SVJEDOCANSTVA: UZASI LOGORA KERATERM I OMARSKA
Da se zlocin i zlocinci ne zaborave!
03. decembar 2007.
Pise: Aida ALIC, BIRN
Tuzilastvo Bosne i Hercegovine okoncalo je nakon godinu dana dokazni postupak protiv “Prijedorske cetvorke”. U tom periodu saslusano je preko 45 svjedoka, 28 uz zastitne mjere i prilozeno vise od 200 materijalnih dokaza.
Ovo je prvi slucaj pred Sudom BiH u kojem se optuzeni terete za “udruzeni zlocinacki poduhvat”. Zeljku Mejakicu, Momcilu Grubanu, Dusanu Fustaru i Dusku Knezevicu optuznicom se stavlja na teret ucesce u ubistvima, silovanjima, mucenjima i premlacivanjima Bosnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine. Sva cetvorica su negirala krivicu.
Prve svjedoke Tuzilastvo je izvelo krajem februara 2007. godine. U toku samog sudjenja, u nekoliko navrata ucesnici u procesu su, u prisustvu javnosti, otkrili podatke o nekim zasticenim svjedocima, ali je naknadnom reakcijom sprijeceno da se oni pojave u medijima.
Tuzilastvo je za svjedoke uglavnom pozvalo bivse logorase iz Omarske i Keraterma, koji su dan za danom u sudnici pricali o strahotama koje su dozivjeli u zatocenistvu te svjedocili o onome sto su znali a tice se cetvorice optuzenih.
Cinjenicu o postojanju logora na podrucju Prijedora u javnost su iznijeli medjunarodni novinari sto su u augustu 1992. godine uspjeli doci do logora Omarska i razgovarati s nekim od zarobljenika te napraviti snimke koji su potom prikazani sirom svijeta. Ti snimci su prezentirani i u sudnici kao dio dokaza.
Kao najtezi trenutak iz zatocenistva u Omarskoj svjedoci su u svojim iskazima istakli seksualno zlostavljanje dvojice zatvorenika. Sa istom gorcinom pricali su i o masovnom strijeljanju 12 muskaraca iz porodice Garibovic.
“Svaka noc u Omarskoj je bila teska, ali jedna, meni najteza, bila je kada su izveli dvojicu momaka van. Nakon toga smo slusali jauke, vrisku i udarce. Znam da su im naredili da jedan drugom odgrizu polne organe. Vise ih nismo vidjeli”, ispricao je Ermin Strikovic.
Masovno premlacivanje logorasa na “krvavom rucku” u junu 1992. godine ostalo je urezano u sjecanje zasticenog svjedoka K041.
“Naredili su nam da cetveronoske prodjemo kroz spalir vojnika koji su nas tukli. Zatvorenici su bili krvavi. Nekima su visile usi, bili su isjeceni svuda”, ispricao je K041.
U logoru Omarska, prema iskazima svjedoka, bilo je zatoceno i 37 zena, koje su trpjele fizicka, psihicka i seksualna zlostavljanja, o cemu su u svom iskazu govorile zasticene svjedokinje K035 i K027. One su ispricale i kako je Zeljko Mejakic, u julu 1992. godine, iz logora Omarska “na put u smrt” odveo Sadetu Medunjanin i Ednu Dautovic.
“Vidjela sam da je stigao autobus na kojem je cirilicom pisalo ‘Seselj’. Zeljko Mejakic je Ednu izveo iz prostorije. Vise ih nismo vidjele”, rekla je zasticena svjedokinja K035.
Da su u logoru vidjali Mejakica te da su culi da je bio komandir ili sef obezbjedjenja potvrdilo je 27 svjedoka, sto odgovara navodima optuznice, u kojoj stoji da je on od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandant logora. Dva svjedoka su rekla i da su Mejakica vidjeli kako zajedno sa strazarima ucestvuje u premlacivanju logorasa.
Neki od svjedoka koji su govorili o Mejakicu prisjetili su se njegove pozitivne uloge. Kerim Mesanovic i K036 su rekli da je Mejakic pomagao logorasima donoseci im pakete hrane, a Mesanovic je kazao i da je zahvaljujuci njemu napustio BiH.
U istom logoru Momcilo Gruban zvani Ckalja, kako je reklo 13 svjedoka, bio je jedan od trojice vodja straze, sto se slaze sa navodima optuznice. Oni su ponovili da je Ckalja “najbolje postupao” sa zatocenim Bosnjacima i Hrvatima.
“Za vrijeme boravka u Omarskoj svi smo jedva cekali Grubanovu smjenu jer smo se tada osjecali najbezbjednije. Mogli smo piti vodu i nisu nas tukli”, istakao je svjedok Enes Kapetanovic, koji je potvrdio da mu je Gruban spasio zivot.
Vecina bivsih zatocenika logora Omarska potvrdila je da su ispred “Bijele kuce” svakodnevno vidjali tijela ubijenih Bosnjaka i Hrvata, koja su zutim kamionom “odvozena u nepoznatom pravcu”.
“Od 20. jula poceli su odvoditi policajce, inzenjere, ljekare i sve one koji su nesto znacili u Prijedoru. Neki su kasnije pronadjeni u masovnim grobnicama”, rekao je svjedok Nusret Sivac.
Svjedoci su govorili i o Dusku Knezevicu zvanom Duca, koji je, kako su tvrdili, cesto dolazio u logore Omarska i Keraterm i ucestvovao u premlacivanjima i ubistvima logorasa. U optuznici stoji da je Knezevic, neometan od bilo koga, pocinio niz ubistava i premlacivanja.
“Duca je cesto dolazio u logor sa svojom grupom, ali nije bio strazar. Obicno bi prvo odlazio u ‘Bijelu kucu’, gdje je tukao logorase, i odakle je izlazio oznojen kao cep. Kasnije bi se vracao i pucao u one koji su prezivjeli”, ispricao je svjedok K042.
Zasticeni svjedok K033 se prisjetio kako je Knezevic u Keratermu logorase tukao “sipkama, nogama, rukama, a najcesce gumenim palicama”, i naglasio da ga krivi za smrt mnogih ljudi.
O Dusanu Fustaru, cetvrtom optuzenom, iskaze je dalo devet svjedoka – kazali su da su ga vidjali u logoru te da je bio komandir straze koju su neki nazvali “najmracnijom”. U optuznici stoji da je Fustar imao “stvarnu kontrolu nad ponasanjem strazara”.
“Uoci Fustareve smjene govorili smo: ‘Ko ce noc izdrzati...’”, rekao je u svom iskazu zasticeni svjedok K010.
Jedan od svjedoka je prepricao i kako ga je u logoru Keraterm, u junu 1992. godine, Fustar okrutno pretukao “kablom na kojem je bio zakacen saraf”, te da mu se rana koju je zadobio na glavi “kasnije ucrvala”.
Svjedoci su se prisjetili i kako je krajem jula 1992. godine u logoru Keraterm strijeljano izmedju 90 i 190 zatocenika.
“Culi smo rafale iz automatske puske, mitraljeza, a potom jauke. Sve je dolazilo iz pravca hale 3. Ujutro smo vidjeli tijela koja su bacana na kamion sa zutom ceradom, sa kojeg je curila krv”, prisjetio se svjedok K08.
Prema navodima optuznice, u logorima na podrucju Prijedora tokom 1992. godine sistematski je zatvoreno preko 7.000 Bosnjaka i Hrvata.
Na zahtjev Tuzilastva u Haagu, u julu 2005. godine Vijece za prosljedjivanje je donijelo odluku da predmet Zeljko Mejakic, Momcilo Gruban, Dusan Fustar i Dusko Knezevic uputi u Sarajevo na daljnje procesuiranje.
Tuzilastvo u Haagu je zahtjev podnijelo smatrajuci da su djela za koja se optuzeni terete “dovoljno teska da se za njih sudi pred Medjunarodnim sudom”, ali ne moze ih se okarakterisati kao “toliko teska da nalazu sudjenje pred Medjunarodnim sudom”.
U maju 2006. godine sva cetvorica optuzenih prebacena su iz pritvora u Scheveningenu u pritvor u Sarajevu, da bi im uskoro optuznica bila prilagodjena domacem zakonodavstvu, a sudjenje pocelo u decembru iste godine.
Tribunal u Haagu do sada je za zlocine pocinjene u logorima Omarska i Keraterm osudio Zorana Zigica (25 godina), Mladju Radica (20 godina), Duska Sikiricu (15 godina), Predraga Banovica (osam godina), Miroslava Kvocku (sedam godina), Damira Dosena, Milojicu Kosa i Dragoljuba Prcaca (pet godina) te Dragana Kolundziju (tri godine).
Pise: Aida ALIC, BIRN
| |
