INSPIRATIVNA SNAGA BOSNJAKA BOGUMILA
- SEVKO KADRIC -
Da je bosansko bogumilstvo imalo svoju carobnu inspirativnu snagu govori zivotna prica bosanskog slikara, pariskog studenta, boema, Lazara Drljacu koji poslije studija i druzenja sa mnogo poznatijim slikarom Pikasom napusta Pariz, vraca se u bosanske planine i postaje zatocenih ljepote planine Prenja. Tu je Drljaca proveo ostatak svog zivota u meditaciji i slikanju. U poslednjoj zelji trazio je da mu se na grobu napise: "Ovdje pociva posljednji bosanski Bogumil".
Spomenimo i bosanskog pjesnika Mehmedaliju Maka Dizdara koji je u stihu probudio poruke bosanskih bogumila praveci besmrtno djelo "Kamenog spavaca" i dr. O bogumilima se govori snagom njihove umjetnicke poruke ostavljene posredstvom stecaka (forma, slike, reljefnost, monument i sl.) ali ona najsnaznija poruka, poruka duha i odnosa prema zivotu se tek uzgred spominje.
O kojoj i kolikoj je snazi rijec ovdje to ilustrirajmo samo sa jednom nadgrobnom porukom, epitafom iz 1389 godine.
A se lezi Tanisa Cuk od Kraljeve Sutjeske,
od kralja voljen, al bez slobode,
ko lovacki pas kralju odan.
Zivjeh al vodom ne zgasih zed
nit plodovima zemlje ne vtolih glad,
jer se glad i zedj
vratjahu svaki dan u utrobu moju,
kao sto se vratjah ja iz polja kutci svojoj isti,
al za taj dan drukciji.
I stalno misljah na tebe Gospode,
i sa molitvom tebi sklapah obnoc otci svoje,
i sa molitvom tebi zjutrom ih otvarah kao
sto se zjutrom otvaraju prozori i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.
Al Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani. Samo muk.
I rodi se sumnja u dusi mojoj sumnji
nesklonoj da i Ti negdje, ko ja ovdi, uzalud ne cekas spasenje od mene.
I s tom terzkom mislju legoh pod ovi biljeg
i tu miso usijekoh u tverdi kam da oni koji protcita ju vide tko tce od nas dvojce
pervi
docekat spasenje.
"Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu kad Tvrdko bje kralj od Bosne, Serbije, Dalmeise i Zapadnijeh strana, a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono tsto srdce moje stalno tceka i samo to zeljese."
Poruka, Tanise Cuka od Kraljeve Sutjeske, jedna od mnogih, krije u sebi univerzalnost misli, krije sumnju koja je suprotnost svemu onome sto jesu monoteisticke religije koje svoje religijske dogme podiæu na nivo aksioma "neospornih istina". I nije generacije u Bosni ali i daleko izvan njeg. I nije slucajno da se epohalna duhovna slucajno da je u bosanskom bogumilstvu vrelo inspiracija, ljepote misli i univerzalnosti poruke koje su grijale promjena u Evropi, nekoliko vijekova kasnije, dogodila upravo polazistem: "Sumnjam, dakle postojim!"
U bosanskom, bosnjackom bogumilstvu je neizostavan dio bosnjackog identiteta danas ali i neraskidiva veza (prirodna, socijalna, genetska...) sa onima koji su na silu primili katolicanstvo, pravoslavlje, ali i islam i mi smo liseni iluzije da ga je moguce reikarnirati, ozivjeti ponovo ali da nas treba grijati, to svakako.
Sevko Kadric
|
