::: STRADANJE IMAMA, SLUZBENIKA ISLAMSKE ZAJEDNICE :::

Stradanje sluzbenika Islamske zajednice je u agresiji na BiH bilo vrlo veliko. Od ukupnog broja sluzbenika stradalo ih je ukupno 12% sto je podatak da od svih struktura i organizacija Bosnjackog naroda nije ni jedna dala vecu zrtvu. Za kadrovski oporavak Zajednici ce trebati vise godina.
Imami su ubijani, muceni, ginuli od granata, masakrirani ili odvodeni u nepoznatom pravcu. Za sudbinu nekoliko njih se ni danas nista ne zna. Ovaj tekst na analitican nacin govori o stradanju imama i drugih sluzbenika Islamske zajednice, te studenata i ucenika vjerskih zavoda.

Bajramovic Adem Bajramovic (Izet) Adem, rodjen 1978. u Sarajevu, ucenik Medrese "Osman-efedija Redzovic" u Velikom "ajnu kod Visokog, ubijen granatom srpskog agresora 24. juna 1995. u Brezi; mezar mu se nalazi u Gradskom haremu u Visokom;

Drkic Omer Drkic (Halila) Omer, imam u dzematu Han Ploca kod Kiseljaka, otac cetvero djece, spaljen ziv u garazi od strane pripadnika Hrvatskoga vijeca obrane sa jos dvadeset njegovih dzematlija 16. juna 1993., mjesto njegovog mezara je nepoznato;

Durakovic Hasan, rodjen 1971., imam iz Zepe, otac dvoje djece; pao Srbima u zarob-ljenistvo nakon pada Srebrenice od kada vise nema nikakvih informacija o njemu;

Hajric Mehmed, glavni imam u Zepi, zatocenik srpskog koncentracionog logora u Rogatici; Mehmed-efendiju UNPROFOR je predao srpskim zlocincima za vrijeme pregovora u augustu 1995.; s njim su cetnicima predati, od predstavnika medjunarodne zajednice, i ostali pregovaraci, medju kojima i Avdo Palic, komandant odbrane Zepe; od tada gubi im se svaki trag;

Kabas Zahid Kabas (Emina) Zahid, rodjen 15. augusta 1935., imam u Bogovicima i Novoseocima kod Sokoca; Srbi su ga odveli s cetrdeset dzematlija iz Novoseoca u nepoznatom pravcu 22. septembra 1992., od kada im se svima gubi svaki trag;

Makic Zahid Makic (Avde) Zahid, rodjen 23. maja 1933., imam Mehdi-beg dzamije u Banjoj Luci, poznati ucac Kur'ana; srpski zlocinci izresetali su ga rafalom nasred ulice u Banjoj Luci dok se vracao iz dzamije s aksamskoga namaza 23. septembra 1992.; ukopan je u haremu Stupnicke dzamije;

Ramic Hasib Ramic (Sabita) Hasib, rodjen 29. juna 1954., imam u Semizovcu kod Sarajeva; prema obavijesti do koje je dosao Odbor Islamske zajednice u Sarajevu, Srbi su ga zaklali u maju 1993., zajedno s njegovom suprugom Sefikom i cetvero malodobne djece, od kojih su troje starijih zaklali, a cetveromjesecnu bebu nenadjevenog imena zadavili - sve na ocigled roditelja. Od aprila 1992. zajedno s porodicom bio je zatocen u srpskim koncentracionim logorima u Vogosci i Semizovcu. Kada je mogao izaci iz Semizovca, odbio je rekavsi: "Dok je i jednog Bosnjaka u Semizovcu, ja cu ostati s njim";

Seferovic Emir, imam iz Vrhpolja kod Sanskoga Mosta; od pocetka agresije bio je u srpskom koncentracionom logoru u Sanskom Mostu, gdje je bio izlozen svim vrstama fi-zicke i psihicke torture; od kraja novembra 1992. nema nikakvi

Zgrco Nedzib Zgrco (Semse) Nedzib, imam iz Begova Hana kod Zepca; zarobljen je, zatocen u koncentracionom logoru, mucen i na kraju ubijen od strane Hrvatskoga vijeca obrane nakon okupacije Zepca 15. jula 1993., njegovo sehidsko tijelo zlocinci su skrili na nepoznatom mjestu.

Uz odobrenje Rijaset.net