• F o r t i s, Biljeske, Put po Dalmaciji • G o e t h e i Mickiewicz o Hasanaginici • Usmena balada • Sakupljacki rad Vuka Karadzica • Casopisi i sakupljena gradja o baladi

• Brojni vazni sakupljaci Bosnjackih balada 1 • Brojni vazni sakupljaci Bosnjackih balada 2 • Biljeske i izvori • Lokalna obiljezja u bosnjackoj baladi • Literatura

Hasan, turski zapovjednik, tesko je ranjen u boju i ne moze se vratiti u dvor. Na bojistu ga pohode mati i sestra, a njegova ljuba - zadrzana stidom koji se nama cini cudnim - nema smjelosti da ga obidje.

Hasan tu stidljivost shvati kao znak nenaklonjenosti, rasrdi se na ljubu i u prvom nastupu ljutnje posla joj otpusno pismo. S najgorcim jadom u srcu, zaljubljena se zena prepusti da je odvedu daleko od petero nejakih stvorenja, pogotovu od najmladjeg ceda koje je jos bilo u besici. Cim se vratila u ocinsku kucu, zaprosise je najveca gospoda iz okolice.

Pintorovic beg, njezin brat, ugovori je za imotskog kadiju (sudiju), ne osvrcuci se na preklinjanja ojadjene mlade zene, koja savrsenom ljubavlju voli izgubljenog muza i svoju djecicu.

Na putu za Imotski svatovi moraju proci ispred dvora plahovitog Hasana, koji se, prebolivsi rane, vratio, gorko se kajuci sto je otjerao ljubu. Dobro poznavajuci njezino srce, salje joj u susret dva sina, a ona ih daruje milostama sto ih je vec bila pripremila. Hasan se oglasi i zovne ih u dvor, tuzeci se kako je njihova mati neumoljiva srca.

Ovaj prijekor, rastanak sa djecom, gubitak muza koji ju je na svoj opori nacin ljubio koliko i ona njega, izazovu tako snazan preokret u dusi mlade zene, te ona odjednom padne mrtva, ne izustivsi ni rijeci.

(Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Venecija 1774)