Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
KASABA USTIKOLINA


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1664. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1664.g.

To je vojvodstvo pase hercegovackog sandzaka i kadiluk s rangom kadiluka od osamnaest akci. Pripojen je Foci, ali je to malenkost koja je podarena focanskom muftiji kao arpaluk.

Tu nema ni predstavnika Portinih spahija (kethuda yeri) ni drugih predstavnika ni organa vlasti (hakim). Kasaba ima 175 kamenim plocama pokrivenih kuca, koje se nalaze uz obalu rijeke.

57 Up. ovdje str. 93, nap. 111.

58 To znaci Crni Rt, a na koji lokalitet misli Ev1ija, ako nije na Brod na Drrini, ne znam.

59 Ovaj most je morao uskoro propasti, jer je na istom mjestu kasnije Mehmed-pasa Kukavica podigao svoj most Slican most postojao je i na Praci.Vidi sliku u kalendaru »Bosnjak«.

Ovdje ima jedna dzamija,60 mesdzid, tekija, javno kupatilo (hamam), svratiste (han), deset ducana i bezbroj basca (bag). Ranije je ovdje na rijeci Drini postojao drveni most.

Podigavsi se odatle i presavsi krsevita brda i klance, dosli smo za sedam sati u

SELO DOBRO POLJE,61

To je krasno selo na obali vode Bistrice.62 Ima tri stotine kuca s vinogradima i bastama. Na glasu su pastrmke, sto ih love ovdje u rijeci, koja izvire ispod planine Zagor62a, i uliva se u Drinu.

Putujuci odatle pet sati, dosli smo u starinski grad [Je1ec].

GRAD JELEC,63

I njega je osvojio Ahmed-pasa Hercegovic (Hersek-oglu) u Fa­tihovo64 doba, pa je i to vojvodstvo na teritoriji Hercegovine. Nalazi se u neposrednoj blizini Foce, njegov teren je strmenit i krsevit.

Ima dvije mahale sa dvije stotine sirotinjskih, plocama pokrivenih, kuca.65

Grad je lijepa tvrdava na visokom brijegu, ali se tokom vremena ruinirao, pa ga je vilajetsko stanovnistvo vlastitim sredstvima popravilo i obnovilo. Stanovnici sklanjaju u tvrdavu svoje porodice i blago.

Ima vratara (bevab), zapovjednika grada (dizdar) i dvadeset vojnika bez plate. Oni do zore drze strazu na smjenu dovikujuci Allaha, jer je Kotor sasvim blizu ovog grada. I ja sam, siromah, s mojih sedam slugu (gulan) i pet slugu placenika (hudam) strazario na smjenu do zore (jer) je mjesto vrlo opasno.

Ispod grada, u varosi koja je u dnu doline ima mala dzamija,66 svratiste (han) i malo javno kupatilo (hamam). Presavsi kameni most, koji se nalazi pred hanom, i iduci u tvrdavu nailazi se na desetak ducancica.

60 O toj dzamiji vidi Mujezinovic, Nase starine, II.

61 U orig.: Dobro Pol.

62 U orig. stoji Pistricse = Bistrica, lijeva pritoka Drine,

62a Tj. Zagorje; Bistrica izvire u vrelima ispod Velikog Lopca i Celive, a uliva se u Drinu kod sela Oplazic.

63 U orig.: pogresno, Plac, mjesto Jelec.

64 Jelec, koji se prvi put pominje kao grad (castrum) 20. I 1448. g. u posjedu hercega Stjepana, a 1454. g. i kao naselje, pao je pod tursku vlast sva­kako 1465. g.; pri tom Ahmed-pasa nije imao nikakva ucesca.

65 Isti broj kuca u Jelecu navodi i jedan italijanski opis Bosne iz 1630. g. ,

66 Ta dzamija s kamenim minaretorn je, po narodnoj tradiciji, zaduzbina nekog Gazi Sinan-bega. Kresevljakovic misli da je taj Sinan-beg, po svoj pri­lici, identican sa Sinan-pasorn Borovinicem a da je ta dzamija podignuta oko 1500. godine. Ako je dzamija podignuta zaista oko 1500. g., onda bi ta pretpo­stavka bila najvjerovatnija. Meni se cini da je njen osnivac prije onaj Sinan­-beg koji je upravljao Hercegovinom 1474-1475. g. Jelec se 1477. godine po­minje kao trg (pazar) pa je vjerovatno dotle dobio i ovu dzamiju. G. 1558.pominje se njezin imam Alaudin b. Halifa. Kada su g. 1914. Crnogorci zapalili Jelec, zrtva pozara postala je i ova dzamija. Ostao je uspravan samo kameni minaret. Dzamija je obnovljena 1920. troskom naroda. Do 1909. g. postojala je ovdje i neka vrsta medrese, koju je pocetkom XVIII stoljeca podigao Becir--pasa Cengic. Ona je 1909. pretvorena u mekteb (H. Kresevljakovic, Jelec u Novom Beharu, IX, 1936, 346).

Tu smo noc probdjeli jeduci pastrmke pecene na mladom maslu. Zatim su gazije ove kasabe, prema carskoj zapovijedi, koja je u nasim rukama, dali meni, siromahu, pedeset naoruzanih hrvatskih mo­maka za pratnju.

Iduci dalje cetiri sata prema zapadu, podnijeli smo sto hiljada muka i nevolja. Hvala bogu, srecno smo presli preko planine Jelec.67 Kako smo naisli na mjesta gdje su bile neprijateljske zasjede, pokupili­ smo im hranu, obucu, gunjeve i opet zasli u vrletne planine. Ja sam, siromah, kao i moje sluge, morao za nevolju sjahati s konja i zasukati skute. Poslije zurnog pjesacenja od cetiri sata, izbili smo na strmenitu i sumovitu planinu po imenu Ah orman (suma uzdaha) i dosli na jedno u zelenilo obraslo mjesto, u kojem su pokopani preci pokojnog velikog Ali-pase Cengica (Dzengizade).68 Tu smo sjahali s konja i pojeli hranu koju smo ponijeli. Zatim smo opet brzo pojahali na konje i, iduci zurno dalje, dosli smo u odzak pase Cengica koji je i sada ziv.69 Ovo se mjesto zove

67 U orig. stoji B-h-dz,l svakako, pogresno, mjesto Jelec, kako Evlija naziva gorje oko Jeleca po glavnom mjestu, kao i drugdje.

68 Misli na A1i-pasu Cengica, najznamenitijeg clana ove stare hercegovacke feudalne porodice, koja je dala nekoliko znamenitih ljudi.

Cengici spadaju medju one relativno rijetke bosanske feudalne porodice koje su turskog ili uopste istocnjackog porijekla. Oni su porijeklom Turci iz Mesopotamije. Najstariji poznati clan ove porodice bio je Isfendijar-beg, mocan feudalac u drzavi Akkoyunlu. On se pominje od 1476. g. Krajem XV v. ova je porodica preseljena u grad C’angri, sjeverno od Ankare. Od toga je vjerovatno izvedeno i prezime bosanske granete porodice, nasih Cengica. Sredinom XVI vijeka doselili su se neki clanovi ove porodice u hercegovacko Zagorje, odakle su so tokom vremena razvili u nekoliko grana (vidi Basagic, Najstariji ferman begova Cengica, Glasnik Zem. muzeja g. 1890). Po porodicnoj tradiciji, najstariji clan ove porodice u Bosni zvao se Kara-Osman, ali on ne moze imati nikakve veze sa istolmenim onovremonim bosanskim namjesnikom kako se dosada drzalo. Najznamenitiji clan ove porodice, Ali-pasa, rodom je iz hercegovackog Zagorja. Bio je duze vremena alajbeg bosanski. Za zasluge u mletacko-turskom ratu postao je 1650. g. sandzak-beg hercogovackog sandzaka.

Dvije godine kasnije premjesten je u istom svojstvu u Zvornik, a onda opet u Hercegovinu, tako da je od 1654. kao hercogovacki sandzak ucestvovao u odbrani Knina. Kasnije je sluzio u Custendilu, ali od aprila 1657. g. opet upravlja hercego­vackim sandzakom. Godine 1654. Mlecani su bili odlucili da ga kao svoga neprijatelja otruju, ali su 1657. uspjeli da ga pridobiju za sebe. Njihove planove potpomogla je strasna pohara Cengica koju je pretrpio od skadarskog pase. Zato je on u toku turske opsade Kotora 1657. g. potajno odrzavao veze s Mlecanima i otkrio im jednu zavjeru u Kotoru za predaju grada Turcima. G. 1661. bio je upucen da cuva Temisvar. Pridobijen od Mlecana, on je kasnije (1663) mjesto na Dalmaciju napadao na Hrvatsku sjeverno od Velebita i bio strasno porazen (17. IX 1663). Misli se da je tada nastala narodna pjesma »Cengic Ali-beg i Biserka scerka zadarskog bana« i da je on njen junak.

Poginuo je u bici kod Sv. Gotharda 1664. g. Imao je brata Ismaila i sina Rustema. Podigao je dzamiju u Bijeljini. Bogata zbirka njegovih pisama na nasem i turskom jeziku u Drzavnom arhivu u Dubrovniku svjedoci da je odrzavao prija­teljske odnose s Dubrovackom Republikom. Dopisivao se takode s Kotora­nima. Vidi: Acta turcica u Drzavnom arhivu u Dubrovniku, Prepiska 1942.i dr.; Rasid, Tahir, I, 68; Evlija, VI, 478, 515, 615; Sidzil1-i osmani, II 515; Hammer, Geschichte des osm. Reiches,VI, 120, 124 i Jorga, Geschichte des osm. Reiches, IV, 111-114, 117; Skaric u GZM 1931, 58; Basagic, Znameniti Hrvati 10; Hörman, Narodne pjesme knj. II.) Evlija je ovaj tekat redigovao nakon bitke kod Sv. Gotharda.4

NAHIJA ZAGOR (ZAGORJE),76

Dvori Cengica su kao tvrdjava veliki odzak (handan), koji je ukrasen s kojih tri stotine soba, divanhanom, kupatilom (banjom), kuhinjom, magazinom i stajom, u koju se moze smjestiti dvije hi­ljade konja. U ovoj zemlji ovakve dvore nazivaju »odzak«. Ovdje je meni, siromahu, Rustem-beg Cengic71 darovao jednog konja arapske pasmine. U ovom smo konaku gostovah jednu noc.

Sutradan smo ranim jutrom uzeli od Rustem-bega pedeset naoruzanih pratilaca i iduci konjskim putem, koji je pogdjegdje kamenit, dosli srno u [Jelasca].

KASABA JELASCA,72

I ovo je vojvodstvo hercegovackog sandzaka. To je kasaba od dvije stotine kuca na mjestu obraslom u zelenilo, s vinogradima, bastama i krasnim hanom. Njena okolina i periferija su bogate bijelim kamenom.

Uzevsi tu pratnju, prejahali smo za pet sati krseve i na konjima presli vodu Nove.72a Ova voda tece sa vrha menzila i, tekuci od sela Jedodicini72b na zapadnu stranu, ide sve do kasabe Ulog. Tu se sje­dinjuje s rijekom Neretvom.72c Neretva nailazi na gradove: Mostar, Pocitelj i Gabelu, i pod gradom Norinom73 postaje velika kao more i tece kroz dvadeset mjesta prema Jadranskom moru73a i spanskom otoku Apuluji (= Pulja).73b Franci nazivaju ovu rijeku Neretva.

69 Misli, vjerovatno, na Rustem-bega Cengica, sina Ali-pasina, koga ce odmah i pomenuti. Ovaj odzak nalazio se vjerovatno u selu Borije.

70 U orig.: Zagor = Zagorje.

71 Up. nap. 69.

72 U orig.: Jelecse = Jelasca, selo bliza Kalinovika, rodno mjesto Smail-age Cengica. Tu je prije sredine XVII stoljeca neki Husein-aga podigao dzamiju, koja je odavno u rasevnom stanju.

72a U orig.: Nova. Treba, mislim, Viseva.

72b U orig.: Yedodicini, vjerovatno, misli na selo Nedovic sjeverno od Uloga.

72c U orig.: Narenta.

73 Za Norin vidi ordje str. 468.

73a U orig.: Venedik koerfezi, kako, Turci zovu Jadransko more prema nekadasnjem njegovom nazivu kod Italijana Golfo di Venezia ili prosto Golfo.

72b U orig.: Pulya = Apulija.

Sve vode koje teku sa planinske visoravni Jezero74 iz doline U1oga74a salivaju se u ovu rijeku Neretvu.Mi smo i preko ove rijeke Neretve presii na konjima, i iduci pet sati dalje, dosli u kasabu U1og.74a

KASABA ULOG

Jedan Ilok ima u budimskorn ejaletu na obali rijeke Dunava. A ovo je hercegovacki Ulog. Njegova je tvrdava u planinama i zapustjela je. To je vojvodstvo hercegovackog sandzaka. Nema ni spahijskog cehaje (kethuda yen), ni janjicarskog serdara, ni prvaka (a’yän). Ima svega tri mahale, dzamiju Mehmed-bega Sestokrilovica,75 koja ima visoki minaret. Ima, dalje, dva mesdzida i konaciste (han) zidano od tvrdog materijala, malo kupatilo (hamam), pet ducancica i do sto pedeset kamenim plocama pokrivenih niskih kucica. Cijelu okolinu poharao je neprijatelj.

Ovdje smo uzeli pedeset odabranih pratilaca i s mukom presli planinsku visoravan Morine, koja lezi iza ove kasabe. Kad smo stigli na jedno mjesto ove gorske visoravni koje je obraslo zelenilom i cvijecem i po kom teku potoci, prosto smo se preporodili. Nasi konji poceli su se valjati po cvjetnoj travi.

Iduci odatle dalje punih sedam sati, stigli smo na Nevesinjsko polje. Na ovome smo se polju malo osvjezili, zatim smo isli opet tri sata ovom sirinom i dosli u ljupko mjesto Nevesinje.



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved