28.05.2010.
Devedesetih godina Turska isto tako nije bila pasivna. Pokusavala je da kroz medunarodne institucije, preko UN-a i OSCE-a pomogne BiH i zaustavi rat!
U BiH je evidentna rastuca uloga turske diplomatije. Uz posredovanje Ankare Srbija je odobrila dugo osporavani agriment bh-ambasadoru. Turska nema namjeru da stvori neootomoanski Balkan, kaze ekspert za Balkan Tuerbedar.
U BiH su se vijekovima prelamali interesi stranih sila. Amerikancima je poslo za rukom da zaustave rat, nakon sto EU nije uspjela da sprijeci krvoprolice. 15 godina nakon okoncanja rata, SAD i EU, zabavljeni drugim krizama, imaju sve manje snage i volje da naprave od BiH uspjesnu pricu. Ali na binu sve vise stupa Turska. O tome za Deutsche Welle govori Erhan Tuerbedar, iz turske Fondacije za politicko ekonomske studije TEPAV, sa sjedistem u Ankari.
Gospodine Tuerbedar, kakve interese ima Turska na Balkanu?
Tuerbedar: Postoje tri bitna razloga zbog cega se Turska pojavljuje na Balkanu. Prvi faktor je zajednicka istorija od vise stotina godina. Nju Turska prepoznaje kao bitan oslonac za poboljsanje regionalne saradnje. Mozda neko voli ili ne voli tu istoriju, ali cinjenica je to da se ljudi dobro poznaju, sto je dobra osnova za regionalnu suradnju. Drugi bitan faktor, koji uvlaci Tursku na podrucje Balkana je ljudski faktor. Manjine turskog porijekla zive na Kosovu, u Makedoniji, Bugarskoj, Albaniji, Grckoj. Treci faktor je geografski. Prostor Balkana je prostor na kojem se otvaraju turska vrata Evropi. Sta god se tu desi, to ima ima politicki, ekonomski i kulturni efekat na Tursku. Kada bi u Turskoj svakog cetvrtog covjeka na ulici pitali odakle je vidjeli biste da je porijeklom sa Balkana. To je jedan prirodni a ne sistematski lobi. Veoma su jake kulturne, porodicne i ostale veze izmedu Turske i zemalja Balkana. Kad god se nesto desi u BiH, na Kosovu, Sandzaku, u Albaniji vlast u Turskoj , bez obzira ko je cini, ne moze biti ravnodusna. Tada se uvijek turska diplomatija pokrene prema Balkanu, pocevsi od udruzenja, fondacija, preko narodnih poslanika, ministara, diplomata, koji su porijeklom sa Balkana. Oni fakticki formiraju jedan prirodni lobi koji vrsi pritisak na vladu, bez obzira ko je cini, da bi imala aktivniji odnos prema Balkanu.
Turskoj diplomatiji uspjelo je da pokrene trilateralne susrete Tadic-Siljadzic-Guel u Istanbulu. Prethodno su susreti Alkalaj-Jeremic-Davatoglu, koji su rezultirali brzim rjesavanjem dugorocnog problema oko izdavanja akreditacije za bh-ambasadora u Beogradu Borisu Arnauta. Sta turski predsjednik i sef diplomatije imaju sto nemaju njihove kolege u Vasingtonu ili Briselu?
Tuerbedar: Poznato je da se u Butmirskom procesu pokusalo pronaci rjesenje za ustavne promjene i funkcionalniju BiH. Turska je pokusala da se u to ukljuci i bude jedan od medijatora u tom procesu, ali Davitoglu nije pozvan na Butmir. Upravo je zbog toga zapoceo svoju diplomatsku ofanzivu u BiH. Njegova je namjera da doprinese da svi tri konstitutivna naroda sjednu za sto i pojacaju dijalog. Drugi elemenat u njegovoj viziji prema BiH je zblizavanje BiH sa njenim susjedima Srbijom i Hrvatskom. Davitogluova politika prema BiH vodi se na tri razine. Prva je lokalna, gdje se pokusava razgovarati sa Bosnjacima, bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima. Kroz trilateralne mehanizme Turska-Srbija-BiH a kasnije i Turska-Hrvatska-BiH, pokusava da ove drzave zblizi, kako bi lakse rjesavali postojece probleme. Trece, Turska je aktivna na medunarodnoj platformi, kada je u pitanju BiH i to putem struktura UN-a. Lobira u Vasingtonu, cak i u Moskvi, svugdje gdje misli da moze pronaci podrsku za BiH. A ako pitate za kakvu se podrsku zalaze Turska, to je ocuvanje teritorijalnog integriteta i ocuvanje multietnickog karaktera drzave BiH.
Kakvu ulogu u svemu imaju sve bolji tursko-ruski odnosi?
Tuerbedar: Ne bih htio preuvelicati moc Turske. Ali stvorena je atmosfera u kojoj su Turska i sef diplomatije Davatoglu svjesni da ova zemlja sama ne moze previse uraditi u BiH. S druge strane nije ni Brisel dovoljno jak, da pokrene nesto revolucionarno u BiH. Turska se zalaze da se svi, koji su na neki nacin uticajni u politici, dakle sva ta diplomatija ukljuci i ujedini snage. Davatoglu ocito smatra da je Rusija faktor koji se ne treba zaobici. Cinjenica je da u posljednjih godinu dana postiji jak trend zblizavanja izmedu Ankare i Moskve. Baza za sve je energetska i ekonomska politika koja sve vise povezuje Tursku i Rusiju. I pored toga sto i dan danas izmedu Rusije i Turske postoje neki problemi, iako Rusija u vanjskoj politici ne radi uvijek ono sto bi islo u korist Turske, te dvije drzave se dosta podrzavaju. Vjerovatno bi bilo dosta za pocetak kada bi sve drzave nasle najmanji zajednicki imenitelj za BiH a prvi minimum oko kojeg bi se svi morali dogovoriti je postovanje integriteta BiH.
Savjetnik predsjedavajuceg Predsjednistva BiH izjavio je nedavno da su odnosi izmedu BiH i Rusije sve bolji. Da li je to direktna posljedica turskog uticaja?
Tuerbedar: Sigurno je da postoji uticaj sa strane, koji pomaze da se Sarajevo i Moskva zblize. Unutar Balkana postoji odreden stepen nedostatka dijaloga. Uvijek su se desavanja na podrucju bivse Jugoslavije odrazavala na odnose Srbije i Turske. Prvo se desio rat u BiH od 92. do 95. kada su srpsko-turski odnosi zahladnjeli. Potom je dosao rat na Kosovu i NATO-bombardovanje kada su ponovo zahladnjeli odnosi izmedu Srbije i Turske. Ne kazem da su se Srbija i Turska nasle na strateskom partnerskom putu, ali je kroz dosta posjeta srpskih ministara Turskoj dosta toga postignuto.
Da li je prevladana skepsa Srbije prema Turcima?
Tuerbedar: Ona jos uvijek nije prevledana. Samo je pokrenut mehanizam dijaloga. Dvije drzave su se pocele malo bolje upoznavati i krenule su sa prevazilazenjem medusobnih predrasuda, makar na nivou aktuelnih vlada. Kada bi doslo do promjene vlasti u Srbiji, kada bi ponovo dodao Vojislav Kostunica, Radikalna stranka ili slicne struje, kada bi oni zavladali Srbijom vjerujem da bi proces zblizavanja sa Ankarom krenuo nizbrdo. U Srbiji postoji previse predrasuda prema svemu sto se desavalo na Balkanu. Srbija jos uvijek zivi sa istinom koju je Milosevic nametnuo. U Srbiji puno ljudi nije svjesno da su pojedinci vrsili zlocini i da se skrivaju iza srpskog naroda. Najvece zrtve bile su u BiH. Mi nemamo jos uvijek utisak da je Srbija to krenula posmatrati na drugi nacin. Nazalost, cinjenica je da je Karadzic jos uvijek neka vrsta nacionalnog heroja i da se po ulicama Beograda i Banjaluke slobodno prodaju posteri Mladica i Karadzica, case i suveniri s njihovim likovima. Cinjenica je da ima ljudi koji obljepljuju ulice u Beogradu imenima Ratka Mladica.
Da li se u Srbiji ipak nesto promijenilo?
Tuerbedar: I dan danas imamo dvije Srbije. Prva je demokratska, kojoj Zapad aplaudira i koja ima za cilj integraciju u EU i NATO. S druge strane postoji Srbija koja jos nije promijenjena i koja zivi u duhu 90-tih godina. Podsjecam na rasprave u parlamentu Srbije koje su se desile nakon izglasavanja Rezolucije o Srebrenici. Kada sam to slusao dosao sam do zakljucka da se u Srbiji nista nije promijenilo. Uvijek se pokusava relativizirati zlocin. Propaganda Milosevica uvijek je bila da se u ratu gine. Nikada u Beogradu nisu bili spremni da prihvate da je na BiH kao drzavu, priznatu od strane UN-a izvrsena agresija. Tamo se sve sto se u BiH desavalo tretira kao gradanski rat. Predrasude se ne mogu tako lako mijenjati, to ce ici korak po korak, nadamo se na bolje. Dakle zblizavanje Ankare i Beograda za mene ima simbolicnu vrijednost, jer sav taj nacionalizam ima korijen u Otomanskom carstvu. Vi znate da je Ratko Mladic, kada je usao u Srebrenicu, rekao da je doslo vrijeme da se sveti Turcima. On je, sveteci se "Turcima", pocinio genocid u BiH.
Ali ipak ima i druga strana?
Tuerbedar: Tako je. Nadu nam i dalje daje cinjenica da u Srbiji postoje ljudi kao sto je natasa Kandic, Sonja Biserko, koje rade na otkrivanju istine o dogadajima tokom 90-tih godina.
Kako bosanski Srbi gledaju na inicijativu Turske za stabilnost u BiH i regionalnu stabilnost?
Tuerbedar: Bosanski Srbi ne zele vidjeti Tursku u regiji. Oni su pokrenuli novu pricu o tzv. "novom otomanizmu", kako Turska pokusava stvoriti novi "neootomanski Balkan". To nije istina. Turska nije nikad imala takvih ambicija. To je nesto sto je neizvodljivo. Te price su prazne. Cinjenica je da bosanski Srbi Tursku nece. Zato smatram da bi, umjesto svih tih pojedinih inicijativa za stabilnost BiH, nabolje bilo kada bi se svi nasli na nekoj zajednickoj platformi, bilo na nekoj medunarodnoj konferenciji za BiH. Kada bi se svi igraci ujedinili sa ciljem ocuvanja teritorijalnog integriteta BiH, mislim da bi se doslo do pozitivnijeg pomaka i uspjeha u svemu tome.
Izetbegovic je pred smrt zamolio turskog premijera Erdoana, sa kojim je imao izuzetno dobre odnose, da ne ostavlja BiH na cjedilu.
Tuerbedar: BiH ima posebno mjesto u srcu turskog premijera. Ali i u samoj Turskoj. Niko ne moze ocekivati da ce Turska biti pasivna ako se nesto desi u BiH. Devedesetih godina Turska isto tako nije bila pasivna. Pokusavala je da kroz medunarodne institucije, preko UN-a i OSCE-a pomogne BiH i zaustavi rat. Stalno je govorila, ako vec dozvoljavate da bude rata u BiH, neka on bude pravedan, dajte sansu Bosancima da se brane. Ankara se zalagala i na sprjecavanju sukoba izmedu Hrvata i Bosnjaka. Prije potpisivanja Vasingtonskog sporazuma, kojim su zaustavljeni ovi sukobi, aktivno je radila na tome. Ali nije bila toliko jaka jer Zapad nije bio ujedinjen. Tada su clanice EU igrale svaka svoju politiku. Sada je situacija malo drugacija. Imamo malo jacu EU koja sada ima i zajednicku vanjsku politiku. Imamo novu dinamiku, u kojoj bi Turska mogla pomoci. Trenutno postoji velika inflacija igraca na Balkanu, koji se zalazu za stabilnost. Tu su Turska, Vasington, Brisel, Moskva koja je uvijek prisutna a ponasa se kao da je nema. Postoji slovenacka ali i grcka inicijativa, cak i Madarska i Bugarska nastoje da nesto urade. Regionalno povezivanje moze djelimicno pomoci BiH, ali dok konstitutivni narodi BiH sami izmedu sebe ne postignu dogovor, ovi im igraci ne mogu previse pomoci.
Deutsche Welle
|
