04.01.2010.
U Ankari upozoravaju medunarodnu zajednicu da Bosna prolazi kroz kritican period sto bi, ako se ne preduzmu prave mjere, moglo da ima nesagledive posljedice, pise beogradska Politika.
U spoljnoj politici Turske - koja se okrece ka Bliskom istoku, Kavkazu i Balkanu - jedan od prioriteta je - Bosna. To se objasnjava krizom, najvecom sa kojom se suocava novostvorena drzava od zavrsetka rata sredinom devedesetih godina. Ona bi mogla, ako se ne zaustavi, da dovede do podjele, cemu teze Srbi i Hrvati, naglasavaju mediji.
„Bosna prolazi kroz kritican period. Ukoliko se to pitanje ne bude pazljivo rjesavalo, mozemo se suociti sa nepredvidivim posljedicama. Bosna ne treba da bude izolovana", objasnjava Murat Karagoz, zamjenik generalnog direktora MIP-a u Ankari, koji je zaduzen za zemlje Balkana i centralne Evrope.
Turska ima „specijalne odnose" sa Bosnjacima. To se objasnjava istorijskim, kulturnim i geografskim vezama, ciji korjeni dosezu do Otomanske imperije. Istovremeno se, medutim, tvrdi da sadasnja vlada ne drzi samo jednu stranu - muslimansku.
„Nasa politika nema nista sa neootomanizmom", odgovara Karagoz na kritike, koje posljednjih mjeseci mogu da se cuju na zapadu, da sadasnja vlada saveznike prije svega trazi i nalazi u zemljama u kojima zive muslimani. To se povezuje sa njenim islamistickim ishodistem. Posebno bode oci priblizavanje Ankare Iranu, Siriji i Sudanu. Vec se govori o radanju nove regionalne sile na Bosforu; oni neodmereniji upozoravaju na stvaranje „zelene transverzale" od Kine (Sindanga), do Jadrana (Bosne i Albanije). Taj zaokret je u novogodisnjoj poruci pokusao da demantuje sef diplomatije Ahmet Davutoglu potkrepljujuci to i velikim brojem posjeta koje su turski drzavnici tokom 2009. ucinili i zapadnim zemljama. „Bez problema u regionu", to je moto spoljne politike koju vodi sadasnja vlada, objasnio je on.
U Ankari se suti o propalom pokusaju premijera Tajipa Erdogana da u Turskoj za istim stolom okupi lidere bosnjackih partija kako bi rijesili medusobne razmirice, ali se naglasava znacaj parlamentarnih izbora u oktobru ove godine.
„Sadasnja vlada je aktivnija vise od prethodnih i ukazuje na prave stvari u odnosima sa Bosnom. Sada je Bosna postala neodvojivi dio turske strateske politike, sto vecina bosnjackih muslimana ocekuje vec decenijama", prenosi istanbulski „Zaman" izjavu Hajrudina Somuna, bivseg ambasadora BiH u Ankari.
Evropska unija i NATO - prema ocjenama Ankare - upucuju Bosni„pogresne signale", guraju je na sporedni kolosjek. Unija je ukinula vize za gradane Srbije, Crne Gore i Makedonije, ali je neopravdano ostavila po strani Bosnu, Albaniju i Tursku, iako je, formalno govoreci, Ankara najbliza Briselu: vec je otvorila pristupne pregovore u desetak od ukupno 35 poglavlja. Na sceni su, kazu, dvostruki standardi; ima i onih koji to vide kao predrasude prema muslimanima. Zamjera se, takode, NATO-u sto nije primio Bosnu u Akcioni plan, koji je predvorje za ulazak u Atlantski savez, i naglasava da je pogresno to sto se u Briselu ustavne reforme u BiH povezuju sa tim procesima. Upravo zbog toga bi u rjesavanju krize u Bosni trebalo, kako se naglasava, znacajniju ulogu da imaju i Moskva, Vasington i Ankara. „Srbi se osjecaju mnogo ugodnije kada vide da je Rusija prisutna. Bosnjaci bi se, takode, osjecali sigurnije ukoliko bi Turska bila ukljucena u taj proces", uveren je ministar Davutoglu.
Turski pristup prema Bosni vec izaziva zabrinutost u pojedinim zemljama clanicama EU. „Ankara prije svega podrzava prava muslimana, odnosno Bosnjaka, i ona ne moze biti nepristrasna", prenosi „Hurijet" upozorenja iz Brisela.
U Ankari ne spore bliskost sa Bosnjacima, ali naglasavaju da su „neutralni", da se zalazu za sveobuhvatno rjesenje krize u Bosni. To se potkrepljuje inicijativom sefa diplomatije Davutoglua o stvaranju dva trilateralna mehanizma: jedan izmedu Turske, Bosne i Srbije, a drugi izmedu Turske, Bosne i Hrvatske. U nastojanjima da pomogne Sarajevu, sadasnja vlada pokusava da - na platformi „Prijatelji Bosne" - u rjesavanje krize ukljuci i druge zemlje: Sloveniju, Slovacku, Madarsku Albaniju.
(Politika)
|
