dok eto ti Aleksica Mirka,
i za njime dodje nesto vojske, -
sastase se pod bijelu kulu.
Taman soko okupio vojsku,
dok pukose puske na Mleticak,
Smail-aga na Mleticak dodje,
i tu konak Turcin ucinio
i na klance stavio pandure.
Dokle aksam pade na dolinu,
onda krenu Cerovic Novica
uz Tusimnju od bijele kule,
pa on vodi vojsku na Slatinu,
tu veljase niko ne vidase,
al' tu bjese trideset Turaka
i pred njima Jelez buljubasa,
pa opazi Novicinu vojsku,
pa pod ruku pusku dovatio,
pa pobjeze prijekijem putem,
pravo agi pod satora dodje,
kako dodje, agi govorio:
"Silan aga, u zo cas ti bilo,
ti u zo cas vjerovao za se
mrku vlahu Cerovic-Novici:
on ne kupi porez lo Tusimnji,
no okupi silovitu vojsku
i izvede na Slatinu ravnu,
ujutru ce na te udariti,
i tvoju ce otkinuti glavu
i sve tvoje Turke krdisati!"
I aga mu vjerovati scase,
ali silan Shujo ne davase,
nego agi rijec govorase:
"Vjeruj mene, aga gospodare,
Novica ti udariti nece,
no daj mene cetr'est pandura,
da ja idem da ti strazu cuvam!
Onda rece Cengic Smail-aga:
"Bre makni se, Jelez buljubasa,
sto mi panjkas Cerovic-Novicu?
Novica me prevariti nece.
Nego cujes, vojevoda Shujo,
uzmi, Shujo, pedeset pandura
od Drobnjaka dobrijeh momaka!"
Shujo uze pedeset pandura
da on cuva na Slatinu strazu.
Kad izide na Slatinu Shujo,
onde nade Cerovic-Novicu.
Kad se Srbi sastadose onde,
medu sobom zbora ucinise:
"Kudar cemo na njeg' udariti?"
Pa rekose: "Da mu udarimo
sa Ivice, visoke planine."
Pa tudije vojsku povedose.
Na Ivicu kad je izvedose,
onde viknu Cerovic Novica:
"Stante, Srbi, da otpocinemo!"
Tu sjedose i otpocinuse.
Posto bjehu malo pocinuli,
ustadose na noge junacke,
pa podose na Mleticak ravni.
No bijase aga uranio
i pod cador kafu prijario,
taman mrku kafu prijario,
dok grom puce, a sinuse munje.
To ne bjehu munje ni gromovi,
no to bjese Novicina vojska
pa na agu Srbi udarise,
pobise se ognjem iz pusaka.
Kako Srbi na njih udarise
i po jednom puske isturise,
tad za ostra gvozda privatise,
pa u Turke juris ucinise.
Tu pogibe Cengic-Smail-aga,
ubi njega Cerovic Novica,
a pos'jece Damjanovic Mirko,
i cetrdest turskijeh begova
i drugijeh stotinu Turaka,
i stotinu konja ugrabise,
poskidase svijetlo oruzje
i turacke sa ramena glave,
i veliki sicar zadobise,
pa se Srbi zdravo povratise,
pjevajuci i puske mecuci.
Ponesose glavu sa Cengica
i ostale glave sa begova
cetinjskome kralju na Cetinje;
divno ih je kralju docekao,
darovao Cerovic-Novicu,
dade njemu medalju od zlata,
i suvise njega postavio,
postavi ga za prvog vojvodu,
i ovako njemu zafalio:
"Fala, sinko, Cerovic-Novica!
Dok je roda i koljena moga,
drzacu te kako svoju glavu."
Mirku dade od srme medalju
i ostalim sto je za kojega.



Vezano za temu:

KULTURA BIH

Biografija Adila Zulfikarpasica
Bosnjacki institut preseljava iz Ciriha u Sarajevo
Intervju Adila Zulfikarpasica - Politicko organizovanje i Bosnjastvo
Intervju: Adilova razmisljanja pred sami pocetak agresije
Savez suverenih drzava ili konfederacija je bila moja vizija
Alija nije kriv sto nije imao viziju Bosne
Portret Smail-age Cengica
Manastir: Grob ubice Smail-age Cengica
Ivan Mazuranic: Smrt Smail-age Cengica
Smrt Smail-age Cengica
Biografija: Dervis-aga Cengic Dedaga





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved