Drugi o Srebrenici

S R E B R E N I C A

 

Srebrenica jeste mjesto. I, nije. Ona je regija i vise od toga. Srebrenica je nacin ophodjenja, ljudstva, covjecstva, ruglo naroda jedne epohe, nacin ponasanja, junastva i sramote.

Srebrenica je rana, mora, sudbina, zivot, sjecanje koje se ne moze izbrisati, zamijeniti, promijeniti ili sakriti.

Srebrenica je krik, tuga, zalost i stratiste koje je u nedavnoj izjavi Carle del Ponte (Januar 2007) sazeto i nalazi sav ´smisao´ u besmislu naredjenja i izvrsenja u kojem vojnik postaje orudje masinerije i masovni ubica neduznog svijeta.

Carle del Ponte kaze:" "Cijela situacija podsjeca na zalosne tzv. 'zasticene zone' koje je UN drzao tokom agresije na BiH. U momentu kad je UN trebao opravdati naziv tih zona i zastititi narod u njima, desio se genocid u Srebrenici."

Srebrenica nije jedna, ima vise Srebrenica sirom Bosne i Hercegovine. One potsjecaju, pozivaju na odgovornost i razmisljanje.

Srebrenica je mit i prokletstvo, dogadjaj koji moli da se ne ponovi, preklinje i moli, dapace, vapi da se pravda zadovolji i zlo ne ponovi.

 

Prof. Camo Hamdo

 

SREBRENICA I ADMINISTRATOR POKOLJA

 

 

Genocid u BiH 1991-1995! Genocidu su svojom neaktivnoscu pomogle i UN

Yasushi Akashi

Krajnja nekompetentnost specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Januara 2001. godine, Parlament Republike Francuske formirao je komisiju koja treba ispitati francusku ulogu u padu Srebrenice i genocidu koji se dogodio nakon sto su srpske snage osvojile enklavu pod zastitom Ujedinjenih nacija. Clanovi komisije saslusali su veliki broj direktnih svjedoka i ucesnika dogadaja s kraja bosanskog pokolja.

Posljednji ispitani bio je Yasushi Akashi, nekadasnji specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za bivsu Jugoslaviju.

On je 25. aprila odgovarao na pitanja istrazitelja, dajuci odgovore koji ne samo da pokazuju njegovu krajnju nekompetentnost vec i dokazuju kako je za diplomatu koji se najcesce smijao na Palama, Srebrenica bila tek jedan od kompjuterskih fileova, posao za rutinsko i bezvoljno obavljanje, pracen slijepom vjerom u ispravnost svega sto je imalo veze sa plavim kacigama, pred kojima se na kraju dogodio najveci pokolj u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Pored transkripta skandaloznog Akashijevog svjedocenja, Dani objavljuju i detalje razgovora koji su sa francuskim parlamentarcima vodili bivsi nacelnik staba UNPROFOR-a za BiH, holandski general Nikolai, i Jean-Rene Ruez, glavni istrazitelj Tribunala u Haagu za Srebrenicu.

Dok oficir cistom, vojnickom logikom tumaci mogucnosti odbrane Srebrenice, haski istrazitelj donosi nepoznate detalje o prvobitnim srpskim namjerama.

Obojica, medutim, Akashijevo svjedocenje cine krajnje nerelevantnim, a njegovu pricu o zasticenoj zoni tek cinovnickim naklapanjima.

Kako je, zapravo, bilo u toj zasticenoj zoni i sta je u praksi znacilo UNPROFOR-ovo slijepo (ne)sprovodenje mandata propisanog na East Riveru, opisuje nas novinar, svjedok zbivanja u posljednjoj bosanskoj enklavi

Naveli ste Vas zahtjev za ulazak posmatraca ICRC-a u Srebrenicu od 15. jula.

Da li ste izmedju februara i jula mogli proslijediti informaciju do gospodina Boutrosa Ghalija?

Da li ste mogli preuzeti inicijative?

Traziti ranije to sto ste trazili 15. jula, tj. da ICRC udje u sigurnu zonu?

Drugim rijecima, sta se desavalo izmedju februara i jula, sto je jos vise istaklo neprihvatljivu situaciju u Srebrenici i zelju da se stanovnistvo pod opsadom izgladni i fizicki unisti?

AKASHI: Situacija u Srebrenici je, kao sto kazete, bila nemoguca i mnogo prije tragedije koja se desila u julu 1995. godine. Ali, situacija nije bila teska samo u Srebrenici vec i u Sarajevu i u Bihacu. I prije smo prezivljavali mnoge krize. Ja ne potcjenjujem teskoce iz Srebrenice, ali je i Gorazde, u kojem smo imali samo osam vojnih posmatraca, imalo tesku sudbinu. Snabdijevanje hranom u Srebrenici je bilo izuzetno tesko. Imali smo veoma teske pregovore sa Srbima u vezi sa snabdijevanjem holandskih vojnika. I kao sto sam rekao u svojoj uvodnoj izjavi, holandski vojnici su oslabili jer nisu imali redovno snabdijevanje. Vec ih je bilo napustilo 150 ljudi, pa su i ostali zeljeli napustiti Srebrenicu sto je moguce prije. Kontaktirali smo nekoliko skandinavskih vlada da vidimo da li su spremne da zamijene Holandjane, ali nismo imali uspjeha. Nijedna zemlja nije bila spremna na to. Zbog toga ne treba kriviti Holandjane. Mi smo beskrajno dugo pregovarali sa Srbima da nam olaksaju pristup Srebrenici i da smanje broj napada na taj grad. Ali vise nego bilo gdje drugdje u Bosni, Srebrenica je bila zona sa mnogo napada i protunapada, i mislim da je to teritorija gdje je Mladic imao dosta gubitaka. Uprkos teskoj situaciji, ne mogu reci da je Srebrenica bila u mnogo tezoj situaciji nego neki ostali dijelovi zemlje. UN tu nije imao poseban vojni mandat. Prije pocetka jula nismo nista znali o srpskim namjerama. Zapravo, veliki broj mojih generala misli da Mladic najvjerovatnije u pocetku i nije imao namjeru da napadne i zauzme Srebrenicu, sve dok nije osjetio da je otpor veoma slab. Bosanski komandanti su otisli u Sarajevo, tako da je ostalo samo tri do cetiri hiljade ljudi sa oslabljenim komandnim kadrom. To je za njega predstavljalo priliku koju nije zelio propustiti, iako mu to mozda nije bila prvobitna namjera.

- Pukovnik Karremans nam je prosle sedmice izjavio da je pocetkom juna 1995. godine, saznao da se srpske snage koncentriraju i pripremaju napasti sigurnosnu zonu. Da li ste o tome bili obavijesteni i kakve ste odluke donijeli?

AKASHI: Nisam upucen u svjedocenje komandanta Karremansa. Komandant snaga, ako se dobro sjecam, nije mi rekao za neke planove i odredjene namjere o organiziranim napadima na Srebrenicu od jula 1994. godine, kako vi to kazete. To nikada nisam saznao za vrijeme nasih internih sastanaka. Svako jutro sam imao sastanak sa svojim najodgovornijim ljudima, vojnim i civilnim licima. Uvijek smo imali istu sliku o situaciji na terenu, bilo da se radilo o politickom ili vojnom planu. I ne sjecam se da sam cuo da se prica o napadu na Srebrenicu.

- General Nikolai i pukovnik Karremans su nam prosle sedmice izjavili da "bi se mozda izbjegla ova tragedija da je zracna podrska sirih razmjera bila pruzena vec od prvog dana srpske ofanzive". Sta mislite o tome?

AKASHI: I to je zapravo pretpostavka. Kao sto znate, postoje dvije kategorije zracne podrske. Postoji ogranicena akcija, to je podrska namijenjena za odredene ciljeve zastite, u svrhu osiguranja naseg ljudstva. Mi saljemo kontrole na teren kako bismo znali da li postoji naoruzanje i fizicki napadi na nase ljude. To se zove bliska zracna podrska. Sto se tice zracnih udara, to je drugi vid zracne podrske, sa politickim ciljem da se kazni neprijatelj na terenu ili snage koje nas sprecavaju u vrsenju nase misije. Kao sto sam vec rekao, 11. jula 1995. godine od mene je zatrazena bliska zracna podrska i ja sam u roku od deset minuta odobrio zahtjev generala Janviera.

Da je ova zracna podrska bila zatrazena ranije, recimo 9. ili 10. jula, da li mislite da bi situacija bila drugacija?

To je pitanje koje mi postavljate, ali ja u to sumnjam. Medjutim, kada govorimo o zracnoj podrsci sirih razmjera, to je sasvim druga prica. Jer, ono sto se dogodilo krajem augusta i pocetkom septembra, bio je veci napad koji je otvorio put Dejtonskom sporazumu. Ali i taj zestoki napad koji je trajao oko deset dana nije bio jedina metoda zaustavljanja Srba. Do tog napada je doslo u isto vrijeme kada su i hrvatske snage napredovale u blizini Bihaca, sto je uznemirilo srpske snage. Mozda se sjecate americke ponude koja je dovela do Daytona. Zracni napad sirih razmjera, zajedno sa zestokim napadom na terenu protiv Srba, bio je pracen diplomatskim aktivnostima koje su pokazale fleksibilnost i dopustile kompromis u pogledu Srba. Bez prisustva drugih politickih mjera, zar mislite da bi samo zracni napad mogao zaustaviti napade na Srebrenicu? I u ovom slucaju je nemoguce znati sta bi se dogodilo, i oko ovog pitanja postoje samo razlicita misljenja.

 

- General Nikolai je izjavio: "General Smith je bio za zesce napade na zemlji, sa zracnom podrskom, ali nikada u to nije uspio ubijediti generala Janviera i gospodina Akashija. Zbog toga se on drzao naredenja svojih nadredjenih." Sta Vi mislite o ovoj izjavi generala Nikolaija?

Yasushi Akashi: "Jako sam ponosan sto mogu reci da su svi moji podredjeni, Francuzi, Britanci ili ljudi bilo koje nacionalnosti, bili posveceni krajnjem cilju medunarodnog mira, ostavljajuci po strani vlastite nacionalne interese. I vjerujem da je to u interesu cijelog covjecanstva"

AKASHI: Generali u Zagrebu su imali globalniju viziju svih operacija, dok su nasi generali u BiH, u Sarajevu, imali vise takticku sliku situacije, jedan direktniji susret sa bosanskim snagama. Dakle, postojale su odredjene razlike u procjenjivanju situacije i u politickim mjerama koje je trebalo usvojiti. Ocito, te razlike su neizbjezne i mi smo sve ucinili da ih uskladimo. Naprimjer, kada je rijec o masivnom zracnom napadu od 25. i 26. maja, svi smo radili zajedno. Bili smo slozni na scenariju. I u vecini slucajeva uspjeli smo ostvariti suradnju. Mozete imati stratesko slaganje na nivou visoke uprave, dok takticno slaganje ne postoji uvijek na liniji fronta. Mislim da je bilo vazno za komandanta snaga generala Janviera da sagleda tu globalnu viziju da bi mogao pregovarati sa vodjama, Karadzicem, Mladicem i ostalima.

Smithov prethodnik Rose je izgubio sposobnost pregovaranja sa bosanskim Srbima. Ja licno u pocetku nisam mogao pregovarati sa Karadzicem, pa su Stoltenberg i lord Owen ubijedili Milosevica, a onda posredstvom Milosevica i Karadzica, pa su mi dopustili da ga idem vidjeti. Ali Karadzic nije dopustio generalu Roseu da me prati.

Rekao je: "On je vojnik. Ne zelim s njim govoriti. Govorit cu samo sa civilnim licem iz UN-a."

Na taj nacin smo zapravo igrali malo drugacije uloge od onih koje su uobicajene za Ujedinjene nacije, ali u skladu sa globalnim i jedinstvenim scenarijem. Kao posljedica toga, mislim da ne treba preuvelicavati te razlike.

- Znate da su se Janvier i Mladic susreli tri puta. Cetvrtog juna je general Mladic pripremio, prema izvjestaju UN-a, dogovor kojim bi se uspostavila veza izmedju oslobodjenja talaca i zracnih snaga. General Janvier nije potpisao ovaj dogovor, ali je generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, i to na njegov zahtjev, o tome obavijestio tek 11 dana kasnije. Vjerujem uostalom da je gospodin Kofi Annan, koji je tada bio sef operacija za odrzavanje mira, od Vas trazio 15. juna istragu. Kako objasnjavate ovo kasnjenje?

AKASHI: Sjediste Ujedinjenih nacija je, kao sto znate, u New Yorku i zbog toga veoma vodimo racuna o tome sta pise americka stampa. Cesto, umjesto da odgovaramo na upite iz sjedista UN-a, mi smo morali odgovarati na upite New York Timesa i Washington Posta. Da je sjediste UN-a u Parizu, vjerovatno bismo tada od sjedista dobivali zahtjeve u vezi sa pitanjima postavljenim u francuskoj stampi. Bilo je prica u americkoj stampi o tajnim sporazumima izmedu generala Janviera i Mladica, kao sto ste i vi na neki nacin spomenuli. Privilegija novinara je da se upustaju u razne spekulacije, a nasa misija je, naprotiv, bila da razjasnimo situaciju.

- Medutim, mi znamo da Vam je i sam generalni sekretar NATO-a 21. juna postavio isto pitanje.

AKASHI: Ali, generalni sekretar ne bi postavio to pitanje da mu stampa nije dala tu ideju. Cvrsto sam ubijedjen da ni on sam nije imao nikakvih sumnji u vezi sa onim sto sam mu govorio.

- Da li postoje izvjestaji o druga dva susreta koji su 17. i 29. juna odrzani izmedju generala Mladica i Janviera?

Da li su ti izvjestaju poslani u New York i da li su dostupni?

AKASHI: Nemam informacije u vezi sa sadrzajima ovih susreta, ne znam da li je New York o njima obavijesten. Ukoliko su oni za vas znacajni, mislim da ih mozete dobiti.

- Kada su nam davala izjavu dva holandska ministra, Van Mierlo i Voohroeve, oni su se pozalili da ih prije 10. jula niko nije konsultirao.

Isto tako se mozemo zapitati zasto oni nisu Vas konsultirali.

Kako objasnjavate to odsustvo kontakata izmedju odgovornih ljudi u UN-u i Holandjana koji su bili zaduzeni za holandski kontingent u enklavi?

AKASHI: Ja znam da je general Janvier mozda preko svojih podredjenih konsultirao holandske vlasti u Haagu, ali prije 11. jula ja nisam imao kontakata sa visokim i odgovornim licnostima holandske vlade. A kontakte 11. jula su inicirali sami Holandjani. Uvijek sam cijenio posjete visokih licnosti iz zemalja koje su davale trupe za UN, ali za vrijeme samih operacija odrzavanja mira koje je vodio UN, te trupe se nalaze pod autoritetom Savjeta bezbjednosti i djeluju na osnovu mandata koji im je dat od strane savjeta i mog direktnog nadredjenog, samog generalnog sekretara, dok i ja sam primam naredbe samo od njega. Jako sam ponosan da mogu reci da su svi moji podredjeni, Francuzi, Britanci ili ljudi bilo koje nacionalnosti, bili posveceni krajnjem cilju medjunarodnog mira, ostavljajuci po strani vlastite nacionalne interese. I vjerujem da je to u interesu cijelog covjecanstva.

 

 

ODBRANA SREBRENICE JE BILA NEMOGUCA

 

General Nikolai, nacelnik staba UNPROFOR-a u Sarajevu

Odbrana nije bila moguca

- Postavit cu Vam cetiri pitanja.

Prvo, kako analizirate odsustvo stvarne borbe bosanskih muslimanskih strana?

Da li ste bili informirani o odlasku Nasera Orica iz zone Srebrenice i o tome sta bi za Vas mogao znaciti taj odlazak u svijesti vlade u Sarajevu?

Drugo, da li bi, prema Vama, bilo moguce dobiti pisane dokumente o kojima ste govorili u Vasoj izjavi a koji se odnose na krug Srebrenica - Tuzla - Sarajevo - Zagreb o zahtjevima zracnih napada? Da li postoje ti pisani dokumenti?

 

Trece, spomenuli ste zracne snage u Tuzli.

Da li je to neka greska?

NIKOLAI: Postavili ste mi pitanje u vezi sa zracnim snagama iznad Tuzle.

Jedanaestog jula, prisustvo aviona iznad Tuzle nije nista neobicno jer NATO-ovi avioni su cijelo vrijeme, iz sigurnosnih razloga, kruzili iznad Jadranskog mora. I bilo je prihvaceno da avioni vec budu spremni u zracnom prostoru, iznad Tuzle, na pet minuta leta od Srebrenice, da bi se sto manje cekalo na zracni udar.

A sto se tice vaseg pitanja o nedostatku borbi u sredistu enklave, u jednom momentu sam saznao o odlasku Nasera Orica, a cinjenica da se vise nije vratio mogla je znaciti da se nesto spremalo, ali to su samo spekulacije. Muslimanske trupe su se pokusale sporazumjeti u odbrani i zastiti teritorija koje nisu stitile snage UN-a. Ali su muslimanske trupe pomalo bile izgubile svoje povjerenje u mogucnost odbrane teritorija od strane UNPROFOR-a.

- Sto se tice zahtjeva za zracnu podrsku 6. i 8. jula, postoji jedna kontroverza. Ponekad su oni bili pismeni, nekad usmeni, ali mislim da sam shvatio da su bili preneseni u Zagreb. A general Janvier tvrdi da do njega nisu stigli.

NIKOLAI: Ja sam o tome obavijestio Zagreb i ukazao na razloge zbog kojih je zracna podrska bila odbijena.

- Da li ste Vi imali informacije o planu napada na Srebrenicu?

Odakle su Vam stigla vojna obavjestenja?

Posto UN nema sluzbu vojnog obavjestavanja, koja organizacija Vas je snabdjela tim informacijama?

NIKOLAI: Postojale su indikacije o mogucem napadu na Srebrenicu. Pocetkom juna pukovnik Karremans je poslao izvjestajo situaciji u Holandiju i istakao da snabdijevanje hranom stagnira. Tu je napomenuo da postoji koncentriranje srpskih trupa oko enklave. I zakljucio da se mozda sprema napad. Ta informacija je i bila razlog da general Smith izvrsi kompletnu evaluaciju u svom stabu.

- Da li se tragedija u Srebrenici mogla izbjeci?

NIKOLAI: Zracni napad je mogao promijeniti stvari.

Ali odbrana enklave nije bila moguca bez dovoljnog broja vojnika i teskog naoruzanja u njenom sredistu. Tu je bilo samo oko 350 vojnih lica, sto i nije bila impresivna vojska koja bi mogla odbraniti enklavu. Dakle, odbrana nije bila moguca. Samo se mogao traziti zracni napad. (19. april 2001. godine)

JEAN-RENE RUEZ, GLAVNI ISTRAZITELJ TRIBUNALA U HAAGU ZA SREBRENICU

Srbi nisu zeljeli osvojiti Srebrenicu

 

- Zelio bih Vam postaviti subjektivno pitanje. Kako Vi objasnjavate to stvaranje mrznje, tu necovjecnost, to nasilje na srpskoj strani?

RUEZ: Ne postoji objasnjenje za ponasanje onih koji su izvrsavali masakre. Iznenadujuci aspekt je stav generala Mladica, koji je 1994. godine, u jednim novinama cijeg se imena vise ne sjecam, javno iznio svoje ciljeve u pogledu populacije tog dijela sjeveroistocne Bosne i to je vrlo jasno.

On je zelio istrijebiti sve ljude i tako im naplatiti cijenu zbog suradjivanja sa Turcima i slomiti otpor koji vuce korijene jos sa pocetka 19. stoljeca.

- U svojoj uvodnoj izjavi ste rekli da nije bilo razlike izmedu odvodjenja civila i vojnika.

Da li je bilo razlike izmedju naoruzanih i nenaoruzanih?

Govorili ste o 2.028 ekshumiranih ljudi - da li su to bili samo muskarci ili i zene i djeca?

Da li ste istrazivali i silovanja?

RUEZ: Svaka osoba koja je mogla nositi oruzje bila je smatrana vojnikom. Broj boraca u enklavi bio je odredjen brojem raspolozivog oruzja. Sto se tice zarobljavanja ljudi, postojala je razlika. Smrt je bila mnogo sporija za one koji su nosili uniformu i oruzje, i to je bio razlog zbog kojeg su se ljudi oslobadali oruzja. Ekshumacija se odnosi samo na muskarce. Meta generala Mladica bili su muskarci jer je znao da ubiti muskarca u jednoj porodici znaci unistiti egzistenciju cijele porodice. U bosanskom drustvu, zena sa troje djece bez oca, djeda i rodbine ima veoma težak zivot. Silovanja takodjer cine dio nase istrage. I ti aspekti postoje u dokumetima, ali se vise odnose na individualno ponasanje. Tada je svako imao dozvolu za ubijanje.

- Da li je postojalo ogranicenje u godinama?

RUEZ: Ne, izgled je ono sto se racunalo. Dijete od 12 godina koje je licilo na dijete od 17 moglo je nositi oruzje i bilo je ubijeno.

- Da li imate elemente koji bi potvrdili prethodne planove o ovim masakrima?

RUEZ: Ne, nisu postojali prethodni planovi. Zauzimanje enklave uopce nije bilo u planu. Plan o ovoj ofanzivi potice od 5. jula. Prvobitni plan je bio smanjiti enklavu na sam grad Srebrenicu i pretvoriti je u veliki izbjeglicki kamp pod otvorenim nebom, da bi Ujedinjene nacije pocele sa evakuacijom zone.

- Ta izjava se temelji na dokumenatima koje posjedujete?

RUEZ: Da, u potpunosti.

- Buduci da su se masakri dogadali odvojeno jedni od drugih, zar ne postoji u istrazi neka organizacija, naredbe, pa cak i usmene, koje bi mogle ukazati na njihovu povezanost?

RUEZ: Sama operacija je sigurno proizvod mozga generala Mladica. Tu operaciju vodili su njegovi ljudi. Veza izmedu glavnog staba VRS i Drinskog korpusa je postojala. Inicijativa je krenula iz vrha uprave. (22. februar 2001. godine)

 

BROJNI KRIVCI ZA GENOCID U SREBRENICI

SJECANJE NA DAVNU 1995-tu:

Date: Thu, 9 Nov 1995 01:15:25 GMT

VIJESTI : VECERNJI BILTEN

BROJNI KRIVCI ZA GENOCID U SREBRENICI

Srebrenica, 4.11.1995. (Press TWRA) - U Nizozemskoj traje raspra o krivnji za tragediju stanovnistva Srebrenice, kada je izmedju 27OO i 8OOO stanovnika Srebrenice, koji su prezivjeli trogodisnju opsadu toga grada, ubijeno, a ostali uz maltretiranje protjerani. Prekinuta je parlamentarna istrage o tom pitanju.

Ministar obrane Joris Voorhove rekao je da krivnja za pad Srebrenice i sve sto je uslijedilo pripada nizozemskim komandosima koji su kao UNPROFOR bili tu smjesteni.

Oni su bili slabo opskrbljeni hranom i oruzjem a kljucno je bilo sto im je UNPF komanda u Zagrebu uskratila NATO zracnu podrsku, tvrdi Voorhove, navodeci da su Srbi bili spremni i sposobni pobiti i nizozemske vojnike, da su im pruzili otpor, u pokusaju zastite civila u Srebrenici. Voorhove demantira vijesti da su nizozemski vojnici darovali srebrenicku djecu otrovanim keksima, te u moguca minska polja bacali slatkise, provjeravajuci sigurnost toga podrucja po usudu djece koja se tamo zapute. Za tvrdnje izbjeglica, da su Nizozemci u Srebrenici trgovali oruzjem i ucjenjivali hranom, te prisiljavali djevojke na prostituciju, Voorhove kaze da se radi o "uobicajenim pojavama u ratu".

U medjuvremenu je postalo vrlo vjerojatno da ce Ruud Lubbers (nizozemski premijer u doba pocetka rata u bivsoj Jugoslaviji) postati novi generalni sekretar NATO-a. O tome ce se odluciti za nekoliko dana, a procjenjuje se da SAD i vecina europskih drzava (ukljucujuci Nizozemsku) podrzava Lubbersa, a protukandidat, Uffe Elleman Jensen (bivsi sef danske diplomacije) ima manju podrsku.

Berlin - njemacki dnevni list "Die Tageszeitung" objavio je da je francuski general Bernard Janvier, zapovjednik UNPF-a, pet puta odbio zahtjev za zracnim napadima protiv srpskih snaga koje su se priblizavale Srebrenici. General Janvier time je omogucio srpsku okupaciju te enklave i posljedicne zlocine, pise list, uz napomenu kako je Janvier slijedio odluku francuskog predsjednika Jacques Chiraca, donesenu pocetkom jula o.g. List se poziva na izvore u francuskoj vladi i komandi UNPF-a u Zagrebu.

Francuska predsjednicka palaca odbila je komentirati taj napis.

A.S.

BBC KAO SERVIS OWENOVE ANTI-BOSANSKE PROPAGANDE

London, 4.11.1995. (Press TWRA) - Bivsi EU posrednik u "mirovnom procesu" u bivsoj Jugoslaviji, lord David Owen, ponovio je svoje teze o jednakoj krivnji svih strana u Bosni, u razgovoru kojeg je s njim napravila Jane Corbin, a emitirao ga je BBC, u emisiji "Panorama".

Owen tvrdi da su Bosanci provocirali srpske napade na sarajevsku bolnicu Kosevo, kao i da je Vlada BiH skrivila masakr na trznici Markale, u februaru 1994. Owen je ujedno optuzio SAD za krivnju nastavka rata od proljeca 1993. do sada. Dok je manira britanskog novinarstva - polemika i provokativna podpitanja, Jane Coburn se u svemu slozila sa Owenom.

Britanski historicar Mark Almond smatra da je medju razlozima takvog ponasanja to sto je njezin suprug - John Maples, bivsi Majorov ministar, sadasnji uposlenik propagandne agencije "Saatchi & Saatchi", koja je ovih godina radila i za srpskog predsjednika Milosevica.

(kraj)

A.S.

 

 

ULOGA UN-a U TOKU AGRESIJE NA BIH

 

 

Uloga UN-a u agresiji na Bosnu i Hercegovinu nije ni dan danas razjasnjena

Treba imati u vidu, da nema opravdanja, da je cijela medjunarodna zajednica pala na ispitu koji se zvao "Agresija na Bosnu i Hercegovinu".

Razlozi za potpunu inferiornost na sve slike o protjerivanju, genocidu i patnjama nevinog naroda nece mozda nikada u cjelini biti razjasnjeni, a i ako se to desi, nece vise pomoci svima onima, koje je zla kob o snu "Velike Srbije i Hrvatske" zadesila.

Ne treba se cuditi niti unutrasnjoj borbi za prevlast i vodjenje "glavne rijeci", unutar "sistema" medjunarodne zajednice kao i zelje Evrope da se otrgne i sama pocne konacno voditi vlastitu politiku.

Upravo, ta zelja ce dovesti do tragedija poput Srebrenice, Zepe i drugih mjesta, pojave slika za koje smo mislili da se nikada nece vise ponoviti, koncentracionih logora, ulicnih ubistava, smaknuca, silovanja, pljacki - i sve to upravo tu, na pocetku novog milenija. Malo zacudjuje, da je sve slike ruznih desavanja kod nas medjunarodna zajednica hladno posmatrala, gurajuci u vatru najneiskusnije i slabo obucene snage UN-a koje nisu bile u stanju da stite sebe, a kamo li, da kao takve, stite jos i druge.

Cijenu nesloge, "slabe Evrope", ali i namjere pojedinih clanova medjunarodne zajednice, platila je Bosna i Hercegovina. U momentu kada je BiH trebala najvecu pomoc, Evropa je mogla pruziti, ali to nije ucinila.

Uzor za nejedinstvo i neispunjavanje obaveza koje su preuzeli, moguce je najtransparentnije vidjeti na primjeru Srebrenice, ali i drugih dijelova BiH:

Uloga UN u BiH 1991-1999!

Otvoreno pitanje, da li su UN napravili vise stete nego koristi u BiH?

 

 

OSCE U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Sta je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini?

Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE), kao osnovna institucija za rano otkrivanje, prevenciju i rjesavanje konflikta, kao i post-konfliktni oporavak u Evropi, ima glavnu ulogu u stvaranju stabilne, mirne i demokratske Bosne i Hercegovine (BiH).

Mandat Misije OSCE-a u BiH - koji je utemeljen 18. decembra 1995. godine - obuhvata promovisanje demokratskih vrijednosti, pracenje i produbljivanje razvoja ljudskih prava, organiziranje i nadgledanje izbora, kao i implementaciju mjera o kontroli naoruzanja i izgradnji povjerenja.

Mandat OSCE-a po Dejtonu

Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine, BiH je,za razliku od Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore suocena sa teskim zadatkom da se transformise u visenacionalno, demokratsko drustvo. Mada se do sada uspjesno bavila mnogim neposrednim poratnim humanitarnim problemima, BiH se i dalje susrece sa nekoliko dugorocnih izazova, kao sto su jacanje postivanja ljudskih prava i promoviranje medunacionalne tolerancije; stvaranje demokratskih institucija; vodjenje izbora, te razvoj nezavisnih i pluralisticnih medija.

Tranzicija BiH zahtijeva znacajnu i trajnu paznju medjunarodne zajednice. Prema Dejtonskom sporazumu, Misija OSCE-a u BiH jedna je od kljucnih medjunarodnih agencija za implementaciju, i njen prvi zadatak je da pomogne BiH u procesu tranzicije u demokratiju. Kako bi ovaj cilj bio postignut, Misija OSCE-a implementira programe djelovanja s ciljem promoviranja razvoja stabilnog i otvorenog gradanskog drustva i demokratskih politickih institucija, od opstinskog, pa sve do drzavnog nivoa.

Struktura Misije

Misija OSCE-a pokriva cijelu teritoriju BiH, ukljucujuci Glavno sjediste u Sarajevu, regionalne centre u Banja Luci, Mostaru, Sarajevu i Tuzli, Brcko Centar, i 27 podrucnih ureda. Glavno sjediste predvode sef Misije i glavni zamjenik sefa Misije, koji snose glavnu odgovornost za politiku djelovanja Misije, planiranje i operacije. Odjeli za demokratizaciju, izbore, ljudska prava, medije, i regionalnu stabilizaciju - cija sjedista se takodjer nalaze u Sarajevu - blisko suradjuju sa Glavnim sjedistem uu razvoju i implementaciji nacina rada i programa koji se odnose na cijelu Misiju.

Regionalni centri, zajedno sa podrucnim uredima, takodjer blisko suraduju sa Glavnim sjedistem u nakani da se osigura implementacija politike djelovanja i programa Misije u cijeloj BiH. Jedno od vaznijih preimucstava Misije jeste njeno prisustvo na terenu, dok je u nekoliko bosanskohercegovackih politicki osjetljivijih podrucja - ukljucujuci Capljinu, Trebinje i Veliku Kladusu - OSCE jedna od malobrojnih medjunarodnih orgnizacija koje su stalno prisutne. Druga kljucna prednost ove Misije je njeno osoblje, koje broji visoko kvalifikovane profesionalce iz siroke lepeze oblasti, ukljucujuci bosanskohercegovacko nacionalno osoblje i medunarodno osoblje iz zemalja koje cine OSCE.

Demokratizacija

Ured za demokratizaciju pomaze razvoj demokratskih struktura i nacina rada, od sirokih masa do drzavnog nivoa u cijeloj BiH. Aktivnosti ovog Odjela, vezano za Program razvoja civilnog drustva, osmisljene su s nakanom da se promovira ucesce sirokih narodnih masa u politici, te da se ojaca politicka i zastupnicka uloga nevladinih organizacija (NGO-a). Programom podrske politickim strankama nastoji se pomoci u stvaranju odrzivih visenacionalnih stranaka kroz procese obuke, povezivanje, te kroz podrsku kontakt-programima i medijskim prezentacijama za birace. Ovaj program je takodjer usredotocen na unapredenje uloge zena u politici. Demokratski centri i Politicki resorni centri koje je osnovao OSCE na cijelom podrucju Bosne i Hercegovine, pomazu promoviranje oba ova programa. Razvoj transparentnog, profesionalnog, i zajednickog nacina uprave je cilj Programa uprave Odjela za demokratizaciju. Ova akcija ukljucuje intenzivne programe obuke za opstinske sluzbenike, ukljucujuci i gradonacelnike. Kroz Program vladavine zakona, Odjel za demokratizaciju je ukljucen u formuliranje strategije za reformu sudstva u BiH. Ovaj program u znacajnoj mjeri pomaze u pruzanju pravne pomoci, u organiziranju sudske obuke, kao i u davanju preporuka koje su vezane za zakone u BiH.

Izbori

Misija OSCE-a snosi glavnu odgovornost za organizaciju i nadgledanje izbora organiziranih u post-Dejtonskoj BiH, ukljucujuci i opste izbore 1996. i 1998. godine, opstinske izbore 1997. godine, i posebne izbore u Republici Srpskoj 1997. godine. Kroz rad Drzavne komisije za implementaciju izbornih rezultata, Misija je bila u poziciji nadgledati implementaciju opstinskih izbornih rezultata, te nastavlja pratiti rad opstinskih skupstina u cijeloj BiH.

Kako se Misija priprema za buduce izbore, ona sada vecu odgovornost prebacuje na gradjane i institucije BiH. Novije inicijative za unapredjenje procesa nacionalizacije ukljucuju i uposljavanje gradjana iz BiH na kljucne pozicije u okviru same Misije, kao i ukljucivanje izabranih clanova Misije u programe iz oblasti izborne administracije koje organizira Univerzitet iz Eseksa. Misija takodjer rukovodi i Uredom za registraciju biraca koji se nalaze izvan zemlje (OCV), cime se nastoji osigurati da gradjani koji zive izvan zemlje mogu ostvariti svoje demokratsko pravo da glasaju. Pored ovoga, Misija usko suradjuje i sa lokalnim komisijama za izbore sirom BiH, koje stvaraju potrebnu osnovu za nacionalizaciju izborne infrastrukture u zemlji. Druga kljucna tijela, koja su vezana za izbore, ukljucuju Privremenu izbornu komisiju, koja je odgovorna za regulisanje izbornog procesa u BiH, te Izbornu apelacionu potkomisiju ciji je mandat istrazivanje i presudjivanje u slucajevima koji se odnose na krsenja izbornih Pravila i propisa.

Ljudska prava

Odjel za ljudska prava radi s ciljem unapredjenja gradjanskih, pravnih i ekonomskih prava za sve gradane BiH. Ovaj Odjel istrazuje i izvjestava o slucajevima navodnih krsenja ljudskih prava i, kada je to neophodno, intervenira u pojedinim slucajevima. Misija radi u suradnji sa nacionalim institucijama za ljudska prava s nakanom da osigura da se znanje ovog Ureda Misije, kao i njegova strucnost, prenesu na nacionalni nivo.

Veci dio sadasnjih aktivnosti Misije vezanih za ljudska prava fokusiran je na olaksanje procesa povratka izbjeglih i raseljenih osoba u njihove predratne domove, te na to da se povratnicima omoguci da ostvare pravo na njihovu imovinu. Mada su imovinski zakoni uspostavljeni u oba BiH entiteta, Odjel za ljudska prava nastavlja djelovati u nakani da osigura donosenje pravednih odluka, te da takve odluke u potpunosti budu implementirane od strane lokalnih vlasti. Misija takodjer pomaze i u uspostavi neovisnog sudstva. Osim sto pomaze u izradi nacrta zakona kojima treba da se zajamci neovisnost pri procesu imenovanja sudija, osoblje Odjela za ljudska prava se cesto susrece sa sudijama, advokatima i tuziteljima u vezi sa pitanjima koja variraju od nelegalnog smjenjivanja sudija, pa sve do podrzavanja medjunarodnih standarda o pravicnom sudenju.

Mediji

Odjel za medije (DMA) nastoji ojacati medije u BiH uvodenjem jednog broja vaznih radnih standarda. Najvazniji medju njima jeste razvoj neovisnih medija, sto ovaj Odjel postize djelovanjem na polju profesionalnog razvoja, obuke i pomoci po pitanju menadzmenta, te preko malih iznosa novcane pomoci za neovisne medije. Odjel za medije je u velikoj mjeri ukljucen u sirenje i razvoj Radio FERN-a, jedinog neovisnog radija koji pokriva teritoriju cijele BiH. Isto tako, ovaj Odjel je ucestvovao i u stvaranju nove Neovisne radiomreze u BiH, koja predstavlja dobrovoljni kooperativni napor najboljih bosanskohercegovackih radiostanica.

Jednako vazna aktivnost ovog Ureda je i promocija komunikacije izmedu entitetskih medija - putem seminara za novinare, podrske za razvoj novinarskih udruzenja, pomoci u stvaranju Kodeksa za stampu i Vijeca za stampu u BiH, kao i putem razvoja programa za distribuciju stampe izmedu entiteta. Ured za medije igra znacajnu ulogu u pracenju medija u nakani da osigura solidne osnove za medijsku praksu u skladu sa najboljim standardima zapadnjackog zurnalizma. Nedavno je Ured za medije pokrenuo Inicijativu o medijskom pravu, s nakanom da razvije seriju zakona - i imenuje red advokata - kojima bi se promovirala i zastitila prava novinara, osigurala sloboda izrazavanja, i omogucila uspostava i djelovanje transparentnih i neovisnih medija.

Regionalna stabilizacija

Kao sastavni dio Programa za regionalnu stabilizaciju, Misija prati i implementira vojne aspekte Dejtonskog sporazuma. Posebno, Misija ima mandat da poduzme aktivnosti kojima se promovira transparentnost, suradnja i izgradnja povjerenja medju oruzanim snagama iz oba BiH entiteta. Isto tako, Misija se bavi onim aktivnostima koje su usmjerene na reduciranje naoruzanja i ljudstva iz sastava oruzanih snaga BiH, Hrvatske, i FRJ. Regionalna stabilizacija kao aktivnost podrazumijeva i uspostavu konsultativnih komisija koje trebaju promovirati dijalog medu vojnim personalom iz oba BiH entiteta. Misija takodjer pruza podrsku inspekcijskim timovima time sto verificira informacije i osigurava pomoc eksperata po pitanju reduciranja oruzja. Misija je postigla znacajan uspjeh na zadatku vezanom za smanjenje naoruzanja.

U nakani da i dalje olaksava napredak u oblasti vojne stabilnosti u BiH, Misija sponzorira seminare i radne sastanke o izgradnji mjera povjerenja i sigurnosti. Kljucna pitanja koja se iznose na ovim seminarima - a cime se u jednom uopcenijem smislu bavi Odjel za regionalnu stabilizaciju - ukljucuju jacanje demokratske kontrole vojske, unapredenje transparentnosti po pitanju budzeta za odbranu, te reduciranje vojnih snaga ne samo u BiH, nego i u cijelom regionu. Misija takodjer nastoji unaprijediti suradnju izmedju entitetskih oruzanih snaga u BiH.

 

LjBcom/camo.ch