TEORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
| TEORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI |
|
|
SKICA ZA PREGLED BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
Kao i u primjeru drugih nacionalnih knjizevnosti, bosnjacka knjizevnost se takodjer odvija u dva glavna toka, koje cine a) usmena knjizevnost, na jednoj i b) pisana knjizevnost, na drugoj strani.
a) Uobicajeno je da se usmena knjizevnost razmatra izvan dijahronijske razdiobe, tj. zanrovski (lirska pjesma, balada, epska pjesma, usmena predaja i sl.).
b) Primjeru pisane knjizevnosti uobicajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr. srednjovjekovno, osmansko, austrougarsko, razdoblje izmedju dva svjetska rata i sl.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdoblja dalje vrsi zanrovska podjela razlicitih vrsta lirske pjesme, dramskih te proznih oblika (roman, pripovijest, pripovijetka, kratka prica i sl.).
USMENA KNJIZEVNOST
Bosnjacka usmena knjizevnost zabiljezena je u raznolikim i razudjenim oblicima, u rasponu od najkracih (poslovica, zagonetka, pitalica i sl.) do najduzih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova). Kao cjelina, bosnjacka usmena knjizevnost se moze dalje dijeliti na onu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj strani.
Prvu skupinu djela oblikovanih stihom cine razlicite vrste lirske pjesme, drugu balade i romanse, a trecu bosnjacka epika.
Bosnjacka usmena knjizevnost u prozi moze se podijeliti na: price o zivotinjama, bajke, novelisticke, saljive i druge price sa izrazitim crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike u kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.
|